Rev-539/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Katarine Buljan, Miroslave Vekić i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u P., protiv tuženika P. P. d.d. iz P., zastupan po punomoćniku D. F., dipl. pravniku iz P., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 20. studenog 1997. broj Gž-460/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pločama od 27. veljače 1997. broj P-62/96, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 1998.,
Legislator headnote
AI generatedRev-539/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sud drugog stupnja ocijenio je sve odlučne žalbene navode i zato u postupku nije učinjena ni bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u svezi st. 1. čl. 375. ZPP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 539/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Katarine Buljan, Miroslave Vekić i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u P., protiv tuženika P. P. d.d. iz P., zastupan po punomoćniku D. F., dipl. pravniku iz P., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 20. studenog 1997. broj Gž-460/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pločama od 27. veljače 1997. broj P-62/96, u sjednici održanoj dana 20. svibnja 1998.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 144.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6.veljače 1995. godine pa do isplate, kao i nadoknaditi mu troškove ovog spora, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."
II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.350,00 kn." Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužitelj predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Sve odlučne sporne činjenice su utvrđene, raspravljene i ocijenjene, pa je zbog toga pravilna zaključak suda drugog stupnja da provođenje novih dokaza saslušanjem svjedoka koje je tužitelj predložio u žalbi nije potrebno provoditi jer bi to bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka.
Sud drugog stupnja ocijenio je sve odlučne žalbene navode i zato u postupku nije učinjena ni bitna povreda iz st. 1. čl. 354. u svezi st. 1. čl. 375. ZPP.
Dakle, u postupku nije učinjena bitna povreda na koju se ukazuje u reviziji.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Svoj tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je bio vlasnik barake i stvari koje su bile u njoj a koju je tuženi porušio pa tužitelj tvrdi da mu je zbog toga tuženi dužan naknaditi štetu u iznosu od 140.000,00 kn.
Međutim, u postupku je dokazano da tužitelj nije bio vlasnik barake koju je tuženik porušio, da nije tužitelj stanovao u toj baraci i da nije imao nikakve pokretne stvari u baraci.
Dokazano je i to da tuženik nije imao niti od bilo koga preuzeo obavezu da riješi stambeno pitanje tužitelja, nakon rušenja barake, kakvu obavezu je preuzeo za tužiteljevog brata V.P. i obitelj A. koji su stanovali u baraci.
Tužitelj se neosnovano poziva na odluku tuženog od 8. veljače 1995., kojom je bilo određeno da će se tužitelju radi rješavanja njegovog stambenog pitanja isplatiti kunska protuvrijednost od 40.000,00 DEM jer iz te odluke ne proizlazi da je ona donesena zbog neke obaveze koju bi tuženi trebao ispuniti prema tužitelju, a osim toga, ta odluka tuženog nakon intervencije sindikata stavljena je van snage odlukom Upravnog odbora tuženog od 26. svibnja 1995. (list 8b).
Na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.
Najvećim dijelom revizijskih navoda tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a to u reviziji prema odredbi st. 3. čl. 385. ZPP nije dopušteno.
Kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog revizija je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.
U Zagrebu, 20. svibnja 1998.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v.r.