III Kr-205/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 205/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. Š.Ž. zbog krivičnog djela iz čl. 41. st. 2. KZRH (sada čl. 40. st. 2. KZRH), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Zlataru od 20. srpnja 1992. K-110/90 i presuda Okružnog suda u Zagrebu od 2. veljače 1993. Kž-2247/1992, u sjednici održanoj 15. lipnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. Š.Ž. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno citiranom pravomoćnom presudom osuđen je Š.Ž. zbog krivičnog djela iz čl. 41. st. 2. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Osuđenik je primio presudu suda drugog stupnja dana 12. ožujka 1993. godine.

Dana 2. travnja 1993. osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona, s prijedlogom da se ukinu presuda Općinskog suda u Zlataru i presuda Okružnog suda u Zagrebu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U svom odgovoru na zahtjev osuđenika, javni tužitelj Republike Hrvatske je predložio, da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Prije svega, treba istaknuti da se zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP (sada čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP), na koju se u svom zahtjevu poziva osuđenik, ne može podnositi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (čl. 414. toč. 2. ZKP).

Povredu krivičnog zakona osuđenik nalazi u tome što je po njegovom shvaćanju on postupao u nužnoj obrani, te se u prilog takvom viđenju stvari iznosi subjektivna ocjena izvedenih dokaza, pri čemu se napose izdvajaju iskazi pojedinih svjedoka i suoptuženika, kako bi se obrana optuženika učinila vjerodostojnom.

Ovakvi navodi sadržajno predstavljaju pobijanje pravomoćne presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a ne ukazuju na povredu krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 1. do 4. ZKP (raniji čl. 365. toč. 1. do 4. ZKP), koju ima u vidu odredba čl. 414. toč. 1. ZKP (raniji čl. 427. toč. 1. ZKP), kojom je sasvim određeno predviđeno u kojim se slučajevima može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Prema tome, kako nije ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka zbog koje bi se mogao podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, niti je ostvarena povreda zakona koju ističe osuđenik, trebalo je na temelju čl. 416. ZKP u vezi čl. 408. ZKP (raniji čl. 429. u vezi čl. 421. ZKP) odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. lipnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

ć mr. Branko v.r.

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Zmajevi

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)