Revt-349/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 349/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnici A.-M. K., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu P. P. & A.-M. K. u Z., protiv tuženika Grad Zagreb, OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku K. Lj., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4247/13-4 od 19. veljače 2016., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-6138/2012 od 5. veljače 2013., u sjednici održanoj 24. siječnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-6138/2012 od 5. veljače 2013. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. broj Ovrv- 11911/11 od 16. prosinca 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 943,03 kn s pripadajućim zateznim kamatama i isplatiti iznos 479,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 16. prosinca 2011. do isplate na ime troškova ovršnog postupka, te isplatiti tužitelju iznos 725,00 kn na ime parničnih troškova, dok za iznos 8,90 kn platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. broj Ovrv-11911/11 od 16. prosinca 2011. je ukinut i u tom dijelu tužba povučena.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4247/13-4 od 19. veljače 2016. preinačena je prvostupanjska presuda ukidanjem platnog naloga sadržanom u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz Z. broj Ovrv-11911/11 od 16. prosinca 2011. u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 943,03 kn sa zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka u iznosu 479,70 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 16. prosinca 2011., te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 725,00 kn na ime parničnih troškova, odbijanjem zahtjeva tužitelja te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos 620,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

„Postoji li odgovornost tuženika za plaćanje naknade za isporučenu toplinsku energiju i u slučaju predmnijevanog vlasništva na nekretnini – stanu na adresi ..., odnosno može li se vlasništvo dokazati i drugim ispravama i dokazima osim navedenih u čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukoliko tuženik nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine – stana na adresi ..., a pružatelj opskrbe toplinskom energijom uredno vrši isporuku toplinske energije sukladno čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom te naslovljava i dostavlja račune za isporučenu toplinsku energiju tuženiku iako tuženik nije postupio sukladno čl. 92. st. 1. i 2. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom u utuženom periodu?“

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koji da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o istom u presudi Gž 2493/15, Gž 4028/10, Gž 4376/10 Županijski sud u Zagrebu izrazio pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane presude. Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tuženika, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 502. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn. Novčana svota o kojoj je odlučeno pobijanom presudom iznosi 943,03 kn + 479,70 kn, s osnova troška ovršnog postupka, a koji ujedno označavaju vrijednost predmeta ovog spora, što znači da se u ovom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

Prema odredbi čl. 467.a ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocjeni da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U obrazloženju presude kojom dopušta reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud će naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopušta i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U pobijanoj presudi drugostupanjski sud u izreci svoje presude nije odredio da je revizija protiv nje dopuštena, niti je u obrazloženju presude označio zbog kojeg bi pravnog pitanja dopustio reviziju, odnosno nije izložio razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što znači da protiv pobijane presude ovako podnesena revizija nije dopuštena.

Stoga je istu trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 24. siječnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.