Appeal dismissed as claim barred by res judicata regarding previously settled inheritance assets.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the prosecutor's appeal against a lower court's decision to reject an inheritance property determination claim. The prosecutor argued for a retrial, but the court found the matter already settled by a final inheritance ruling covering the disputed assets. Consequently, the court held the new lawsuit was barred by res judicata and rejected the appeal as unfounded.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.; Zakon o parničnom postupku čl. 386.; A claim regarding inheritance assets already determined in a final judgment is barred by res judicata and cannot be re-litigated in a separate property determination suit.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2483/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R.F. iz S., koju zastupa M.V., odvjetnik iz S., protiv tuženika M.P. i I.F. oboje iz S., koje zastupa V.K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ostavinske imovine, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 2. ožujka 1993. br. Gž- 7339/92-2, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama od 19. ožujka 1992. br. P-115/91, u sjednici održanoj dana 28. prosinca 1994.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Rješenjem suda prvoga stupnja odbačena je tužba tužiteljice, te je ona obvezana naknaditi tuženicima parnični trošak.
Sud drugog stupnja potvrdio je rješenje suda prvoga stupnja.
Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine rješenja obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Tužiteljica u reviziji ne iznosi konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili sudovi nižega stupnja, pa je ovaj sud ispitao pobijano rješenje po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP, ali nije našao da postoji takva povreda predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Tužiteljica je zahtjevom svoje tužbe tražila da sud utvrdi da u ostavinsku imovinu iza pok. P.F. ne ulaze prije spomenute nekretnine kao ni naknadno pronađena imovina koju čini iznos od 300.000 tadašnjih dinara.
Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku iza pokojnika, u kojem su kao njegova ostavina utvrđene upravo u ovom postupku sporne nekretnine kao i navedeni novčani iznos. Taj sud je također utvrdio da je u tom postupku donijeto rješenje o nasljeđivanju kojim su utvrđeni nasljednici pokojnikovi, a koje rješenje je postalo pravomoćno.
Temeljem tih činjenica sud prvog smatra da je ova parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno.
Sud drugog stupnja pravilno zaključuje da pravomoćnost rješenja donesenog u ostvarenom postupku sprječava da se o tom pitanju ponovno odlučuje u parnici.
Sudovi nižega stupnja su istim, tužiteljičinu tužbu odbacili umjesto da su odbili tužbeni zahtjev, ali kako u tom pravcu nema revizijskih prigovora, ovaj sud nije mogao reagirati po službenoj dužnosti na tu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
Iz svih navedenih razloga trebalo je reviziju tužiteljice, kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 28. prosinca 1994.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.