Rev-1436/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1436/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz V. G., koga zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u G., protiv tuženika H. c. d.o.o. Z., koga zastupa H. R., dipl.iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikog Gorici, broj Gž-335/12-2 od 7. ožujka 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vrbovcu, broj P- 265/11-70 od 16. studenoga 2011., u sjednici održanoj 25. travnja 2017.,

p r e s u d i o j e :

I Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Velikog Gorici, broj Gž-335/12-2 od 7. ožujka 2012. i sudi:

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vrbovcu, broj P- 265/11-70 od 16. studenoga 2011. u dijelu pod toč. I i II izreke presude.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava revizije od 1.875,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju plati 38.330,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na 38.080,00 kn od 16. studenoga 2011. pa do isplate, a na 250,00 kn od 8. siječnja 2003. pa do isplate (toč. I izreke). Naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 22.639,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenoga 2011. pa do isplate (toč. II izreke). Odbijen je dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na 30.080,00 kn za razdoblje od 23. siječnja 2003. do 15. studenoga 2011. (toč. III izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III izreke (toč. I izreke) te je preinačena u dijelu pod toč. I i II na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 38.330,00 kn te parničnog troška od 22.639,30 kn kao i zahtjev tuženik za naknadom troškova parničnog postupka od 250,00 kn. (toč. II izreke) Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka (toč. III izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu uz naknadu troška sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj je kao pravno pitanje postavio pitanje;

- „da li u rubriciranom predmetu – postupku naknade štete prouzročene naletom divljači na cesti kojom upravlja tuženik i koja je s obje strane bila zaštićena žičanom ogradom, tuženik odgovara po načelu krivnje ili po objektivnoj odgovornosti, odnosno odgovornosti prema načelu uzročnosti, bez obzira na krivnju?“

Kao razlog tužitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Sisku broj Gž-1131/11 od 15. prosinca 2011.

Revizijski sud nalazi da je navedeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tog pitanja.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala zbog oštećenja vozila reg oznake …, uslijed istrčavanja srne na kolnik državne ceste …između V. i S. H. kojom prilikom je tužitelj na nju naletio vozilom kojim je upravljao brzinom do 27,7 km/h.

Prvostupanjski je sud zaključio da tuženik nije spriječio nailazak divljači na kolnik pa je odgovoran za štetu po načelu krivnje u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 158. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - u daljnjem tekstu: ZOO) te da tužitelj ne mora dokazivati kako se srna zatekla na cestovnom pojasu, već da se to dogodilo i uzrokovalo nezgodu propustom tuženika da osigura nesmetano odvijanje prometa. Utvrdivši da je tužitelj pretrpio štetu u visini od 38.080,00 kn, naložio je tuženiku isplatu tog iznosa.

Drugostupanjski sud zaključuje da tuženik odgovara po kriteriju krivnje a što proizlazi i iz čl. 6. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 100/96, 76/98, 27/01, 114/01 i 65/02) kojom je propisana obveza tuženika da korisniku javne ceste nadoknadi štetu ako je ona prouzročena stanjem javne ceste. Pritom drugostupanjski sud zaključuje da se iz dokaza provedenih tijekom postupka nije moglo zaključiti da je sporna šteta posljedica konkretnog propusta tuženika u održavanju javne ceste na propisani način, a ni sam tužitelj ne navodi u čemu bi se sastojao konkretan propust tuženika i da tužitelj nije dokazao svoju činjeničnu tvrdnju da je predmetna šteta nastala uslijed propusta u održavanju zaštitne ograde.

Tužitelj ističe da je zaključak drugostupanjskog suda pogrešan te se kao razlog za postavljeno pitanje i podnesenu reviziju pozvao na odluku Županijskog suda u Sisku broj Gž- 1131/11 od 15. prosinca 2011. u kojoj je iznijeto pravno shvaćanje da pravna osoba koja upravlja cestom odgovara po principu pretpostavljene krivnje.

Osnovano tužitelj prigovara zaključku drugostupanjskog suda.

To stoga što i prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, pravna osoba koja upravlja cestom za štetu koja je nastala na cesti, odgovara po principu pretpostavljene krivnje u smislu čl. 154. st. 1. ZOO-a. Stoga je bilo dovoljno da je tužitelj dokazao štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu ali krivnju tuženika nije trebao dokazati jer se ona predmnijeva (predmnijeva se najniži stupanj krivnje – obična nepažnja). Tuženik je, ako se želio osloboditi odgovornosti, trebao dokazati da je do istrčavanja srne na kolnik došlo bez njegove krivnje (slučajno), odnosno kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud - da nije bilo propusta u osiguranju nesmetanog odvijanja prometa.

Budući da u ovom postupku tuženik nije dokazivao a time niti dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, to je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.

Na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima postupka tužitelja zajedno s zatraženim troškom sastava revizije od 1.875,00 kn.

Zagreb, 25. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.