Rev-602/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 602/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ljubice Munić, kao predsjednice vijeća, Ivice Crnića, Gordane Gasparini, Nenada Perina i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz V., kojeg zastupa punomoćnik A. B., dipl. iur, odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & Č. j.t.d., u V., protiv tuženika Republika Hrvatska kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-3621/06-3 od 14. ožujka 2007., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-527/05-56 od 20. rujna 2006., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2007.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev i tuženiku je naloženo da tužitelju plati 105.214,98 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2006. do isplate, te da mu nadoknadi parnični trošak odmjeren u iznosu 24.413,92 kuna. Pod točkom II. izreke te presude odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva.

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja tako što je tuženiku naloženo da tužitelju plati 105.214,98 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 20. rujna 2006. do isplate, te da mu nadoknadi parnični trošak odmjeren u iznosu 24.413,92 kuna.

Ostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tuženik koji kao revizijski razloge navodi pogrešnu primjenu materijalnog prava. Revident predlaže da revizijski sud prihvati reviziju tako da pobijanu i prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva da mu se nadoknade troškovi revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03. i 88/05. - dalje: ZPP).

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je tužitelj vlasnik kuće u V., …,

- da su tu kuću u razdoblju od 5. studenoga 1992. do 13. kolovoza 1996. koristili pripadnici Hrvatske vojske,

- da je unutrašnjost rečene kuće uništena zbog nepažljivog korištenja i namjernog oštećenja i odnošenja pokretnina i instalacija iz nje.

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio i ocijenio da ta oštećenja nisu posljedica granatiranja i drugih ratnih djelovanja, tj. da nije riječ o ratnoj šteti već je riječ o šteti koju su prouzročili pripadnici Hrvatske vojske u vezi s vojnom službom. Taj sud zato utvrđuje da je tuženik Republika Hrvatska odgovorna za nastalu štetu i prihvaća tužbeni zahtjev.

Činjenična utvrđenja i pravno stajalište prvostupanjskog suda prihvaća i sud drugog stupnja.

U reviziji tuženik ustraje u tvrdnji da je riječ o ratnoj šteti, a ne o šteti koju su počinili pripadnici Hrvatske vojske u vezi sa svojom službom, te da tuženik za tu štetu ne odgovara.

Člankom 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03. – dalje: ZORHŠ) otklonjena je odgovornost Republike Hrvatske kao države za one štete koje imaju karakter ratne štete. Time nije isključena njezina odgovornost za rad pripadnika njezinih oružanih ili redarstvenih snaga u njihovoj službi ili u vezi s tom službom.

Prema utvrđenjima sudova šteta je na kući u vlasništvu tužitelja nastala u razdoblju 5. studenoga 1992. do 13. kolovoza 1996. kada su tu kuću koristili pripadnici Hrvatske vojske.

U pravu je tuženik kad se načelno poziva na to da prema modernim shvaćanjima u pojam ratnog čina ulaze sve one radnje i događaji koji, premda u uskoj vezi s ratom, ipak nemaju izravnu vezu s pojedinim vojnim operacijama, nego se izjednačuju s ratnim činom po svojim učincima odnosno prema općim okolnostima vremena i prostora određenog ratnim stanjem.

Međutim, pravnim preuzimanjem određenog objekta (mobilizacijom) na korištenje od strane Hrvatske vojske, Republika Hrvatska preuzima odgovornost da se takav objekt uporabljuje na način koji se može okarakterizirati kao redovna uporaba stvari u okolnostima vođenja rata. Država, dakle odgovara za postupanje pripadnika Hrvatske vojske, kad oni takav objekt ne koriste na rečeni način, već ga oštećuju ili uništavaju, iako za to nema nikakvog opravdanja u ratnim zbivanjima. Prvostupanjski sud je utvrdio da je šteta je nastala zbog namjernog oštećenja odnosno otuđenja pokretnina i instalacija i opreme kuće. Rečeno oštećenje odnosno odnošenje tih stvari ne može se opravdati ratnim zbivanjima, već je riječ o nezakonitom i nepravilnom radu pripadnika Hrvatske vojske. Za takve postupke odgovorna je Republika Hrvatska temeljem čl. 2. ZORHŠ-a.

Budući da nije riječ o ratnoj šteti, odgovornost države za štetu postoji na temelju čl. 218. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama koji je preuzet čl. 1. toč. 4. Zakona o preuzimanju saveznih zakona iz područja obrane koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički propisi ("Narodne novine", broj 52/91.). Tim propisom je određeno da za štetu odgovara država ako je štetu počinila vojna osoba u vezi s obavljanjem službe, osim ako dokaže da je vojna osoba u danim okolnostima postupala onako kako je trebalo.

Ne postoji, dakle odgovornost Republike Hrvatske i kad šteta koja je nastala nema karakter ratne štete, pod uvjetom da je do oštećenja stvari došlo redovnom uporabom s obzirom na okolnosti vremena i mjesta počinjenja štete. Međutim, ako se određene radnje ne mogu smatrati redovnom uporabom određenog objekta, jer su posljedica nezakonitog i nepravilnog rada pripadnika Hrvatske vojske, tada postoji odgovornost Republike Hrvatske za popravljanje štete. U tom smislu stajalište je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci broj Rev-634/05 od 13. listopada 2005.

Općinski i Županijski sud su, dakle pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev prihvatili, jer u konkretnom slučaju nije riječ o ratnom činu na koji se tuženik načelno poziva. Nije, dakle osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg ističe revident.

Zbog toga je valjalo odlučiti kao u izreci ove presude (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. kolovoza 2007.

Predsjednica vijeća:

Ljubica Munić, dipl. iur.