II Kž-202/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-202/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona i dr, odlučujući o žalbi okrivljenih D. M., D. A. i I. R., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 20. ožujka 2008. godine, broj Kv-203/07 (K-25/08), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 09. travnja 2008. godine,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaćaju se žalbe okrivljenih D. M. i I. R., preinačuje se pobijano rješenje i pritvor protiv obojice okrivljenika ukida.

II. Žalba okrivljenog D. A. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. M., D. A., M. G. i I. R., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05; 71/06 i 110/07) i dr., produljen je pritvor protiv okrivljenih D. M., D. A. i I. R. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06).

Protiv tog rješenja o produljenju pritvora žali se okrivljeni D. M. po branitelju B. M., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da se pritvor ukine, podredno odredi mjera opreza. Žalbu je podnio i okrivljeni D. A. po svom branitelju, F. G., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se pritvor ukine. Žalba je podnesena i od strane okrivljenog I. R., putem branitelja M. M., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se ukine pritvor okrivljeniku.

Žalbe okrivljenih D. M. i I. R. su osnovane, dok žalba okrivljenog D. A. nije osnovana.

U odnosu na toč I. izreke ovog rješenja:

Protivno tvrdnjama pobijanog rješenja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da u konkretnom slučaju nisu egzistentni razlozi za primjenu mjere pritvora protiv okrivljenih D. M. i I. R. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio kada je produljivao mjeru pritvora protiv ovih okrivljenika po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, prvostupanjski sud se poziva na njihovu ovisnost te, zbog te ovisnosti, preporučenu sigurnosnu mjeru liječenje od ovisnosti, kao i na njihove materijalne prilike iz kojih proizlazi da nemaju redovitih prihoda za kupnju opojne droge.

Međutim, ovaj sud smatra da okolnosti koje proizlaze iz podataka u spisu ne opravdavaju zaključak pobijanog rješenja o opasnosti od ponavljanja djela. Naime, D. M. se stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona na način da je u jednom navratu posredovao u kupnji opojne droge heroin, te kazneno djelo iz čl. 95. Kaznenog zakona na način da je prouzročio smrt drugoga iz nehaja. Okrivljenom I. R. se inkriminira da je neovlašteno radi prodaje držao 4,67 grama heroina podijeljenog u 14 paketića. Ove konkretne okolnosti, s obzirom na jednokratno posredovanje u kupnji opojne droge, te držanje radi prodaje količine od 4,67 grama heroina, ne upućuju na takvu upornost ili kontinuitet u inkriminiranom ponašanju koje bi predstavljale temelj za zaključak o postojanju okolnosti iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Osim toga, kao što žalba okrivljenog M. pravilno ističe, nema razloga ne vjerovati njegovom navodu kod istražnog suca da zarađuje „na crno“ radom na građevini i na taj način pribavlja sredstva za udovoljenje ovisnosti, kada se ima na umu da je isti u istrazi detaljno opisao inkriminirani događaj, pa time i priznao djelo. Prema tome, nije sasvim točna konstatacija pobijanog rješenja u odnosu na ovog okrivljenika da isti nema prihoda. Nadalje, obojica su prema izvatku iz kaznene evidencije neosuđivane osobe te u spisu nema podataka o tome da je protiv istih u tijeku drugi kazneni postupak. Stoga se kod takvog stanja stvari, a usprkos utvrđenoj ovisnosti, ne može zaključiti da postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi okrivljenici boravkom na slobodi nastavili s činjenjem sličnih kaznenih djela, pa je pritvor protiv njih valjalo ukinuti kao u toč I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na toč II. izreke ovog rješenja:

Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da i nadalje protiv okrivljenog D. A. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.

Naime, okrivljenik se u ovom postupku tereti da je počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona na način da je tijekom prosinca 2007. godine i siječnja 2008. godine okrivljenoj M. G. prodavao opojnu drogu heroin dva do tri puta tjedno, pa se na temelju dvomjesečnog inkriminiranog razdoblja zaključuje o ustrajnosti okrivljenog D. A. u inkriminiranom ponašanju. Osim toga, prema vlastitom navodu o ranijoj kažnjavanosti zbog istovrsnog djela, isti je osoba čije ponašanje nije usklađeno s pozitivnim pravnim poretkom, pa kada se ove okolnosti dovedu u vezu s time da je isti i ovisnik, tada su u cijelosti ostvarene osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljeni D. A. ponoviti slično kazneno djelo, pa je ostvaren pritvorski razlog po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč.

3. Zakona o kaznenom postupku.

U žalbi se ističe da isti prima mirovinu od 5.300,00 kuna mjesečno i time se osporava tvrdnja pobijanog rješenja o izostanku redovitih prihoda. Međutim, ta činjenica, pored drugih ovdje istaknutih okolnosti ne dovodi u pitanje zaključak o opasnosti od ponavljanja djela budući da to nije okolnost koja bi po svom značaju nadmašila okolnosti koje ukazuju na nužnost pritvora, dok daljnji žalbeni argument o tome kako je okrivljenik prevladao apstinencijsku krizu u pritvoru, nije uvjerljiv, a niti potkrijepljen odgovarajućim dokazom, s obzirom na nalaz vještaka u kojem je navedeno da je isti fizički i psihički ovisnik o heroinu, a radi se o okolnosti koju može utvrditi samo liječnik. Stoga je žalba okrivljenog D. A. neosnovana i istu je valjalo odbiti slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 09. travnja 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.