I Kž-444/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IKž-444/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Kocijančić Erike, Primorac Vladimira i Novoselec dr. Petra, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D.Ž. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 196. st. 1. i 2. OKZRH odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenih protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 21. ožujka 1994. broj K-279/93, u sjednici održanoj 10. studenog 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske L.I.

r i j e š i o j e:

I. Uvažva se žalba opt. S.M. te se u odnosu na njega, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti i u odnosu na optužene D.Ž. i V.A., ukida presuda suda prvoga stupnja, te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke po I žalbe optuženih V.A. i D.Ž., te državnog odvjetnika postale su bespredmetne.

III. Protiv opt. D.Ž. produljuje se pritvor.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Županijski sud u Gradu Zagrebu oglasio je krivima optužene: D.Ž., V.A. i S.M., da su u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinili krivična djela, i to optuženi D.Ž. i S.M. neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz čl. 196. st. 2. OKZRH, a okrivljena V.A., to isto krivično djelo iz čl. 196. st. 1. OKZRH za koja su im na temelju istih zakonskih propisa izrečene kazne zatvora, i to opt. D.Ž. u trajanju od tri godine i šest mjeseci, opt. V.A. u trajanju od jedne godine i opt. S.M. u trajanju od tri godine.

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH u izrečene kazne uračuntao je optuženicima vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. D.Ž. od 7. srpnja 1992. pa nadalje, opt. V.A. od 7. srpnja do 20. studenog 1992., a opt. S.M. od 7. srpnja do 6. kolovoza 1992.

Na temelju čl. 60. st. 1. OKZRH optuženima D.Ž. i V.A. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja narkomana.

Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženi D.Ž. po branitelju P.V., odvjetniku iz Z., V.A. po branitelju

K.D.,

odvjetniku

iz

Z.,

S.M. po branitelju R.D., odvjetniku iz Z. i državni odvjetnik.

Opt. S.M. i državni odvjetnik se žale zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, svi optuženici se žale zbog povrede krivičnog zakona, svi optuženici i državni odvjetnik se žale zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a opt. D.Ž. i opt. V.A. još i zbog izrečene im sigurnosne mjere.

Svi optuženici u žalbama predlažu, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, opt. D.Ž. i opt. S.M. predlažu također, da se pobijana presuda preinači na način da im se izrekne blaža kazna, a opt. D.Ž. i još bez izricanja sigurnosne mjere, a državni odvjetnik da se preinači u odnosu na opt. D.Ž. i opt. S.M. u pogledu odluke o kazni time da im se izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP pismeno je predložio da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, a žalba državnog odvjetnika uvaži.

Žalba opt. S.M. je osnovana, pa su zbog toga ostale žalbe postale bespredmetne, obzirom na pravnu prirodu osnovanosti te žalbe opt. S..

U pravu je opt. S.M. da je sud prvoga stupnja ostvario bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 8. ZKP, jer se presuda temelji na dokazu na kojeme se prema odredbama Zakona o krivičnom postupku ne može temeljiti presuda i to zato što je prilikom prvog ispitivanja optuženika u istrazi povrijeđena odredba čl. 208. st. 9. ZKP.

Naime, prema odredbi čl. 208. st. 9. ZKP okrivljenik može biti ispitan u odsutnosti branitelja samo ako se izričito odrekao toga prava, a obrana nije obvezna.

Svi optuženici bili su prvi put ispitani u istrazi dana 8. srpnja 1992. godine (list 37 do 42 spisa), svi oni su prije ispitivanja poučeni od strane istražnog suca da imaju pravo uzeti branitelja i da branitelj može prisustvovati njihovom ispitivanju, no međutim, istražni sudac nije upisao u zapisnike o ispitivanju okrivljenika da su se oni izričito odrekli tog svog prava, a ispitani su zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo iz čl. 196. st. 2. OKZRH.

Zbog toga sud prvoga stupnja nije mogao na iskazima optuženika od 8. srpnja 1992. godine temeljiti svoju odluku, no kako je sud prvoga stupnja svoju presudu temeljio na ovim iskazima postupio je protivno odredbi čl. 208. st. 10. ZKP, pa je upravo zbog toga i ostvario spomenutu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.

U tijeku glavne rasprave predsjednik vijeća je predočavao opt. D.Ž. i opt. S.M. njihove iskaze od 8. srpnja 1992. te od njih tražio objašnjenje zbog čega na glavnoj raspravi drukčije iskazuju. Da su spomenuti iskazi predočavani ovim optuženicima slijedi i iz obrazloženja pobijane presude, gdje se na str. 4 navodi kako je predsjednik vijeća predočio opt. D.Ž. njegov iskaz, a na str. 7 pobijane presude taj je iskaz od 8.srpnja 1992. predočen i opt. S.M., a navedena su i objašnjenja koja su oni u tom pogledu dali.

U obrazloženju pobijane presude sud prvoga stupnja izričito navodi da je na temelju tih iskaza okrivljenika kao dokaza zasnovao svoju odluku.

Tako se na str. 9 (zadnji odlomak) pobijane presude navodi: "Na temelju provedenih dokaza tijekom glavne rasprave koji su citirani, iskaza svjedoka B.D., svjedoka L.S. te obrane koju su okrivljenici dali tijekom cjelokupnog krivičnog postupka a napose u tijeku istrage nakon što su bili lišeni slobode, sud je utvrdio...", dok se na str. 11 (7 odlomak) navodi: "Sud nije prihvatio obrane I i III okrivljenih u onom dijelu gdje su oni mijenjali iskaze iz istrage u odnosu na glavnu raspravu, pa tako sud...".

Kako su optuženici prilikom prvog ispitivanja u istrazi dali određena priznanja u pogledu neovlaštene prodaje, držanja, neovlaštenog prodavanja, posredovanja u prodaji i prenošenja heroina i hašiša koji predstavljaju teške opojne droge, pa stoga nije očito da bi i bez ovih dokaza bila donesena ista presuda, što je daljnji razlog zbog čega je sud prvoga stupnja ostvario ovu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.

Postupajući po službenoj dužnosti u smislu čl. 370. ZKP po pravilu blagodati povezanosti (beneficitum cohaesionis) valjalo je pobijanu presudu ukinuti i u odnosu na optužene D.Ž. i V.A., koji nisu podnijeli žalbe u ovom smislu.

U ponovljenom postupku sud prvoga stupnja će otkloniti uočene nedostatke, u prvom redu će u smislu čl. 78. st. 1. ZKP iskaze okrivljenika od 8. srpnja 1992. i to D.Ž. (str. 37 do 38 spisa), V.A. (list 39 do 40 spisa), i S.M. (od 41 do 42 spisa) donijeti rješenje o izdvajanju ovih zapisnika, time da će nakon pravomoćnosti ovog rješenja u smislu st. 2. stoga članka ove zapisnike zatvoriti u poseban omot i čuvati odvojeno od ostalih spisa.

Osim toga sud prvoga stupnja će savjesno ocjeniti svaki dokaz posebno i u odnosu na ostale dokaze da bi utvrdio da li je određena činjenica dokazana ili ne, te na temelju tako provedenog postupka donijeti svoju odluku.

Kako je djelomično uvažena žalba opt. S.M. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, to nije bilo moguće ulaziti u suštinu stvari u pogledu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a niti u pogledu pravilnosti primjene krivičnog zakona, zbog čega su žalbe ostalih optuženika i državnog odvjetnika postale bespredmetne i zbog toga za sada nisu razmatrane.

Po ocjeni ovog suda i dalje postoje razlozi iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP zbog kojih je pritvor protiv opt. D.Ž. bio određen i produljivan, jer je ovaj optuženik do lišenja slobode bio uživatelj i ovisnik o heroinu, a osim toga radi se o osobi bez stalnog radnog odnosa, koja nema osigurana sredstva za uzdržavanje, a isto tako okolnosti uz koje je djelo počinio opravdavaju bojazan da bi na slobodi mogao ponoviti krivično djelo. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 375. st. 1. i 4. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. studenog 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)