Legislator Case Law & Legislation
Revr-758/2016-3 AI generated

Revr-758/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Revr-758/2016-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. u Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., Prirodoslovno- matematički fakultet, Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici N. Ć. i A. D., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1500/14-2 od 15. prosinca 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-13208/13-14 od 28. travnja 2014., ispravljena rješenjem istoga suda br. Pr-13208/13-27 od 14. studenoga 2016., u sjednici održanoj 13. rujna 2017.,

Legislator headnote

AI generated

Revr-758/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 758/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. u Z., protiv tuženika Sveučilište u Z., Prirodoslovno- matematički fakultet, Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici N. Ć. i A. D., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-1500/14-2 od 15. prosinca 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-13208/13-14 od 28. travnja 2014., ispravljena rješenjem istoga suda br. Pr-13208/13-27 od 14. studenoga 2016., u sjednici održanoj 13. rujna 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.494,80 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, te je odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 16. veljače 2013. (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.187,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2014. do isplate, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 4.437,50 kuna (toč. II.).

Presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći, te sa dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 796,88 kuna, dok je u preostalom dosuđujućem i odbijajućem dijelu presuda suda prvog stupnja potvrđena. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu u kojem je preinačen dio tužbenog zahtjeva u odnosu na dosuđeni tijek zakonskih zateznih kamata, tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

U reviziji tužitelj postavlja sljedeće pitanje:

„Pripadaju li tužitelju od naplaćenog iznosa novčanog potraživanja i kamate na dosuđeni bruto iznos plaće pa tako i zatezne kamate na predujam poreza i prireza?“

Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na različita shvaćanja drugostupanjskih sudova navodeći pritom odluke Županijskog suda u Zagreb broj Gžr- 1694/11 od 24. veljače 2015., broj Gžr-1914/14 od 24. ožujka 2015., broj Gž R-1764/14 od 5. svibnja 2015.

Predmet ovog spora je isplata iznosa od 11.494,80 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime mjesečnog dodatka na plaću u razdoblju od siječnja 2013. do ožujka 2014., koji tužitelj potražuje od tuženika na ime obavljanja poslova radnog mjesta sa posebnim uvjetima u smislu odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje.

Pobijanom presudom kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tužitelju je dosuđen utuženi iznos na ime mjesečnih dodataka na bruto plaću u promatranom razdoblju sa zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, pri čemu je izraženo pravno shvaćanje da porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji uz neto plaću i doprinos čine dijelove bruto plaće dospijevaju tek s naplatom, zbog čega da se na te iznose (porez na dohodak i prirez na dohodak) zatezna kamata ne obračunava.

Suprotno takvom pravnom shvaćanju, Županijski sud u Zagrebu je u presudi Gžr- 1694/11 od 24. veljače 2015., a čiji predmet spora je također bila isplata dodatka na plaću tužitelju, izrazio pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na čitav dosuđeni iznos bruto plaće.

Kako dakle na razini Županijskog suda u Zagrebu postoji neujednačeno pravno shvaćanje o tome pripada li tužitelju - osobi koja potražuje dodatak na bruto plaću i zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i na prirez poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći, to je, a polazeći od odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP, za ocijeniti da je ovako podnesena revizija dopuštena jer ista sadrži sve zakonom propisane pretpostavke za njezinu dopuštenost: postoji određeno naznačeno pravno pitanje, rješenje kojeg je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju postoji neujednačena praksa Županijskog suda u Zagrebu, a svrha je revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP ujednačavati praksu sudova od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u cilju osiguranja jedinstvene primjene prava za sve građane.

U smislu prednjeg, a polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

Kako je već prethodno rečeno pobijanom presudom odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatražena zatezna kamata na dosuđenu razliku plaće tužitelju u bruto iznosu u dijelu koji se odnosi na porez na dohodak i na prirez na bruto dohodak sadržane u bruto plaći, s obrazloženjem da ovi dospijevaju tek isplatom plaće (u ovom slučaju dodatka na plaću) što znači da dok nisu dospjeli - isplaćeni, nema ni pretpostavki za dosuđenje zatezne kamate na iste.

U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od:

- odredbe čl. 83. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR) koji se primjenjuje na ovaj spor, a prema kojoj plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna primanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, te

- odredbe čl. 84. ZR prema kojoj se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, plaća i naknada plaće isplaćuje se u novcu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, za prethodni mjesec se isplaćuje najkasnije do 15-tog u mjesecu, a u smislu tog zakona plaća i naknada plaće su plaća i naknade plaće u bruto iznosu, kao

- odredbe čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04), a prema kojoj se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelju ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji tužitelja glasi: tužitelju ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak.

Slijedom navedenog, a kako je djelomičnim odbijanjem zahtjeva tužitelja materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 13. rujna 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.