Gzz-111/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zastupanog po punomoćniku R. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. Ž. i B. S., oboje iz Z., zastupanih po punomoćniku T. Z., odvjetniku iz Z., radi iseljenja, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 30. siječnja 2003. godine, br. G-DO-1236/02 koji je zaprimljen na sudu 31. siječnja 2003. godine, a izjavljenog protiv presude Općinskog suda u Zagrebu br. Ps-1225/91. od 8. ožujka 2001. godine i presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-10061/01-2 od 1. listopada 2002. godine, u sjednici održanoj dana 2. ožujka 2004. godine,
Legislator headnote
AI generatedGzz-111/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: U donošenju pobijanih presuda počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), jer presude ne sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovo presuđenje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz 111/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, zastupanog po punomoćniku R. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. Ž. i B. S., oboje iz Z., zastupanih po punomoćniku T. Z., odvjetniku iz Z., radi iseljenja, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 30. siječnja 2003. godine, br. G-DO-1236/02 koji je zaprimljen na sudu 31. siječnja 2003. godine, a izjavljenog protiv presude Općinskog suda u Zagrebu br. Ps-1225/91. od 8. ožujka 2001. godine i presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-10061/01-2 od 1. listopada 2002. godine, u sjednici održanoj dana 2. ožujka 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukida presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. ožujka 2001. godine, br. Ps-1225/91 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2002. godine, br. Gž-10061/01-2 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženici isele iz stana u Z., te ovog oslobode od osoba i stvari i predaju tužitelju na slobodno raspolaganje. Odbijen je tužitelj sa zahtjevom za naknadu mu parničnog troška.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je potvrđena gore navedena presuda suda prvog stupnja.
Protiv donesenih presuda Državno je odvjetništvo Republike Hrvatske izjavilo zahtjev za zaštitu zakonitosti kojim se poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U zahtjevu za zaštitu zakonitosti se predlaže da se zahtjev prihvati i obje nižestupanjske presude ukinu, te predmet vrati sudu prvog stupnja na e tako što bi se u cijelosti udovoljilo tužbenom ponovno suđenje, a podredno da se one preinač
zahtjevu.
Na zahtjev za zaštitu zakonitosti stranke nisu odgovorile.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
U donošenju pobijanih presuda počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), jer presude ne sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovo presuđenje.
U donošenju drugostupanjske presude osim toga počinjena je i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, jer drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode a koji su bili odlučni za presuđenje.
Sud prvog stupnja odbio je tužitelja s tužbenim zahtjevom smatrajući da tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnik prijepornoga stana iz kojega traži da se tuženici isele nalazeći da isprave koje je tužitelj priložio ne predstavljaju dokaz njegovoga vlasništva.
Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja i potvrdio presudu suda prvog stupnja prihvaćajući zaključke prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnik prijepornog stana, jer da u ostalom, pozvan da označi način stjecanja vlasništva, ovome nije udovoljio.
Suprotno navodima nižestupanjskih sudova u spisu postoje isprave u odnosu na koje je postojala dužnost suda da ih kao dokaze ocijeni u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP i to savjesno i brižljivo svaku ispravu zasebno i potom sve zajedno, a tek potom odluči da li je njima tužitelj dokazao činjenicu svog vlasništva.
Potrebno je zato, a što se s pravom ukazuje u zahtjevu za zaštitu zakonitosti, da sud u postupku ocijeni priložene isprave i to posebno one na listu 8 do 11, 18, 21, 55 i dr. spisa. Ujedno je potrebno izvršiti uvid u spis Općinskog suda u Zagrebu br. Ps-1144/98, te odlučiti i o spajanju postupka sa tim predmetom radi zajedničkog raspravljanja, a s obzirom na istaknuti prijedlog u tijeku postupka, te potom nakon pravilne ocjene svih provedenih dokaza u postupku ponovo odlučiti da li tužitelju pristoji pravo na ovu vindikatornu zaštitu po čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 92/92 i 77/92), odnosno po čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine”, broj 91/96. i 73/00).
Valjalo je zato iz navedenih razloga prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. u svezi s čl. 405. i 408. st. 2. ZPP.
U Zagrebu, 2. ožujka 2004.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.