Gž Ovr-207/2025-2 · Županijski sud u Velikoj Gorici



Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-207/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Ludwig Pfeiffer Adria GmbH, Kassel, Lilienthalstraße 33 (Savezna Republika Njemačka), OIB: 13302498269, kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bulj & Srdelić d.o.o., Split, protiv ovršenika TIM-PUTEVI, d.o.o., Grubine (Općina Podbablje), Vukovarska ulica 8, OIB: 39620744214, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Perkušić, odvjetnik u Imotskom, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr- 108/2025-5 od 2. svibnja 2025., dana 16. srpnja 2025.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba ovršenika TIM-PUTEVI, d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj Stalne službe u Imotskom poslovni broj Ovr- 108/2025-5 od 2. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika TIM-PUTEVI, d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu 4.868,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u povodu zahtjeva za izravnu naplatu tražbine ovrhovoditelja podnesenih kod Financijske agencije dana 25. ožujka 2025. na temelju:

- bjanko zadužnice izdane od ovršenika 9. rujna 2019., potvrđene po javnom bilježniku Mati Jurošu u Imotskom pod br. OV-3647/2019. 9. rujna 2019.,

- bjanko zadužnice izdane od strane ovršenika 9. rujna 2019., potvrđene po javnom bilježniku Mati Jurošu u Imotskom pod br. OV-3646/2019 9. rujna 2019.,

- bjanko zadužnice izdane od strane ovršenika 9. rujna 2019., potvrđene po javnom bilježniku Mati Jurošu u Imotskom pod br. OV-3648/2019 9. rujna 2019.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovršenik, a iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i odgoditi pljenidbu i prijenos na temelju predmetnih zadužnica, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 4.868,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine‟, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ).

6. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate u bitnom obrazloživši da je podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ispunjen prvi uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a za odgodu prijenosa novčanih sredstava, no da nije ostvaren drugi uvjet za odgodu ovrhe jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi u slučaju prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja pretrpio štetu koju ne bi mogao nadoknaditi ili bi je teško mogao nadoknaditi, odnosno da ne bi mogao vratiti sredstva ili bi ih mogao vratiti samo uz nerazmjerne teškoće i sl. Tako pozivanje na blokadu računa nije od značaja jer se pljenidba (blokada) nastavlja i u slučaju kada se prihvati prijedlog za odgodu. Također, sama činjenica da je ovrhovoditelj pravna osoba sa sjedištem u [adresa] ne upućuje na zaključak da bi prijenosom zaplijenjenih sredstava na njegov račun došlo do nerazmjerno otežane naplate tražbine ovršenika u slučaju da uspije u parničnom postupku, tim više što ovršenik niti ne dovodi u pitanje likvidnost ovrhovoditelja niti postojanje imovine za naplatu sredstava kod ovrhovoditelja.

7. Navedena shvaćanja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8. Odredbom čl. 65. st. 1. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da se prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom može prihvatiti u potpunosti ili djelomice samo ako postoji neka od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1.-10. OZ-a) te ako uz to ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, da bi se dopustila odgoda, obje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

9. Žalbenim navodima ovršenik nije s uspjehom doveo u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da nije ostvarena druga kumulativno predviđena pretpostavka za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi u slučaju prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja pretrpio štetu koju ne bi mogao nadoknaditi ili bi je teško mogao nadoknaditi.

10. Tako teškoće koje ovršenik povezuje s pljenidbom novčanih sredstava (blokada računa) nisu od utjecaja na pitanje nastanka teško nadoknadive štete u smislu čl. 65. st. 1. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, a s obzirom na to da se prema čl. 210. OZ-a može tražiti samo odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a ne i odgoda pljenidbe, odnosno blokade.

11. Činjenica da je ovrhovoditelj strano trgovačko društvo i da bi se ovrha na novčanim sredstvima tog društva imala provesti u stranoj državi sama po sebi ne upućuje na vjerojatnost da ovršenik ne bi mogao povratiti ovršena novčana sredstva. S tim u vezi, ovršenik ni na koji način nije osporio utvrđenje prvostupanjskog suda da u prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava okolnost nastanka teško nenadoknadive štete nije niti vezao uz eventualnu nelikvidnost ovrhovoditelja, već isključivo uz nespecificirane teškoće pokretanja ovršnog postupka u Saveznoj Republici Njemačkoj, a u odnosu na koje niti ne navodi da bi predstavljale nepremostivu prepreku za pokretanje i vođenje ovršnog postupka.

12. Konačno, navodi koji se odnose na nedopustivost ovrhe nisu od utjecaja na pitanje postojanja pretpostavki za odgodu ovrhe, već takve navode razmatra sud u povodu prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

13. Slijedom svega navedenog, budući da ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete, a koja okolnost predstavlja jednu od kumulativno predviđenih pretpostavki za odgodu ovrhe u skladu s čl. 65. st. 1. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kad je taj prijedlog ovršenika odbio kao neosnovan.

14. Stoga je trebalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

15. S obzirom na to da ovršenik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II. izreke ovog rješenja).

U Velikoj Gorici 16. srpnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak