III Kr-87/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 87/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. N.M. zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osudjenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Daruvaru od 4. rujna 1992. K-220/90 i presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 23. prosinca 1992. Kž-693/92, u sjednici održanoj 16. ožujka 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. N.M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Daruvaru od 4. rujna 1992. K-220/90, koja je potvrdjena presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 23. prosinca 1992. Kž-693/92, osudjen je N.M. zbog krivičnog djela iz čl. 142. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci.

Protiv te pravomoćne presude osudjenik je dana 8. veljače 1993. godine pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 3. ZKP, s prijedlogom da se pobijana pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno sudjenje.

U odgovoru na zahtjev osudjenika javni tužitelj Republike Hrvatske je predložio, da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

III Kr 87/93

Neovisno o tome što povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 3. ZKP, na koju se poziva osudjenik u svom zahtjevu, ne predstavlja osnovu za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka (čl. 427. toč. 2. ZKP), protivno shvaćanju izraženom u zahtjevu, na temelju čl. 2. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 25 od 29. travnja 1992.), a uz pretpostavke iz čl. 442. st. 3. ZKP, koje u ovom slučaju nisu sporne, sud prvog stupnja mogao je i bez prisutnosti okrivljenika održati glavnu raspravu.

Naime, tom odredbom citirane Uredbe za krivična djela za koja je predvidjena kazna zatvora u trajanju do pet godina, kao u ovom slučaju za krivično djelo iz čl. 142. st. 1. KZRH, propisan je tzv. skraćeni postupak, koji se provodi prema pravilima glave XV ZKP.

Stoga ne stoji ni alternativno istaknuta tvrdnja u zahtjevu osudjenika, da je na glavnoj raspravi povrijedjeno pravo osudjenika na obranu.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 421. u svezi čl. 429. ZKP, o zahtjevu osudjenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. ožujka 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši

stručni referent:

(Vladimir

Vuletin)