Rev-134/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 134/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz S., privremeno u O., kojeg zastupa D. K., odvjetnik iz O., protiv tuženika: 1. Hrvatske demokratske zajednice iz Zagreba, za obveze Županijskog izbornog stožera HDZ Županije osječko-baranjske iz Osijeka, zastupan po mr. D. M. i B. K., odvjetnicima iz O. i 2. Republike Hrvatske – za obveze Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU Županije osječko-baranjske, zastupan po Državnom pravobraniteljstvu Županije osječko-baranjske u Osijeku, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 24. lipnja 1999. godine, broj: Gž-1032/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 15. veljače 1999. godine, broj: P-620/97, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete kojom traži od I- i II-tuženika isplatu iznosa od 175.000,00 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Naprotiv odlučeno je da je tužitelj dužan I-tuženici naknaditi parnični trošak u iznosu od 21.907,00 kn, a II-tuženici Republici Hrvatskoj 11.750,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Suprotno tvrdnji tužitelja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a na koju opisno ukazuje tužitelj, jer obje presude sadrže u dovoljnoj mjeri razloge o odlučnim činjenicama, pa se obje odluke nižestupanjskih sudova mogu ispitati.

Ni drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a, jer je odgovorio na one žalbene navode koji su od odlučnog značenja, pa je dakle postupio po odredbi iz čl. 375. st. 1. ZPP-a.

Tužitelj u biti kroz istaknute bitne povrede ukazuje na pogrešnu ocjenu provedenih dokaza, suprotstavljajući svoju ocjenu, a time i na pogrešan pravni zaključak nižestupanjskih sudova, čime u biti prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, a takav prigovor prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 385. st. 3. ZPP-a nije moguće isticati u reviziji.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Pravni osnov tužbe je naknada štete u vidu duševnih bolova zbog povrede tužiteljeve časti i ugleda objavljivanjem bez njegovog odobrenja i znanja fotografije na plakatu izborne promidžbe HDZ-a, kao zamjenika kandidata na listi HDZ-a za Županijsku skupštinu Osječko- baranjske županije i Gradskog vijeća Grada Osijeka.

Tužitelj i u reviziji ponavlja ranije istaknute tvrdnje da odgovornost I-tuženice za štetu nalazi u činjenici da je do objavljene fotografije na promidžbenom plakatu I-tuženica došla na nezakonit način, a da je II-tuženica ustupila na nezakonit način tužitelju fotografiju predanu u postupku ishođenja osobnih dokumenata, koja nije namijenjena javnom publiciranju.

Kako je tužitelj upravo zbog objavljene fotografije imao velikih neugodnosti budući da se istovremeno kandidirao i na nezavisnoj listi T. M., pa su ga ljudi prepoznavali i uznemiravali telefonom smatra da je na opisani način povrijeđen njegov ugled i čast, pa zbog duševnih bolova koje zbog toga trpi traži satisfakciju u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – ZOO).

S osnovom su nižestupanjski sudovi odbili tužitelja s tužbenim zahtjevom i time su pravilno primijenili materijalno pravo.

Nije ni sporno među strankama, a što su i utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tužitelj kao član političke stranke HDZ-a bio zamjenik kandidata za člana predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave odnosno jedinice lokalne uprave i da je tužitelj u skladu s odredbom čl. 16. st. 3. Zakona o izborima prihvatio kandidaturu na ovim izborima (veljače 1997. godine).

U smislu odredbe čl. 19. i 20. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela za jedinice lokalne uprave i lokalne samouprave ("Narodne novine", broj: 90/92, 69/95, 59/96, 63/96) HDZ kao politička stranka koja ga je kandidirala imala je stoga pravo na izbornu promidžbu između ostalog i isticanjem plakata sa slikama kandidata i njihovih zamjenika na javnim mjestima, kao i objavu kandidata u javnim glasilima.

Tužitelj nije dokazao u postupku da bi I-tuženica na nedozvoljen način došla do fotografije tužitelja, iako se tužitelj kada je pozvan od strane izbornog stožera HDZ odbio fotografirati za predstojeće izbore u svrhu promidžbe.

S osnovom su nižestupanjski sudovi zaključili da eventualne neugodnosti koje je tužitelj imao zbog objavljivanja plakata s njegovom slikom su isključivo posljedica tužiteljevih radnji i postupaka zbog nepravovremenog odustajanja od kandidature na listi HDZ i prijelaza na nezavisnu listu T. M., te pokušaju učlanjenja u HSP sve nakon isteka propisanog roka do kojeg se smatra završen postupak kandidiranja.

Kako tužitelj nije uspio dokazati ni da bi II-tuženica na nedozvoljeni način ustupila I-tuženici fotografiju tužitelja, a kako je promidžba političke stranke isticanjem fotografije i imena kandidata na javnim mjestima za izbore legitimna, to se nisu ostvarile zakonske pretpostavke za naknadu štete (protupravnost, štetna radnja, uzročna veza), pa kako se dakle nisu time ni ostvarili razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a), valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. prosinca 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.