Rev-2429/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2429/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz V., koga zastupa B. V., odvjetnik u S., protiv tuženika DP S. iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 22. listopada 1993. godine, br. Gž 2776/93, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 15. siječnja 1993. godine, br. P 239/91, u sjednici održanoj dana 28. listopada 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete ukupno iznos od 4.800,00 kn (4,800.000 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja djelomično je preinačio presudu suda prvoga stupnja, te tužitelju dosudio još i daljnji iznos od 1.000,00 kn (1,000.000 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio daje tužitelj bio dugogodišnji radnik tuženika, te daje kao takav bio izložen azbestnoj prašini. Također je taj sud utvrdio da je kod tužitelja već prilikom sistematskog pregleda 1989. godine ustanovljeno da boluje od profesionalne bolesti azbestoze pleure.

Također je taj sud utvrdio da je tužitelj zbog toga trpio fizičke boli i strah, te da je došlo do smanjenja njegove opće radne i životne sposobnosti za 40%.

Na temelju utvrđenih činjenica sudovi nižega stupnja su pravilno zaključili da je prije navedeno oboljenje u uzročnoj vezi s prirodom posla kojeg je tužitelj obavljao kod tuženika.

Stoga je pravilno pravno stajalište suda drugoga stupnja kad tuženik odgovara tužitelju za štetu temeljem odredbe čl. 6. tada važećega Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83 i 17/86).

Kod toga su ti sudovi pravilno odbili kao neosnovan prigovor tuženika da u konkretnom slučaju postoji odgovornost bivše države SFRJ za štetu, koja je propisala standarde zaštite na radu, pa i kod tuženika, a koje da je tuženik u cijelosti poštovao i primijenio.

Ovo stoga, što tuženik kao poslodavac odgovara radniku za štetu koja je ovome nastala i uz primjenu svih propisanih mjera zaštite na radu ukoliko je do te štete došlo u vezi s obavljanjem konkretnog posla, kao što je slučaj u ovom sporu.

Sud prvog stupnja je utvrdio trajanje i jačinu fizičkih boli, kao i straha.

S obzirom na tako utvrđeno trajanje i jačinu fizičkih boli i straha, ovaj sud smatra da sudovi nižega stupnja nisu nikako odredili preveliku satisfakciju tužitelju temeljem navedenih pravnih osnova (za fizičku bol iznos od 1.000,00 kn, a za strah iznos od 300,00 kn).

S obzirom na stupanj smanjenja tužiteljeve opće radne i životne sposobnosti od 40% i njegovu životnu dob (53 godine), po mišljenju ovoga suda iznos od 4.500,00 kn (4,500.000 HRD) također nije prevelik kao naknada štete za duševne boli zbog smanjenja tužiteljeve životne aktivnosti.

Stoga na teret tuženika nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima).

Kako nije došlo ni do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revizija, jer je sud drugoga stupnja naveo razloge za svoju odluku istovremeno ocjenjujući navode tuženikove žalbe protiv presude suda prvoga stupnja koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP), to revizija tuženika nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 28. listopada 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.