Rev-2151/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2151/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz Z., koju zastupa A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. lipnja 1997. godine, br. Gž 1997/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 1994. godine, br. Pn 5885/93, u sjednici održanoj dana 2. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. lipnja 1997. godine, br. Gž 1997/96-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. srpnja 1994. godine, br. Pn 5885/93, u odluci o naknadi nematerijalne štete za pretrpljene fizičke boli i sudi:

Tuženica je dužna naknaditi tužiteljici za fizičke boli umjesto iznosa od 6.000,00 kn (šesttisuća kuna), po presudi drugostupanjskog suda iznos od 10.000,00 kn (desettisuća kuna), zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 5. srpnja 1994. godine do isplate, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.600,00 kn (četiritisućešesto kuna), sve u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda obvezana je tuženica platiti tužiteljici na ime naknade štete ukupno iznos od 60.476,00 kn od čega na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke boli iznos od 6.000,00 kn, za strah iznos od 4.000,00 kn i zbog duševnih boli radi naruženja iznos od 3.700,00 kn.

Tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom svoga zahtjeva.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Protiv presude drugostupanjskog suda i to protiv odluke o visini naknade nematerijalne štete za fizičke boli, strah i naruženje, tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Tužiteljica ne navodi konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili nižestupanjski sudovi, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku – ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99), ali nije našao da postoji takva povreda predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 10. toga zakona, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica ozlijeđena u štetnom događaju, da je tom prilikom dobila potres mozga, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, prijelom stiloidnog nastavka lijeve palčane kosti, prijelom baze druge ručne kosti desno, natučenje lijevog ramena, desnog lakta, desnog koljena i trtične kosti, te jači psihički stres.

Također je taj sud utvrdio da je tužiteljica zbog tih ozljeda trpjela fizičke boli jačeg intenziteta 3-4 dana, srednjeg oko 2 tjedna i manjeg oko 2 mjeseca, pa joj je kao satisfakciju za te boli utvrdio iznos od 6.000,00 kn, dok je drugostupanjski sud također taj iznos ocijenio primjerenom satisfakcijom tužiteljici temeljem navedenog pravnog osnova.

Ovaj sud međutim smatra da su u toj odluci nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, budući da je prije spomenuti iznos prenizak kad se ima na umu utvrđena jačina i trajanje fizičkih boli, već je po mišljenju ovoga suda za te boli primjerena satisfakcija u iznosu od 10.000,00 kn.

Prvostupanjski sud je dalje utvrdio da je tužiteljica trpjela primarni strah u samoj situaciji ozljeđivanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan, te sekundarni strah koji je bio jakog intenziteta trajao 2-3 dana, srednjeg oko 2 tjedna i kasniji strah oko 2 mjeseca.

Po mišljenju ovoga suda iznos od 4.000,00 kn koji su joj nižestupanjski sudovi utvrdili tužiteljici kao naknadu ove nematerijalne štete u svemu je primjeren.

Također je u dosadašnjem postupku utvrđeno da je kod tužiteljice ostalo trajno naruženje blažega stupnja koje se sastoji u nešto voluminoznijem desnom koljenu. Ovaj sud smatra da iznos od 3.700,00 kn, koji su tužiteljici nižestupanjski sudovi utvrdili kao satisfakciju za duševne boli zbog naruženja nije prenizak.

Stoga su ti sudovi u navedenim dvjema odlukama pravilno primijenili materijalno pravo dok su ga pogrešno primijenili glede odluke o naknadi štete zbog fizičkih boli (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91 i 3/94). Zato je u dijelu koji se odnosi na odluku o visini satisfakcije za strah i naruženje reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP), a u preostaloj spomenutoj odluci trebalo je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. ZPP).

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 2. prosinca 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.