I Kž-447/2011-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 447/11-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković, Žarka Dundovića, mr. sc. Marijana Svedrovića i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. A. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama opt. Z. A., opt. Ž. A., opt. I. B. i opt. M. F. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 18. ožujka 2011., broj K-8/09, u sjednici održanoj dana 26. studenog 2013., u nazočnosti opt. Ž. A. i branitelja opt. Ž. A., A. K., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbi opt. Z. A., opt. Ž. A., opt. I. B. i opt. M. F. po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da su opt. Z. A., opt. Ž. A. i opt. I. B. djelom za koje su prvostupanjskom presudom proglašeni krivima, počinili kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu. KZ/11), a opt. M. F. kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 2. u svezi članka 38. KZ/11.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbi opt. Z. A., opt. Ž. A., opt. I. B. i opt. M. F., preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni te se opt. Z. A., opt. Ž. A. i opt. I. B. za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 za koje su proglašeni krivima i članka 38. KZ/11 za koje je

opt. M. F. za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. u svezi

proglašen krivim i to:

- opt. Z. A. na temelju odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine

- opt. Ž. A. na temelju odredbe članka 190. stavak 2. i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci

- opt. I. B. na temelju odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine

I Kž 447/11-7

- opt. M. F. na temelju odredbe članka 190. stavak 2. u svezi članka 38. KZ/11 i uz primjenu članka 48. i članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

Na temelju članka 55. stavak 1. i stavak 2. KZ/11 kazne zatvora izrečene opt. Z. A., opt. Ž. A., opt. I. B. i opt. M. F. zamjenjuju se radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Ako se opt. Z. A., opt. Ž. A., opt. I. B. i opt. M. F. u roku od osam dana od dana za koji su pozvani ne jave nadležnom tijelu za probaciju ili im poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koje su dali sudu ili ne daju pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ako opt. Z. A., opt. Ž. A., opt. I. B. i opt. M. F. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrše rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu, u koju će na temelju članka 54. KZ/11 opt. Z. A. uračunati vrijeme provedeno u pritvoru od 8. travnja 2008. do 24. travnja 2008., a opt. Ž. A. vrijeme provedeno u pritvoru od 6. siječnja 2011. do 10. veljače 2011.

III. Uslijed odluke I., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o oduzimanju predmeta na način da se na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od opt. Z. A. oduzima 7,3 grama amfetamina koji će se uništiti.

IV. U ostalom se dijelu žalbe opt. Z. A., opt. Ž. A., opt. I. B. i opt. M. F. odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Karlovcu proglašeni su krivima opt. Z. A., opt. Ž. A. i opt. I. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ/97 i opt. M. F. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 u vezi čl. 38 KZ/97, pa su opt. Z. A., opt. Ž. A. i opt. I. B. uz primjenu čl. 57 st. 4 c KZ/97 osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od po dvije godine, a opt. M. F. uz primjenu čl. 57 st. 4 c KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 63 KZ/97 u izrečene kazne zatvora uračunato je vrijeme koje su optuženici proveli u pritvoru i to opt. Z. A. od 8. do 24. travnja 2008 godine i opt. Ž. A. od 6. siječnja do 10. veljače 2011 godine.

Na temelju čl. 173 st. 7 KZ/97 opt. Z. A. oduzima se 7, 3 grama opojne droge amfetamin.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe opt. Z. A. po branitelju G. G. odvjetniku iz R., opt. Ž. A. po branitelju A. K. odvjetniku iz Z., opt. I. B. po branitelju Đ. P. odvjetniku iz G. i opt. M. F. po branitelju D. P. odvjetniku iz R. i branitelju M. J. odvjetniku iz K..

Opt. Z. A. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni

I Kž 447/11-7

sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ujedno je u žalbi zatražio da on i njegov branitelj budu obaviješteni o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, no kako se poziv za sjednicu opt. Z. A. u tri navrata vratio neuručen s naznakom na povratnici da je nepoznat na navedenoj adresi, a branitelj ovog optuženika G. G. odvjetnik iz R. nije pristupio unatoč uredno primljenom pozivu, to je sjednica vijeća u skladu s odredbom čl. 374 st. 4 Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06 - dalje u tekstu ZKP/97) održana u njihovoj odsutnosti.

Opt. Ž. A. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženicu oslobodi od optužbe, odnosno da na nju primjeni uvjetnu osudu s maksimalnim ublažavanjem kazne, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ujedno je u žalbi zatražila obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, pa su sjednici bili prisutni opt. Ž. A. i njen branitelj A. K. odvjetnik iz R..

Opt. I. B. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe ili da optužbu odbije, odnosno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Opt. M. F. u obje žalbe se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s tim da u žalbi koju je podnio po branitelju D. P. odvjetniku iz R. predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da „odbaci optužnicu zbog nepostojanja nadležnosti suda odnosno da oslobodi optuženika zbog nedostatka dokaza“, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće, a u žalbi koju je podnio po branitelju M. J. odvjetniku iz K. predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja“ preinači prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na njega te ga oslobodi od krivnje za djelo koje mu se stavlja na teret“, odnosno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

U skladu s odredbom čl. 373 st. 1 ZKP/97 spis je dostavljen na razmatranje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

U skladu s odredbom čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji nije pristupio unatoč uredno primljenoj obavijesti.

I Kž 447/11-7

Žalbe su djelomično osnovane.

Nije u pravu opt. Z. A. kad u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka s tvrdnjom da postoji proturječje između izreke presude i njenih razloga sa zapisnikom o vještačenju, te da je izreka presude nerazumljiva iz razloga što se umjesto namjere prodaje navodi distribucija koja nije sinonim za prodaju. Netočna je tvrdnja ovog optuženika u žalbi da postoji proturječje između razloga žalbe, njene izreke i vještačkog nalaza, s tvrdnjom da se u činjeničnom opisu djela navodi količina od 7,3 grama, a iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je na vještačenje dostavljena količina od 5,6 grama opojne droge amfetamin. Naprotiv, u razlozima presude (str. 8 presude) navodi se, kako iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je od opt. Z. A. oduzeto 7,3 grama speeda, u zapisniku o vještačenju (list 182 spisa) konstatirano je da je u smeđoj papirnatoj vrećici dostavljeno 10 PVC paketića cca praškaste materije. Nadalje, činjenični opis djela u potpunosti je jasan, pa tako i navod da su optuženici opojnu drogu pakirali u vrećice radi daljnje distribucije. Naime, u kontekstu cjelokupnog činjeničnog opisa djela s opisom radnji izvršenja optuženika, nema dvojbe da pojam distribucije u ovom, slučaju predstavlja sinonim za daljnju prodaju opojne droge raznim kupcima na ilegalnom narko tržištu.

Iako opt. Ž. A. u žalbi ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pritom na više mjesta u razlozima žalbe citira odredbu čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP/97, ustvari obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio obrane optuženika. Unatoč tome, sud drugog stupnja po službenoj je dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 ZKP/97 ispitao u tom dijelu prvostupanjsku presudu, te je utvrđeno da nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 1, 5, 6, 8 do 11 i st. 2 ZKP/97.

Nije u pravu opt. I. B. kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka (budući da se u žalbi ne navodi, pretpostavlja se, da žalitelj smatra da se radi o bitnoj povredi iz čl. 367 st. 1 t. 1 ZKP/97), s tvrdnjom da se u odnosu na ovog optuženika kao mlađeg punoljetnika u vrijeme počinjenja kaznenog djela trebao primijeniti Zakon o sudovima za mladež, zbog čega je trebao biti ispitan pred istražnim sucem za mladež, koji je trebao ocijeniti da li je optuženiku kao mlađem punoljetniku potreban branitelj. Prvenstveno, bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 1 ZKP/97 ostvarena je, ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji nije sudjelovao na glavnoj raspravi ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suđenja. Kako odredba čl. 111 st. 2 Zakona o sudovima za mladež (NN br. 111/97, 27/98 i 12/02) predviđa da je u jedinstvenom postupku prema mlađem punoljetniku s postupkom protiv odrasle osobe nadležan sud po općim propisima (ZKP/97), to nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 1 ZKP/97, jer je prvostupanjski sud u suđenju bio u potpunosti propisno sastavljen sukladno odredbama ZKP/97.

Također nisu u pravu opt. I. B. i opt. M. F. kada u žalbama navode da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 2 ZKP/97, s tvrdnjom jer iz spisa nisu izdvojeni zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i sažeci telefonskih razgovora koji su mogli utjecati na donošenje odluke. Bitna povreda odredaba kaznenog postupka u skladu s odredbom čl. 367 st. 2 ZKP/97 postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 9 st. 2 ZKP/97,

I Kž 447/11-7

dakle na nezakonitom dokazu. Prvostupanjska presuda, međutim utemeljena je između ostalog, na obranama optuženika i iskazima svjedoka koje su oni dali pred istražnim sucem i na glavnoj raspravi i takvi dokazi prikupljeni su na način sukladan odredbama ZKP/97. Osim toga, rješenjem istražnog suca izdvojeni su iz spisa zapisnik o ispitivanju osumnj. Z. A. (list 18 do 19 spisa), osumnj. Ž. A. (list. 34 do 37 spisa), osumnj. I. B. (list 40 do 42 spisa) i osumnj. M. F. (list 45 spisa), pa se ovaj prigovor u navedenim žalbama ukazuje netočnim. Također je neosnovan navod u žalbi opt. I. B. da se prvostupanjska presuda zasniva na sažecima telefonskih razgovora kao nezakonitim dokazima Pretraga mobilnih telefona svih optuženika obavljena je na osnovi obrazloženih naloga istražnog suca Županijskog suda u Gospiću od 8. 9. i 11. travnja 2008 godine (list 10 do 11, 73 do 74, 112 do 113 spisa) na temelju čl. 213 i 211 ZKP/97, dakle u potpunosti zakonito, a tu je još potrebno istaknuti, da se prvostupanjska čak presudu niti ne temelji na ovom dokazu, pa je i u ovom dijelu žalba opt. I. B. u potpunosti neosnovana.

Prigovor u žalbi opt. M. F., da Županijski sud u Karlovcu nije bio nadležan za suđenje u kaznenom postupku protiv njega, jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske u prenošenju nadležnosti odredio nadležnost za suđenje pred ovim sudom samo za prvo troje optuženika, ali ne i za njega, nije osnovan. Naime, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. ožujka 2009 godine prenesena je mjesna nadležnost za vođenje kaznenog postupka na Županijski sud u Karlovcu po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću od 28. studenog 2008 godine br. K-DO-6/08, pri čemu je u rješenju greškom ispušteno i ime opt. M. F. obuhvaćenog ovom optužnicom. Sama ta činjenica nema značaja za stvarnu nadležnost za vođenje kaznenog postupka u odnosu na bilo kojeg optuženika obuhvaćenog citiranom optužnicom kada se u cjelokupnom predmetu prenosi mjesna nadležnost, pri čemu je potrebno naglasiti da po čl. 33 st. 3 ZKP/97 nakon što optužnica postane pravomoćna, sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim, niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti.

Nasuprot tvrdnjama u žalbama opt. Z. A., opt. Ž. A., opt. I. B. i opt. M. F., sud prvog stupnja je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio

činjenicama obrazložio

činjenično stanje, te izveo valjane zaključke koje je u svim odlučnim u razlozima presude. Opravdano je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnima obrane opt. Z. A., opt. Ž. A. i opt. I. B. koje su dali pred istražnim sucem, za razliku od njihovih izmjena takvih obrana na glavnoj raspravi, za što je u obrazloženju presude dao valjane razloge. Opt. Z. A. u žalbi ponavlja obranu s glavne rasprave s tvrdnjom da je nabavljena opojna droga bila namijenjena isključivo njegovoj osobnoj uporabi, s argumentom da kada bi se speed podijelio, njemu bi pripala mala količina od svega 1,2 grama za novac koji je uložio pri kupnji. Takva tvrdnja ovog optuženika prvenstveno je u suprotnosti s materijalnim dokazom u vidu opojne droge amfetamin razvrstane u deset PVC paketića pronađene u stanu i privremeno oduzete od opt. Z. A., što se slaže s njegovom obranom i obranom opt. I. B. u istražnom postupku, u kojima navode da su zajedno miješali speed s gustinom i zatim ga prepakiravali u zasebne PVC vrećice i na taj način ih pripremili za prodaju. Značajno je pritom za istaknuti da sve troje optuženika navode kako su samo povremeni konzumenti opojne droge, a opt. Ž. A. i opt. I. B. ističu da konzumiraju marihuanu, pa i iz ovih navoda optuženika proizlazi da je opojna droga koja se prepakiravala u stanu opt. Z. A. bila namijenjena prodaji.

Pravilno je prvostupanjski sud pritom, zajedno s navodima u prvoj obrani opt. Z. A. analizirao prvu obranu opt. Ž. A. i osnovano zaključio da se te obrane sadržajno preklapaju,

I Kž 447/11-7

posebno u činjenici da je ova optuženica posredovala pri kupnji opojne droge, kada je zajedno s opt. Z. A. otišla u Z. kako bi ga u kupnji povezala s prodavaocem „D.“ koji je i ranije bio njen dobavljač droge i s kojim je prethodno telefonom obavila dogovor. Stoga je kasnija izmjena obrane na glavnoj raspravi opt. Ž. A. s tvrdnjom da nije uopće znala zbog čega s njom za Z. ide opt. Z. A., pa čak na povratku i nije pitala ovog optuženika, što je kupio od D. kojeg je jedino ona poznavala i do koga ga je dovela, zvuči zaista neuvjerljivo, to tim više što su se na to nemalo putovanje zaputili u kasnim večernjim satima. Upravo s obzirom na ovu okolnost, sasvim je neosnovana tvrdnja iz žalbe kako nema ništa čudno u tome da mladi ljudi u kasnim noćnim satima prevaljaju određene udaljenosti kako bi se susreli jedni s drugima, jer je u suprotnosti s navodima u obrani optuženika, čak i onima u njihovim izmijenjenim obranama na glavnoj raspravi o cilju putovanja u Z.. Također nije osnovan navod u žalbi opt. Ž. A., s tvrdnjom da nema dokaza za njeno posredovanje u kupnji zbog nedostatka lukrativnog motiva, budući da počinitelj ovog kaznenog djela posreduje u kupnji ili prodaji tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom i pritom nije potrebno da za sebe pribavlja ili pribavi kakvu korist.

Suprotno tvrdnjama u žalbama opt. M. F., sud prvog stupnja osnovano nije prihvatio njegovu obranu koju on ponavlja u žalbama, s tvrdnjom da uopće nije bio u stanu opt. Z. A., pa prema tome da nije miješao opojnu drogu s gustinom i pakirao je u vrećice. Naime, opt. Z. A. vrlo decidirano navodi da je u stan došao opt. M. F. i zajedno s njim i opt. I. B. pomagao im opojnu drogu prepakirati u vrećice, te tu svoju tvrdnju ponavlja i na glavnoj raspravi u izmijenjenoj obrani, kojom želi umanjiti svoju kaznenu odgovornost s tvrdnjom da je speed bio namijenjen njegovoj osobnoj konzumaciji. Analizirajući ove navode opt. Z. A., osnovano prvostupanjski sud zaključuje, da je u odnosu na opt. M. F. ovaj optuženik dosljedan u svojim tvrdnjama i u detaljnom opisu događaja, pri čemu je utvrđeno da ne postoji baš nikakav motiv opt. Z. A. koji bi upućivao na sumnju u neosnovanost njegovog terećenja, što čak ne osporavaju u svojim razlozima niti žalbe opt. M. F..

Stoga žalbe opt. Z. A., opt. Ž. A., opt. I. B. i opt. M. F. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

Međutim, kako je u međuvremenu stupio na snagu dana 1. siječnja 2013 godine novi KZ/11 koji je blaži po počinitelja, a postoji pravni kontinuitet između odredbe čl. 173 st. 2 KZ/97 i odredbe čl. 190 st. 2 KZ/11, to je valjalo po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 3 st. 2 KZ/11 preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela i to za koje su opt. Z. A., opt. Ž. A. i opt. I. B. prvostupanjskom presudom proglašeni krivima na kazneno djelo iz čl. 190 st. 2 KZ/11, a za djelo za koje je opt. M. F. proglašen krivim na kazneno djelo iz čl. 190 st. 2 u vezi čl. 38 KZ/11.

Slijedom navedene odluke po službenoj dužnosti, te prihvaćanjem u žalbe optuženika iz osnove odluke o kazni, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, stajališta je, da su izrečene kazne prestroge, s obzirom na okolnost da opt. Z. A., opt. Ž. A. i opt. M. F. do sada nisu osuđivani, a opt. I. B. nije osuđivan za istovrsno kazneno djelo, te da iako se radi o težoj opojnoj drogi i stoga većoj društvenoj opasnosti, no da je njena količina bila relativno mala. Stoga su ovisno o kriminalnoj količini i izraženoj kriminalnoj volji svakog od optuženika, uzimajući u obzir sve utvrđene olakotne okolnosti preinačene kazne na način da se opt. Z. A. i opt. I. B. osuđuju na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, opt. Ž. A. uz primjenu čl. 48 i 49 st. 1 t. 4 KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a opt. M. F.

I Kž 447/11-7

uz primjenu čl. 48 i 49 st. 1 t. 4 KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju čl. 55 st. 1 i 2 KZ/11 izrečene kazne svim optuženicima zamjenjuju se radom za opće dobro, s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, stava da se s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti i težinu djela ovakvom kaznom mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako je učin kaznenog djela optuženika podveden pod pravni opis kaznenog djela iz čl. 190 st. 2 KZ/11 kao blažeg zakona, to je primijenjena ista zakonska odredba čl. 190 st. 8 KZ/11, pa je i u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena kao u izreci.

Kako Vrhovni sudi Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/97 nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a povreda kaznenog zakona na štetu optuženika sanirana je ovom presudom, to je po odredbi čl. 390 st. 1 ZKP/97 i čl. 387 ZKP/97 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 26. studenoga 2013 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Sabađija, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.