Gr 1-86/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gr1 86/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. Z., zastupanih po punomoćniku S. B., dipl. pravniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa – Uprava za građansko pravo, radi poništenja rješenja, rješavajući sukob nadležnosti između Županijskog suda u Osijeku koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem broj P-3/04-9 od 20. lipnja 2005. i Upravnog suda Republike Hrvatske koji je taj sukob izazvao dopisom broj Us-7265/2005-4

od 18. siječnja 2007., 3. srpnja 2007.,

r i j e š i o j e :

Za odlučivanje u ovom predmetu stvarno je nadležan Upravni sud Republike Hrvatske.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku rješenjem broj P-3/04-9 od 20. lipnja 2005. oglasio se stvarno nenadležnim i predmet ustupio Upravnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom za postupanje. Smatra da za postupanje u ovom postupku nije nadležan, jer da se pred upravnim tijelom nije odlučivalo o izvlaštenju, već o prijedlogu iz čl. 18. Zakona o izvlaštenju, za koji postupak da predleži nadležnost Upravnog suda Republike Hrvatske za postupanje.

Upravni sud Republike Hrvatske kome je predmet ustupljen, smatra da je stvarno nadležan županijski sud, pa je dostavio predmet ovom sudu radi rješavanja sukoba nadležnosti. Smatra da je u odnosu na sva rješenja koja se donose na temelju odredaba Zakona o izvlaštenju ("Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 114/01 i 79/06 – dalje: ZOI), protiv drugostupanjskih rješenja o izvlaštenju osigurana sudska zaštita preko mjesno nadležnih županijskih sudova kojima se podnosi tužba, pa tako da postoji nadležnost Županijskog suda u Osijeku da odlučuje o ovom predmetu protiv drugostupanjskog rješenja donesenog u postupku provedenom temeljem čl. 18. ZOI.

Rješavajući nastali sukob o stvarnoj nadležnosti, ovaj sud ocjenjuje da je za odlučivanje stvarno nadležan Upravni sud Republike Hrvatske.

Odredbom iz čl. 21.a. st. 2. ZOI, propisano je da se sudska zaštita u postupku izvlaštenja osigurava sukladno čl. 42.a.-42.h. ovog zakona.

Odredbom iz čl. 42.a. st. 2. ZOI, propisano je da se sudska zaštita u postupku izvlaštenja osigurava sukladno čl. 42. a. do 42. h. ovog Zakona.

Odredbom iz čl. 18. ZOI, koja se nalazi unutar Glave IV, u kojoj se nalaze odredbe o postupku izvlaštenja, propisano je da je prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje, korisnik izvlaštenja dužan, putem nadležnog tijela, osigurati dokaze o stanju i vrijednosti nekretnine za koju predlaže izvlaštenje (nalaz i mišljenje vještaka i dr.), time da se prijedlog za izvlaštenje može podnijeti u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu odluke iz čl. 9. ovog Zakona.

U konkretnom slučaju riječ je o postupku prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje iz odredbe čl. 18. ZOI, za osiguranje dokaza, o stanju i vrijednosti nekretnine za postupak izvlaštenja koji tek treba uslijediti.

Odlukom o osiguranju dokaza ne odlučuje se o stvari koja je predmet postupka. Radi se o odluci donesenoj sukladno čl. 199.-201. Zakona o upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZUP).

Takvom se odlukom ne odlučuje o izvlaštenju.

Utoliko se ne radi o odluci kojom se odlučuje o pravu i obvezi građanske naravi u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01 i 41/01 – dalje: Ustav) odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 (dalje: Konvencija) koja je potvrđena Zakonom o potvrđivanju Konvencije ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97).

Samim time ovaj postupak pokrenut na temelju odredbe čl. 18. ZOI radi osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine za koju se predlaže izvlaštenje, a koji je postupak korisnik izvlaštenja dužan pokrenuti prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje, pa iako se nalazi unutar Glave IV u kojoj se nalaze odredbe o postupku izvlaštenja, nije postupak za koji je pridržana čl. 21. a. st. 2. ZOI, sudska zaštita pred županijskim sudom po odredbama čl. 42. a. do 42. h. ZOI.

Valjalo je stoga odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, a pozivom na odredbu iz čl. 23. st. 2. i 3. ZPP.

U Zagrebu, 3. srpnja 2007.

Sutkinja:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.