P-18/2016-29 · Trgovački sud u Varaždinu

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

B. Radić 2

Poslovni broj: 9 P-18/16-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Jasni Lekić, a na prijedlog sudske savjetnice Martine Mašić, u parničnom predmetu tužiteljice S. Š. iz Č., O. K. 6/3, OIB: …., koju zastupaju odvjetnici iz ZOU P.-K.-K.-V. iz Č., te tuženika S. M. iz N., L. 7, OIB: ….., kojeg zastupaju odvjetnici iz OD K., H. i V. iz V., radi utvrđenja izvanbračne stečevine na poslovnom udjelu, nakon zaključene glavne rasprave na ročištu dana 19. prosinca 2017., u prisutnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnicu, te tuženika osobno, uz punomoćnika, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 1. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je tužiteljica S. Š. iz Č., O. K. 6/3, OIB: …. u ½ dijela suvlasnica poslovnog udjela t.b.P. Č., dr. I. N. 46, OIB: …., nominalnog iznosa od 756.200,00 kn.

2. Tuženik S. M. iz N., L. 7, OIB: …., dužan je s tužiteljicom S. Š. iz Č., O. K.

6/3, OIB: …., u roku od 8 dana od pravomoćnosti ove presude sklopiti ugovor o prijenosu suvlasništva poslovnog udjela slijedećeg sadržaja:

S. M. iz N., L. 7, OIB: …., kao prenositelj suvlasništva poslovnog udjela i

S. Š. iz Č., O. K. 6/3, OIB: …., kao stjecateljica suvlasništva poslovnog udjela sklapaju slijedeći

UGOVOR O PRIJENOSU SUVLASNIŠTVA POSLOVNOG UDJELA

članak 1.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju kao je S. M. iz N., L. 7, OIB: …., osnivač i direktor trgovačkog društva P. d.o.o. Č., D.. ivana N. 46, OIB: …., koje je registrirano kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod brojem registarskog uloška s matičnim brojem subjekta MBS: ………. OIB: …

članak. 2.

Potpisnici ovog Ugovora suglasno utvrđuju kako je osnivački ulog, a koji je jednak poslovnom udjelu i iznosi ukupno 756.200,00 (sedamstopedesetišesttisućadvjesto) kuna, unesen u Društvo od strane osnivača S. M. iz N., L. 7, OIB: ….

Ugovorne strane međusobno potvrđuju da je temeljni ulog u cijelosti uplaćen, da nije opterećen bilo kakvim teretima, niti pak da postoje bilo kakva druga sporna pitanja vezana uz poslovni udio.

članak 3.

Ovim ugovorom S. M. iz N., L. 7, OIB: … u cijelosti prenosi bez naknade ½ suvlasništva poslovnog udjela u trgovačkom društvu P. d.o.o. koji čini 50% (pedeset posto) temeljnog kapitala društva, stjecateljici S. Š. iz Č., O. K. 6/3, OIB: …..

članak 4.

Stranke su suglasne da S. Š. iz Č., O. K. 6/3, OIB: …, preuzima ½ suvlasništva prenesenog poslovnog udjela društva P. d.o.o. Č. kao i sva prava i obveze koja iz toga proizlaze s danom potpisa ovog Ugovora.

članak 5.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da stjecanjem prenijetog poslovnog udjela S. Š. iz Č., O. K. 6/3, OIB: …. postaje suvlasnicom 50% poslovnog udjela u trgovačkom društvu P. d.o.o. u nominalnom iznosu od 378.100,00 (tristosedamdesetosam tisuća sto) kuna, upisan pod rednim brojem jedan, te postaje član društva, uz prenositelja S. M. iz N., L. 7, OIB: …, dok ga u suprotnom zamjenjuje ova presuda.

3. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi parnični trošak prouzročen ovim postupkom."

II. Odbija se eventualnom kumulacijom postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

1. "Tuženik S. M. iz N., L. 7, OIB: …. dužan je tužiteljici S. Š. iz Č., T. 14, OIB: … isplatiti iznos od 378.100,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.

2. Tuženik S. M. iz N., L. 7, OIB: …. dužan je tužiteljici S. Š. iz Č., T. 14, OIB: …. nadoknaditi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena. "

III. Nalaže se tužiteljici S. Š. iz Č., O. K. 6/3, OIB: … nadoknaditi tuženiku S. M. iz N., L. 7, OIB: …. troškove parničnog postupka u iznosu od 31.250,00 kn u roku od 8 dana, dok se zahtjev tuženika u iznosu od 625,00 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužiteljica je kod ovog suda 27. siječnja 2016. podnijela tužbu kojom traži utvrđenje da je ista suvlasnica u ½ dijela poslovnog udjela trgovačkog društva P. d.o.o. Č., nominalnog iznosa od 756.200,00 kn, te da se obveže tuženika da sa tužiteljicom sklopi ugovor o prijenosu suvlasništva na predmetnom poslovnom udjelu. U tužbi se navodi da su parnične stranke bile u izvanbračnoj zajednici koja je trajala oko devetnaest godina, točnije od svibnja 1994. pa do kraja siječnja 2013., te da su u navedenom razdoblju osnovale trgovačko društvo P. d.o.o. Čakovec.

Nadalje se navodi da je u sudskom registru kao formalni osnivač naveden samo tuženik, iako su parnične stranke društvo osnovale zajednički te je upravo tužiteljica imala vodeću ulogu u osnivanju i vođenju tog društva. U prilog svojih tvrdnji tužiteljica posebno napominje kako je tuženik sastavio oporuku kojom u cijelosti ostavlja u nasljedstvo tužiteljici trgovačko društvo P. d.o.o. Čakovec.

Uz navedeni zahtjev tužiteljica je u podnesku od 09. lipnja 2017. eventualnom kumulacijom postavila tužbeni zahtjev, ukoliko sud ne bi prihvatio prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev kao osnovan, na način da tuženiku naloži tužiteljici isplatiti vrijednost ½ temeljnog kapitala trgovačkog društva P. d.o.o. Čakovec, u iznosu od 378.100,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od trenutka prestanka izvanbračne zajednice.

Ovdje tužiteljica pojašnjava kako je trgovačko društvo P. d.o.o. osnovano s temeljnim kapitalom od tadašnjih 2.000,00 dinara, te da je tek za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice isti temeljni kapital povećan na današnji iznos od 750.200,00 kn. Ističe se da je tužiteljica zajedno sa tuženikom bila zaposlena u predmetnom društvu i oboje su za svoj rad primali plaću, te da je sva dobit stečena zajedničkim radom stranaka. Stoga smatra da je cjelokupna sadašnja vrijednost društva ostvarena zajedničkim radom parničnih stranaka. U tom smislu tužiteljica navodi da je poslovni udio koji je predmet ovog postupka u gotovo cijelom dijelu stečen i povećan radom parničnih stranaka. Ujedno sva imovina kupovana je preko tog društva radi odbitka PDV-a i ostalih poreznih olakšica, te povećanja kreditne sposobnosti društva. Sve što je tužiteljica stekla svojim radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, uneseno je i glasi na trgovačko društvo P. d.o.o. Zaključno tužiteljica ističe da neovisno o tome što je tužitelj društvo nominalno unio u izvanbračnu zajednicu, razvidno je da je gotovo cjelokupna današnja vrijednost društva rezultat rada za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice.

U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim trajanje izvanbračne zajednice kako to tvrdi tužiteljica u tužbi. Međutim, tuženik osporava da bi stranke zajednički osnovale trgovačko društvo P. d.o.o., niti da bi isto bilo osnovano u razdoblju trajanja izvanbračne zajednice. Ističe da je predmetno trgovačko društvo osnovao sam tuženik temeljem Akta o osnivanju od 8. listopada 1990., time da je tada tvrtka društva glasila P. d.o.o. Nedelišće, koje osnivanje je proveo tada Okružni privredni sud u Varaždinu, sa danom upisa 22. listopada 1990. Nakon toga društvo mijenja tvrtku u H. I. d.o.o. temeljem rješenja od 9. rujna 1992., dok kasnije isto trgovačko društvo s danom 29. travnja 1993. mijenja tvrtku u P. d.o.o. Nakon toga tuženik je jedino stupanjem na snagu novog Zakona o trgovačkim društvima, 1995. izvršio usklađenje, a prije toga je istom društvu darovao vlastite patentirane proizvode na koji način je povećan temeljni kapital društva. Nadalje ističe da nije točno kako bi poslovni udio u trgovačkom društvu P. d.o.o. predstavljao izvanbračnu stečevinu stranaka, već da se radi o isključivoj imovini tuženika koja je stečena prije nego što je izvanbračna zajednica između stranaka započela.

U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev eventualnom kumulacijom, tuženik se podneskom od 16. lipnja 2017. istom zahtjevu protivio prvenstveno ističući prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da polovicu temeljnog kapitala društva ne može isplaćivati nositelj poslovnog udjela (tuženik), već samo društvo. Osim toga tuženik ističe da isplata dijela temeljnog kapitala koji tužiteljica potražuje tako postavljenim tužbenim zahtjevom predstavlja smanjenje temeljnog kapitala koje se provodi na temelju odluke članova društva i kao takva se može izvršiti samo članovima društva što tužiteljica nesporno nije. U tom smislu tuženik ističe da je temeljni kapital društva u iznosu od 756.200,00 kn uplaćen dijelom u novcu, a dijelom u stvarima. Navodi da je tuženik 1995. godine povećao temeljni kapital društva s tadašnjih 2.000,00 dinara na sadašnjih 756.200,00 kn, i to na način da je temeljni kapital povećao u stvarima – ulaganjem vlastitog patenta, reklamnih panoa i prateće opreme ukupne vrijednosti od 721.356,00 kn i osobnog vozila marke PEUGOET 405 karavan u vrijednosti 33.760,00 kn iz čega nedvojbeno proizlazi da je tuženik u temeljni kapital društva unio samo vlastitu imovinu, a koja potječe iz razdoblja prije početka izvanbračne zajednice stranaka.

Na prethodno iznesene navode tuženika, tužiteljica se podneskom od 7. srpnja 2017. očitovala kako ista ne traži isplatu iz temeljnog kapitala društva niti svojim tužbenim zahtjevom ima intenciju dirati u isti, već da je temeljni kapital društva koristila samo kao pokazatelj vrijednosti društva (imovine) tuženika od kojeg traži isplatu, budući da iz dokumentacije koja je priložena u spis stvarna vrijednost društva približno odgovara nominalnom iznosu temeljnog kapitala.

Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom u dokumentaciju u spisu i to: presliku Rješenja VSRH broj Gr1 … od 13.4.2006. (listovi 4-5 spisa), presliku Rješenja VSRH broj Gr1 … od 24.2.2009. (listovi 6-7 spisa), izvadak iz sudskog registra (listovi 8-10 spisa), presliku Odluke o izmjeni pročišćenog teksta izjave od 22.7.2013. (listovi 11-22 spisa), presliku oporuke od 10.1.2003. (list 23 spisa), presliku Rješenja br. Fi-… Okružnog privrednog suda u Varaždinu od 22.10.1990. (listovi 44-51 spisa), presliku Rješenja br. Fi-… Okružnog privrednog suda u Varaždinu od 9.9.1992. (listovi 52-54 spisa), presliku Rješenja br. Fi-… Okružnog privrednog suda u Varaždinu od 29.4.1993. (listovi 55-56 spisa), presliku Potvrde od 12.12.1994. (list 57 spisa), presliku Rješenja Fi-.. Trgovačkog suda u Varaždinu od 30.12.1994. (listovi 58-59 spisa), presliku Rješenja sekretarijata za privredu i društveno planiranje u Čakovcu od 24.6.1993. (list 60 spisa), popis dugotrajne imovine za trgovačko društvo Panoex d.o.o. (listovi 64-73 spisa), aneks ugovora o dugoročnom kreditu 31.10.2003. (list 74 spisa), Plan otplate kredita (listovi 75-76 spisa), presliku Rješenja br. Z-1072/10, Općinskog suda u Čakovcu (list 77 spisa), potvrdu Međimurske banke od 3.11.2003. (list 78 spisa), presliku ovjerene dokumentacije iz sudskog registra za trgovačko društvo P. d.o.o. Čakovec (listovi 80–106 spisa), uvjerenje Policijske uprave Međimurske od 1.6.2017. (list 110 spisa), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige (list 111 spisa), neslužbenu kopiju posjedovnog lista (list 112 spisa), presliku presude Trgovačkog suda u Varaždinu, broj P-…. od 6.5.2014. (listovi 113-118 spisa), presliku Elaborata opće upotrebne tržišne vrijednosti i informativno-reklamnih panoa i tržišne vrijednosti vozila stalnog sudskog vještaka Soboščan Rudolfa (listovi 125-129 spisa), te su saslušane parnične stranke.

Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se provede dokaz saslušanjem svjedoka (navedenih u tužbi) na okolnost sudjelovanja tužiteljice u radu i razvoju društva (list 62 spisa), da se provede dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice vrijednost društva narasla do sadašnje vrijednosti, odnosno radi utvrđenja vrijednosti društva u vrijeme početka izvanbračne zajednice i razlike u odnosu na vrijednost društva u trenutku prestanka izvanbračne zajednice (list 62 i 108 (poleđina) spisa), te da se od Porezne uprave zatraže podaci o imovini tužiteljice ocijenivši iste dokazne prijedloge nepotrebnim radi utvrđivanja odlučnih činjenica za donošenje pravilne i zakonite odluke, a detaljnije iz razloga kao slijedi u obrazloženju.

Također, sud u obzir nije uzeo dokumentaciju koju je tužiteljica predala u spis na ročištu 19.12.2017. (listovi 145-146 spisa) obzirom da je ista dokumentacija predana nakon zaključenja prethodnog postupka, sukladno čl. 299. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP).

Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da poslovni udjel u društvu P. d.o.o. Č. predstavlja izvanbračnu stečevinu koja pripada svakoj stranci kao bivšim izvanbračnim drugovima svakoj u ½ idealnog dijela, te da se posljedično obveže tuženika da s tužiteljicom sklopi ugovor o prijenosu suvlasništva na poslovnom udjelu.

Između stranaka je sporno je li poslovni udio tuženika u trgovačkom društvu P. d.o.o. Č. izvanbračna stečevina parničnih stranaka, te pripadaju li tužiteljici članska prava u navedenom trgovačkom društvu s osnova prava na ½ dijela predmetnog poslovnog udjela. U konkretnom slučaju za odlučivanje o postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice mjerodavne su odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94 dalje u tekstu: ZBPO).

To stoga što se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja (izvan)bračne zajednice do 1. srpnja 1999. (kao dana početka primjene Obiteljskog zakona), primjenjuju odredbe ranijega Zakona o braku i porodičnim odnosima, a u konkretnom slučaju je do osnivanja trgovačkog društva P. d.o.o., odnosno do stjecanja predmetnog poslovnog udjela od strane tuženika, došlo za vrijeme važenja tog Zakona.

Imovinskopravni učinci izvanbračne zajednice, odnosno tzv. izvanbračna stečevina regulirana je u čl. 299 ZBPO-a. Tako je u st. 1. čl. 299. propisano da imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom. St. 2. je propisano da se kod diobe ove imovine odgovarajuće primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih drugova.

To primjenom čl. 277. ZBPO-a znači da je izvanbračna stečevina imovina koju su izvanbračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, ili potječe iz te imovine i na nju se na odgovarajući način primjenjuju pravila koja važe za bračnu stečevinu.

Prema tome, ovdje je za ocjenu ulazi li konkretni poslovni udjel u trgovačkom društvu P. d.o.o., u izvanbračnu stečevinu parničnih stranaka, odlučna činjenica da li je poslovni udjel stečen radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice između parničnih stranaka ili potječe iz te imovine, odnosno činjenica da li je izvanbračna zajednica postojala u vrijeme stjecanja te imovine.

Između stranaka je nesporna činjenica da je izvanbračna zajednica između istih trajala (prema navodima tužbe i odgovora na tužbu) 19 godina, točnije od svibnja 1994. pa do kraja siječnja 2013. Međutim, stranke su se u svojim iskazima (listovi 137-140 spisa) drugačije izjasnile o početku trajanja izvanbračne zajednice, pri čemu su iste identično iskazale da je izvanbračna zajednica između istih počela 1993. (tužiteljica konkretno navodi svibanj 1993.).

U pogledu trenutka stjecanja poslovnog udjela, sud je na temelju uvida u ovjerenu presliku Rješenja o osnivanju broj Fi-… od 22.10.1990. Okružnog privrednog suda u Varaždinu za društvo P. d.o.o. (listovi 81-90 spisa), čija tvrtka je u to vrijeme glasila P. d.o.o. (a tvrtka društva je promijenjena u današnju tvrtku – P. d.o.o. temeljem Rješenja broj Fi-…. od 29.4.1993. Okružnog privrednog suda u Varaždinu, listovi 94-96 spisa), utvrdio da je ovdje tuženik osnovao društvo temeljem Akta o osnivanju od 8.10.1990., uz unos uloga od 2.000,00 dinara, dok je uvidom u Rješenje broj Fi-… od 30.12.1994. Trgovačkog suda u Varaždinu utvrđeno da je došlo do promjene osnivačkog uloga na način da je unesen ulog u stvarima u iznosu od 755.116,00 kn. Nadalje, uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Panoex d.o.o. (listovi 102-106 spisa) utvrđeno je da je kao jedini osnivač upisan Srećko Muminović, čiji ulog se sastoji u novcu u iznosu od 1.059,82 kn i u stvarima u iznosu od 755.116,00 kuna, pri čemu temeljni kapital društva iznosi ukupno 756.200,00 kn. Tužiteljica je u svom iskazu (listovi 137-139 spisa) u bitnom navela da je s tuženikom počela živjeti od svibnja 1993, dok su oko godinu dana prije toga počeli svoju vezu, te da je njihova izvanbračna zajednica trajala do siječnja 2013. Navodi da je tuženik osnovao društvo P. d.o.o. negdje 1992. kada su stranke počele sa vezom, te da su zajedno birali logotip za firmu. Navodi da prilikom osnivanja društva ista nije sudjelovala u uplati temeljnog kapitala ni na koji način, odnosno da nije dala svoj novac. Također navodi da ista nije na ime povećanja temeljnog kapitala pridonijela novcem ni stvarima, već samo radom. Zatim navodi da tuženik nije unio u društvo vlastitu imovinu na ime povećanja temeljnog kapitala, dok nadalje tijekom iskaza navodi da je patent koji je tuženik unio u društvo njegova vlastita imovina, te da je isto bila njegova isključiva ideja, ali da su se za isto zajednički izborili. Nadalje tužiteljica navodi da je ista bila prijavljena kao zaposlenik društva P. d.o.o. od 1993., za što je dobivala plaću do 1994. , a nakon toga naknadu temeljem ugovora o djelu, pri čemu je u firmi obavljala sve vrste poslova od vođenja knjigovodstva, plaćanja novčanih transakcija, čišćenja panoa, ureda i sl. Ističe da i danas pomaže u poslovanju društva, iako se ista nalazi u mirovini.

Tuženik je u svom iskazu (listovi 139-140 spisa) u bitnom naveo da je bio u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom od 1993. kada su počeli živjeti zajedno. Društvo P. d.o.o. je osnovao 1990. kada je u isto unio novac u iznosu od otprilike sadašnjih 1.000,00 kn, te da je već prije samog osnivanja društva imao razrađenu ideju proizvoda za koji je kasnije dobio patent i kojeg je unio u društvo s osnova povećanja temeljnog kapitala. Navodi da je sam sudjelovao i u izradi tog proizvoda i dobivanju patenta, otprilike 1992. ili 1993. kada mu je isto priznao Zavod za patente. Osim toga je u društvo unio i informativno-solarne interaktivne panoe, prije čega je izvršena točna procjena vrijednosti istih po stalnom sudskom vještaku. Napominje da je to sve bila njegova imovina, te da tužiteljica u tome nije sudjelovala. Iste stvari su unesene u društvo 1994. Nadalje navodi da sve ono što je bilo potrebno za firmu da je kupovano na ime i račun firme.

Iz preslike potvrde od 12.12.1994. (a koju tužiteljica nije osporila – list 124 spisa) proizlazi da je tuženik vlastite patentirane proizvode pod nazivom „informativno-reklamni panoi“ koje je postavio širom RH, darovao društvu Panoex d.o.o.

Nadalje, iz preslike Elaborata opće upotrebne tržišne vrijednosti informativno- reklamnih panoa od studenog 1994. (listovi 125-128 spisa) proizlazi da je stalni sudski vještak procijenio postavljene panoe na sveukupnu tržišnu vrijednost u iznosu od 721.356,00 kn, dok iz preslike Elaborata o tržišnoj vrijednosti vozila marke Peugeot 405 karavan od 10.12.1994. (list 129 spisa) proizlazi da je procijenjena vrijednost vozila na iznos od 33.760,00 kn. U odnosu na navedenu dokumentaciju, a koja se odnosi na unos stvari u društvo Panoex d.o.o., odnosno povećanje temeljnog kapitala, punomoćnica tužiteljice je na ročištu 19.12.2017. (list 141 spisa) navela da ista nije sporna.

Pod radom valja razumjeti djelatnost izvanbračnih drugova kojom se ostvaruju prihodi ili podmiruju potrebe izvanbračnih drugova, te članova njihove obitelji i pridonosi povećanju imovine. To može biti rad na temelju kojega se ostvaruje pravo na plaću ili naknadu, ostvarivanje prihoda samozapošljavanjem, obavljanjem poljodjelskih poslova, poslova u domaćinstvu, briga i odgajanje djece, pomaganje drugim članovima obitelji i sl.

Dakle, ovdje je ključno da je poslovni udjel stečen radom jednog ili oba izvanbračna druga tijekom trajanja izvanbračne zajednice, a nije u pitanju neka druga pravna osnova različita od osnove navedene u odredbi čl. 277. ZBPO-a, koja pak bi dovela do toga da se ta imovina tretira kao posebna imovina. Posebnu imovinu u smislu odredbe čl. 278. st. 1. i 2. ZBPO-a, predstavlja imovina koju jedan izvanbračni drug ima u času zaključenja braka, kao i imovina koju u toku izvanbračne zajednice jedan drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedene u čl. 277. istog Zakona.

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju sud na temelju dokumentacije u spisu (rješenje o osnivanju broj Fi-… od 22.10.1990. – listovi 89-90 spisa) i iskaza parničnih stranaka zaključuje da je trgovačko društvo P. d.o.o. prije početka izvanbračne zajednice (koja je počela u svibnju 1993. prema iskazima stranaka) osnovao tuženik unosom novca kao jedini osnivač, te da je u tom trenutku stekao poslovni udjel nominalnog iznosa od tadašnjih 2.000,00 dinara. I sama tužiteljica je iskazala da ni na koji način nije sudjelovala, odnosno nije dala svoj novac na ime uplate temeljnog kapitala prilikom osnivanja društva.

U odnosu na činjenicu da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice (tijekom druge godine trajanja iste) došlo do promjene vrijednosti poslovnog udjela na sadašnji iznos od 756.200,00 kn (a koji je nedvojbeno stečen prije izvanbračne zajednice pa predstavlja posebnu imovinu izvanbračnog druga – tuženika), valja reći da je do istoga došlo u postupku povećanja temeljnog kapitala, i to na način da je unesen ulog od strane tuženika u stvarima u iznosu od 755.116,00 kn (vlastiti patentirani informativno-reklamni panoi i osobno vozilo).

Poslovni udio predstavlja skup članskih prava i obveza koji se stječe unošenjem temeljnog uloga u društvo, te se ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, određuje prema veličini preuzetog temeljnog kapitala (čl. 409. Zakona o trgovačkim društvima).

Tuženik je u spis dostavio dokaze (potvrdu o darovanju patenta društvu Panoex d.o.o. od 12.12.1994., rješenje br. Fi-… od 30.12.1994. o promjeni osnivačkog uloga, elaborat o tržišnoj vrijednosti reklamnih panoa i osobnog vozila unesenog u društvo P. d.o.o.), te iz iskaza samih stranaka proizlazi, da je isti u izvanbračnu zajednicu unio posebnu imovinu (patentirane informativno- reklamne panoe i osobno vozilo), a koja je uložena u povećanje vrijednosti temeljnog kapitala društva P. d.o.o.

Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da predmetni poslovni udjel (te njegovo povećanje) nije stečen radom tijekom trajanja izvanbračne zajednice parničnih stranaka, te posljedično navedenome konkretni poslovni udjel temeljem čl. 299., u svezi čl. 277. ZBPO-a ne predstavlja zajedničku imovinu parničnih stranaka, a samim time ni izvanbračnu stečevinu.

Temeljem navedenoga, tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje prava na ½ dijela predmetnog poslovnog udjela odbijen je kao pod točkama I. izreke presude.

Nadalje, tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na isplatu polovice vrijednosti društva P. d.o.o. u iznosu od 378.100,00 kn, sukladno čl. 188. st. 2. ZPP-a, te je predložila prihvatiti tako postavljeni tužbeni zahtjev, ukoliko sud ne bi prihvatio prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev.

Čl. 188. st. 2. ZPP-a je propisano da tužitelj može dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da on koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

Obzirom da je prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev odbijen iz gore navedenih razloga, sud je odlučivao o eventualnom tužbenom zahtjevu, a koji je odbijen kao pod toč. II/ izreke iz razloga kako slijedi.

To iz razloga što je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije u ovome postupku, budući da u okviru ovoga postupka sud ne može odlučivati o isplati vrijednosti društva tužiteljici.

Valja napomenuti da je prvenstveno tužiteljica postavila ovaj tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 378.100,00 kn, kao polovicu vrijednosti temeljnog kapitala društva (podnesak od 9.6.2017. – list 108 spisa), da bi nakon toga u podnesku od 7.7.2017. (list 133 spisa) navela da taj iznos ne traži s osnova isplate vrijednosti temeljnog kapitala, već s osnova sadašnje vrijednosti društva (pri čemu iznos temeljnog kapitala društva koristi samo kao pokazatelj vrijednosti društva).

Vrijednost poslovnog udjela može se izražavati kao nominalna vrijednost (ona koja odgovara iznosu temeljnog uloga na temelju kojeg je stečeno članstvo u društvu); kao stvarna vrijednost (vrijednost koja bi pripadala članu društva u slučaju likvidacije društva i namirenja svih obveza društva) i kao tržišna vrijednost (vrijednost koja osim stvarne vrijednosti obuhvaća i mogućnost stjecanja dobiti u budućnosti). Nominalna vrijednost poslovnog udjela odgovara temeljenom ulogu, dok su druge dvije vrijednosti ovisne o brojnim čimbenicima, pa između ostalog i o uspješnosti poslovanja društva.

Stoga ovaj sud smatra da imovinu, pa tako i zajedničku imovinu izvanbračnih drugova može predstavljati samo poslovni udjel, kao samostalna pravna kategorija, a eventualne razlike između nominalne vrijednosti poslovnog udjela, te njegove stvarne i tržišne vrijednosti ne predstavljaju posebnu pravnu kategoriju koja bi mogla biti predmet utvrđenja u izvanbračnoj zajednici stečene imovine (tako i Vrhovni sud RH, Rev-…. od 11.12.2012.).

Društvo s ograničenom odgovornošću od trenutka stjecanja vlastite pravne osobnosti (tj. trenutka upisa osnivanja u sudski registar) ima svoju vlastitu imovinu, prava i obveze koji pripadaju njemu kao (pravnoj) osobi, a ne i osobi ili osobama osnivatelja odnosno članova društva. Tako se osobnost društva ne može poistovjetiti s osobnošću članova društva niti u slučaju kada postoji samo jedan član društva. Član društva je različit od poslovnog udjela, kao skupa članskih prava i obveza, pa se rad člana društva (fizičke osobe) u društvu i za društvo ne reflektira na njegov poslovni udio ni na njegovu vrijednost.

Tuženik je radom u društvu i za društvo, kao i svaki drugi radnik, mogao ostvarivati plaću ili neke druge naknade, ili primjerice dobit temeljem svog poslovnog udjela, te bi imovina stečena tim sredstvima predstavljala u izvanbračnoj zajednici stečenu imovinu, međutim na takvoj činjeničnoj osnovi tužiteljica ne temelji tužbeni zahtjev. Stoga, ono što je društvo ostvarilo vlastitim poslovanjem nedvojbeno su sredstva tog društva, a ne izvanbračna stečevina stranaka.

Slijedom navedenog, obzirom je sud ocijenio kako ne postoji pravni osnov za ovaj dio tužbenog zahtjeva, sud je ocijenio nepotrebnim izvođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice na istaknute okolnosti (sud ih je odbio na ročištu 19.12.2017. kako je već prethodno obrazloženo). Stoga je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je odlučeno kao pod toč. II/ izreke.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., u svezi čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), obzirom na VPS (378.000,00 kn), koje je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku budući je u cijelosti izgubila u sporu.

Tuženiku je tako priznat trošak parničnog postupka (obzirom na postavljeni zahtjev prema troškovniku – list 144 spisa) koji se odnosi natrošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn (sukladno Tbr. 8.1 Tarife), trošak sastava podneska od 16.6.2017. u iznosu od 5.000,00 kn (sukladno Tbr. 8.1 Tarife), te na trošak zastupanja na ročištima dana 24.4. 2017., 11.7.2017. i 19.12.2017. (svako ročište u iznosu od 5.000,00 kuna, sukladno Tbr. 9.1. Tarife).

Na tako priznate troškove tuženiku je priznat i zatraženi trošak PDV-a po stopi od 25% temeljem tbr. 42. Tarife, pa isti iznosi 6.250,00 kn, stoga ukupni trošak tuženika iznosi 31.250,00 kn.

Tuženiku nije priznati zatraženi trošak pristupa na ročištu za objavu presude u iznosu od 625,00 kn (s PDV-om), kojeg je sud ocijenio nepotrebnim s obzirom da se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu objavljuje na mrežnoj stranici e-oglasne ploče sudova na kojoj se mogla preuzeti predmetna presuda pa tuženik nema potrebu pristupiti na ročište radi objave presude. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III. izreke presude.

U Varaždinu 1. veljače 2018.

Sudac:

Jasna Lekić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik:

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa presude.

Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu RH u tri (3) istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužiteljica – po punomoćnicima iz ZOU P.-K.-K.-V., odvjetnicima iz Č., R. B. 33 2. Tuženik – po punomoćnicima iz OD K., H. i V., odvjetnicima iz V., A. ulica br. 2/II