Rev-704/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 704/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz Đ., zastupana po punomoćniku D. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, sada Općinskom državnom odvjetništvu u Našicama, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 2. travnja 1998. godine, br. Gž-590/98., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 25. veljače 1998. godine, br. P-329/97., u sjednici održanoj dana 30. listopada 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida presuda Županijskog suda u Osijeku od 2. travnja 1998. godine, br. Gž-590/98. i presuda Općinskog suda u Našicama od 25. veljače 1998. godine, br. P-329/97. u pobijanom dijelu u kome je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 28.840,00 kn s kamatama i u tom ukidnom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za nadoknadu štete u iznosu od 83.371,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

Odlučujući o žalbi tužiteljice drugostupanjski sud je žalbu djelomično odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu i to u dijelu u kome je tužiteljica odbijena za naknadu štete na vozilu u iznosu od 28.840,00 kn, s kamatama, a u preostalom odbijajućem dijelu ukinuo prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija je osnovana.

Sporno je, je li tuženica dužna naknaditi štetu koja je nastala na tužiteljičinom vozilu, dok je vozilo bilo mobilizirano za potrebe hrvatske vojske u razdoblju od 1. svibnja 1995. godine do 17. kolovoza 1995. godine.

U postupku je utvrđeno da je vozilo tužiteljice bilo mobilizirano za potrebe hrvatske vojske u vremenu od 1. svibnja 1995. godine do 17. kolovoza 1995. godine, te vraćeno tužiteljici oštećeno.

Također je utvrđeno da je štetu na vozilu prouzročio pripadnik hrvatske vojske vozeći vozilo u pijanom stanju, bez odobrenja nadležnih osoba.

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev za naknadu štete, jer smatraju da tuženica nije odgovorna za štetu, jer je štetu počinio pripadnik hrvatske vojske, ali ne u svezi s obavljanjem vojne službe, a pozivom na odredbu čl. 48. st. 1. i 2. tada važećeg Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 23/95 i 33/95.).

Međutim, tužitelj štetu ne traži kao osoba kojoj je štetu počinio hrvatski vojnik, u kojem slučaju bi doista bila odlučna činjenica za odgovornost tužene je li vojna osoba štetu počinila u svezi s obavljanjem vojne službe.

Tužitelj štetu traži kao osoba kojoj je mobilizirano vozilo za potrebe hrvatske vojske, te vozilo vraćeno oštećeno jer smatra da je tuženica bila dužna vratiti vozilo u ispravnom stanju.

Prema odredbi čl. 13. tada važećeg Zakona o obrani (“Narodne novine”, broj 74/93, - pročišćeni tekst) građani imaju materijalnu obvezu davanja vozila i drugih sredstava oružanim snagama, a prema odredbi čl. 20. toč. 9. istog Zakona Vlada Republike Hrvatske donosi propise o izvršavanju obveze davanja materijalnih sredstava za potrebe obrane.

Odredbom pak čl. 196. st. 2. istog Zakona određeno je da propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o općenarodnoj obrani (“Narodne novine”, broj 27/84, 33/89 i 47/90.) ostaju na snazi do donošenja propisa koje treba donijeti Vlada Republike Hrvatske ukoliko su u skladu s odredbama tog Zakona.

Vlada Republike Hrvatske nije donijela propise o izvršavanju obveze davanja sredstava za potrebe obrane, pa se ima primijeniti Uredba o izvršavanju obveza davanja materijalnih sredstava za potrebe općenarodne obrane (“Narodne novine”, broj 39/84.) kao propis koji je ostao na snazi.

Prema odredbi čl. 7. spomenute Uredbe pripada naknada onome kome je oštećeno uzeto materijalno sredstvo.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice sa stajalište naprijed navedenih propisa, te ocijenili pripada li tužitelju naknada i u kojem iznosu za oštećeno mobilizirano vozilo.

Uzgred je navesti da je odredbom čl. 83. st. 5. sada važećeg Zakona o obrani (“Narodne novine”, broj 33/02.) izričito propisano da ako na sredstvima ustupljenim za potrebe obrane nastane šteta oštećeniku pripada naknada za stvarnu štetu.

Napomenuti je da je u ovom predmetu bio prekinut postupak temeljem odredbe čl. 184. a) st. 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 112/99.), a koji je nastavljen temeljem Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (“Narodne novine”, broj 117/03.), pa s obzirom na odredbu čl. 3. st. 2. tog Zakona treba ocijeniti jesu li ispunjeni uvjeti za pretpostavku da se ovdje radi o ratnoj šteti, jer tužena ne odgovara za ratnu štetu (čl. 2. spomenutog Zakona).

Pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) ovaj sud nije našao da je ta povreda učinjena (čl. 386. ZPP).

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 395. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. listopada 2003.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.