Gzp-90/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 90/08-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice V. M. iz C., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o zahtjevu predlagateljice od 28. prosinca 2008., dana 25. veljače 2008.,

r i j e š i o j e :

Zahtjev se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Predlagateljica je 28. prosinca 2008. podnijela Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku na temelju odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05 i 16/07 - dalje: ZS), zbog dugotrajnosti postupka u predmetu Županijskog suda u Rijeci posl. broj Gzp-61/06, a kojeg je pokrenula tražeći zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u ovršnom postupku, čiji broj predlagateljica nije navela u svom zahtjevu, a koji se vodi pred Općinskim sudom u Crikvenici.

Zahtjev nije dopušten.

Odredbom čl. 27. st. 1. ZS propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kazneno djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Navedeni propis oslanja se na odredbu čl. 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 - ispr.) i čl. 4. ZS, u kojima se jamči pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu nakon 6. studenoga 1997. stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 - dalje: Konvencija).

U primjeni čl. 6. st. 1. Konvencije pravo na pošteno suđenje uključuje i pravo na suđenje u razumnom roku u sporovima o nekom građanskom pravu ili obvezi, te o kaznenoj optužbi.

Posebno, glede pitanja što su prava i obveze građanske naravi valja reći da bi se radilo o onim postupcima čiji ishod ima izravan učinak na određivanje ili ispunjavanje sadržaja nekog privatnog prava, odnosno obveze.

Prema mišljenju ovoga suda, isti smisao ima i odredba čl. 27. st. 1. ZS glede opsega i sadržaja zaštite prava na suđenje u razumnom roku, kada spominje „prava i obveze“.

U ovom predmetu, u kojem je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku zbog ocjene predlagatelja o neučinkovitosti i dugotrajnosti postupka u kojem je također zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, ne radi se o postupku čiji ishod ima izravan učinak na sadržaj nekog privatnog prava, pa je iz navedenog razloga zahtjev predlagateljice od 12. studenog 2007. valjalo odbaciti kao nedopušten i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 25. veljače 2008.

SUDAC:

Željko Glušić, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.