Legislator Case Law & Legislation
III Kr-98/2011-4 AI generated

III Kr-98/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number III Kr-98/2011-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća te više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. S., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Makarskoj od 9. prosinca 2010. broj K-202/10 i presuda Županijskog suda u Splitu, od 17. veljače 2011. broj Kž-28/11, u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2011.,

Legislator headnote

AI generated

III Kr-98/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Makarskoj od 9. prosinca 2010. broj K-202/10 i presuda Županijskog suda u Splitu, od 17. veljače 2011. broj Kž-28/11, proglašen je krivim optuženi E. S. zbog produljenog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedna godina i pet mjeseci.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 98/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marina Mrčele i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća te više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog E. S., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Makarskoj od 9. prosinca 2010. broj K-202/10 i presuda Županijskog suda u Splitu, od 17. veljače 2011. broj Kž-28/11, u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2011.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog E. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Makarskoj od 9. prosinca 2010. broj K-202/10 i presuda Županijskog suda u Splitu, od 17. veljače 2011. broj Kž-28/11, proglašen je krivim optuženi E. S. zbog produljenog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedna godina i pet mjeseci.

Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude „zbog povrede … prava na obranu tijekom postupka i na glavnoj raspravi, prisiljavanja na priznanje učina kaznenog djela … kao i zbog povrede odredbi kaznenog postupka u žalbenom postupku“. Osuđenik u zahtjevu tvrdi, da je drugostupanjski sud u obrazloženju odluke naveo da nisu precizirane bitne povrede postupka iako je on u dopuni žalbe, koju je priložio i ovom zahtjevu, detaljno naveo u čemu se sastoje bitne povrede, a to je, da se radi o iznuđivanju iskaza prijetnjama i nanošenjem ozljeda te da je bio prisiljen na priznanje kaznenog djela. Također je naveo da je „došao na ljetovanje, a ne u pljačkaški pohod na divlji zapad“, da u postupku nije ispitan niti jedan svjedok niti kriminalistički tehničar „koji bi dao bilo kakav inkriminirajući iskaz ili materijalni dokaz protiv“ njega „već je okosnica svega … priznanje“ koje je bilo iznuđeno. Predložio je, da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje pred drugim sucem pojedincem.

III Kr 98/11-4

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u smislu članka 428. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje u tekstu: ZKP) dostavio odgovor na zahtjev osuđenika u kojem predlaže da se isti kao neosnovan odbije.

Zahtjev osuđenika nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu zapravo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i rezultatima provedenog postupka ističući, da u postupku nisu ispitani svjedoci niti izvedeni materijalni dokazi koji bi potvrđivali njegovu krivnju. Radi se o prigovoru osuđenika koji se odnosi na (ne)pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja pa je riječ o prigovorima činjenične naravi, pri čemu treba naglasiti da osuđenik nije niti predlagao ispitivanje svjedoka na raspravi, a niti u žalbenom postupku. Međutim, činjenična utvrđenja sudova nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek, osim ako bi se pojavila ozbiljna sumnja u istinitost odlučnih činjenica u smislu članka 423. stavak 1. ZKP. No, takve ozbiljne sumnje ovdje nema jer su sudovi u provedenom postupku na temelju ocjene izvedenih dokaza, osobito priznanja osuđenika i suoptuženice, utvrdili da je osuđenik počinio kazneno djela iz članka 217. stavak 1. Kaznenog zakona, pri čemu je drugostupanjski sud dostatno odgovorio i na sve žalbene navode osuđenika, uključujući i one iz njegove dopune žalbe.

U odnosu na prigovore osuđenika da mu je povrijeđeno pravo na obranu tijekom postupka i na glavnoj raspravi jer da je njegov iskaz iznuđen prijetnjama i nanošenjem ozljeda, treba navesti sljedeće.

Prema stanju spisa predmeta, osuđenik je nakon uhićenja u policiji odbio davati iskaz, a prvo ispitivanje je bilo 8. kolovoza 2010. pred istražnim sucem. Iz zapisnika o tom ispitivanju razvidno je, da je osuđenik u cijelosti poricao sve što mu je stavljeno na teret. Na glavnoj raspravi 2. rujna 2010. (list 112 spisa) osuđenik je, uz prisutnog branitelja, odvjetnika D. V., priznao počinjenje djela za koje je proglašen krivim, a takav iskaz s priznanjem, uz prisutnog branitelja, ponovio je i na glavnoj raspravi 9. prosinca 2010. (list 153 spisa). U oba iskaza osuđenik je isticao da je na policiji bio „udaran i psovan“ pa je kod istražnog suca „ponovio ono što je govorio i na policiji“, a to je bilo poricanje onog što mu je stavljeno na teret. Prema tome, nema niti jedan utemeljeni podatak koji bi ukazivao na to da je prema osuđeniku upotrijebljena sila, prijetnja ili druga slična sredstva da bi se došlo do njegove izjave, a osobito priznanja. Slijedom toga, nije postupljeno protivno članku 225. stavak 8. ZKP-a niti mu je povrijeđeno „pravo na obranu u tijeku postupka i na glavnoj raspravi“, na što osuđenik neosnovano ukazuje.

Slijedom iznesenog je, na temelju članka 429. u svezi s člankom 421. ZKP-a, trebalo odbiti zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan .

U Zagrebu 13. prosinca 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.