Legislator Case Law & Legislation
Rev-763/2004-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on statute of limitations for lost wages due to pension loss.

Case Number Rev-763/2004-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that rejected a claim for lost wages due to pension loss. The plaintiff argued that he only knew the full extent of his disability and liability after a prior lawsuit concluded in 1991, but the court found he knew the damage occurred upon receiving his first pension in 1988. Consequently, the court held the claim was time-barred under the statute of limitations because the plaintiff had prior knowledge of the damage and the responsible party.

Legislator headnote

AI generated

ZPP čl. 354. st. 2.; ZOO čl. 376. st. 1.: A claim for damages is time-barred if the plaintiff knew or should have known the damage and the responsible party before the limitation period expired, regardless of subsequent litigation regarding the scope of the damage.

Keywords

AI generated
statute of limitations lost wages claim pension loss damages knowledge of damage civil procedure appeal

Cited Legislation

AI generated
ZPP čl. 354. st. 2.
ZOO čl. 376. st. 1.
ZPP čl. 385. st. 3.
ZPP čl. 386.
ZPP čl. 393.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 763/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Nenada Perina, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. V. iz E., kojega zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika Z. T. d.d. N. M., koju zastupa S. Š., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 11. prosinca 2003. godine, br. Gž 444/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 28. ožujka 2003. godine, br. P 819/01, u sjednici održanoj dana 25. kolovoza 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan tužitelju s osnova naknade štete zbog izgubljene zarade plaćati mjesečno iznos od 500 eura počevši od 11. studenog 1987. godine pa nadalje sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u izreci i to u eurima ili u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju eura utvrđenog po HNB na dan isplate i odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška postupka, te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak postupka u iznosu od 76.112,80 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP. Nižestupanjske presude su jasne i razumljive, a njihove izreke ne proturječe razlozima pa ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuje revident. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu za razliku između mirovine i plaće koju bi ostvarivao u Njemačkoj da nije bilo štetnog događaja.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da je tužitelj zadobio povrede u dvije prometne nezgode pri čemu je osiguranik tuženika uzrokovao prometnu nezgodu od 2. rujna 1977. godine,

- da su se stranke izvansudski nagodile glede nematerijalne štete iz navedenog štetnog događaja,

- da je u međuvremenu tužitelj pretrpio i drugu prometnu nezgodu i to 1981. godine,

- da je naknadu za izgubljenu zaradu od 1977. do 1981. godine protiv tuženika iz ove parnice tužitelj ostvario u predmetu br. P 410/90 gdje je tražio tuženika izgubljenu zaradu zbog privremene nesposobnosti za rad do 1981. godine,

- da je tužitelj u invalidskoj mirovini od 11. studenog 1987. godine, te da je tužbu u ovom predmetu podnio 11. prosinca 1991. godine.

Niži sudovi odbijaju tužbeni zahtjev sa ocjenom da je proteklo više od 3 godine od dana kada je tužitelj saznao za štetu koju trpi zbog odlaska u mirovinu, pa do dana podnošenja tužbe, te da je njegovo potraživanje zastarjelo u smislu odredbe čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Revident osporava utvrđenje nižestupanjskih sudova, jer cijeni da je za opseg i visinu štete, te za osobu odgovornu za njegovu štetu mogao saznati tek po pravomoćnom okončanju parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Požegi pod brojem P 410/90 u kojem postupku je presuda postala pravomoćna tek 19. lipnja 1991. godine, jer je tek u tom postupku provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj doista 100%-tni invalid, te da je za njegovu invalidnost i umirovljenje odgovoran tuženik.

Ovi revizijski navodi se ne mogu prihvatiti iz razloga što se je štetni događaj zbio 2. rujna 1977. godine, te je tužitelj u predmetu br. P 410/90 zatražio i ostvario od tuženika naknadu štete za izgubljenu zaradu zbog privremene nesposobnosti za rad do 1981. godine koja se očituje u razlici između naknade za bolovanje i plaće koju bi ostvario da je radio. U ovom predmetu tužitelj traži naknadu štete gubitkom zarade koji je uzrokovan odlaskom u mirovinu. Kako se ponašanjem tužbe radi ostvarivanja naknade jednog oblika štete ne prekida zastarijevanje potraživanja naknade drugog oblika štete, to na tijek zastare u ovom predmetu nije od utjecaja parnica koja je vođena u predmetu br. P 410/90. Tužitelj je za opseg i visinu štete saznao primitkom prve mirovine, što je bilo 1. ožujka 1988. godine, a za osobu koja je štetu učinila (tuženika) znao je od ranije, jer je istog i utužio u predmetu P 410/90 za naknadu štete za izgubljenu zaradu zbog privremene nesposobnosti do 1981. godine. Stoga se ne mogu prihvatiti revizijski razlozi da bi tužitelju saznanje za ovog štetnika moglo nastati tek pravomoćnošću presude u navedenom postupku.

Dio revizijskih navoda koji osporavaju utvrđeno činjenično stanje glede datuma kada je tužitelj primio prvu mirovinu ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te ih ovaj sud nije cijenio, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Kako ne postoje revizijski razlozi na koje ukazuje tužitelj, a ni razlozi na koje se pazi po službenoj dužnosti, to je presuđeno kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.