Legislator Case Law & Legislation
Rev-1040/1991-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially dismissed insurance appeal, allowing revision on care compensation calculation errors.

Case Number Rev-1040/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially rejected the insurance company's appeal against a lower court ruling awarding damages to plaintiffs. While the court upheld the insurance company's liability and the award for physical pain and property loss, it found errors in the calculation of compensation for assistance and care. Consequently, the case regarding care compensation was remanded to the first-instance court for recalculation based on the net income of a hypothetical substitute provider.

Legislator headnote

AI generated

čl. 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba; čl. 223. ZPP; The insurer is liable for damages caused by the insured, and compensation for assistance and care must be based on the net income of a hypothetical substitute provider, with interest running from the date of the incident.

Keywords

AI generated
insurance liability assistance compensation care compensation net income standard interest calculation remand for retrial passive legitimation

Cited Legislation

AI generated
čl. 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
Zbog iznijetog i s obzirom na nespornost navedenih dosudjenih iznosa naknade štete, osim dosudjenog iznosa naknade štete za tudju njegu i pomoć, i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je, tameljem čl.
čl. 393. ZPP
53/91), preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
čl. 395. st. 2. ZPP
Zbog navedene pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je nepotpuno utvrdjeno zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijanih presuda u navedenom dijelu, pa je stoga valjalo riješiti kao u izreci ovoga rješenja temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
čl. 223. ZPP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1040/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. mlt. N.S. zastupan po ocu i zakonskom zastupniku M.S. iz V., S. M. …, i 2. A.S. iz V., koje zastupa punomoćnik R.K., odvjetnik iz V., protiv tuženih: 1. Z.E. iz P., P. … i 2. Zajednice osiguranja imovine i lica D. B., Filijala O., radi naknade štete, rješavajući reviziju drugotužene Zajednice osiguranja imovine i lica D. B., Filijala O. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 11. listopada 1990. br. Gž 3337/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 21. ožujka 1990. br. P 431/89, u sjednici održanoj dana 19. studenog 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana u dijelu koji se odnosi na tužiteljima dosudjene iznose naknade štete s zakonskom zateznom kamatom i troškovima spora osim u dijelu koji se odnosi na dosudjeni iznos naknade štete za tudju pomoć i njegu.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija u dijelu koji se odnosi na prvotužitelju dosudjenu naknadu štete za tudju pomoć i njegu u iznosu od 837 HRD, te u tom dijelu ukidaju navedene nižestepene presude u odnosu na drugotuženika Zajednicu osiguranja imovine i lica D. B., Filijalu O. i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba drugotuženika i potvrdjena prvostepena presuda kojom je naloženo drugotuženiku da je solodarno sa prvotuženikom tužiteljima naknadi štetu i to tužitelju mldb. N.S. na ime pretrpljenih fizičkih bolova 1.680 HRD, na ime pretrpljenog straha 500 HRD, na ime uništenja odjeće i obuće 800 HRD s zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostepene presude do isplate, te na ime tudje pomoći i njega 837 HRD s zakonskom zateznom kamatom od štetnog dogadjaja (od 27. X. 1987.) do isplate, i tužiteljici A.S. na ime izgubljene zarade ukupno 5 HRD s zakonskom zateznom kamatom o dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženima da solidarno nadoknade tužiteljima parnični trošak u iznodu od 5.911 HRD.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio drugotuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud prihvaćanjem revizije preinači nižestepene presude u smislu revizijskih navoda ili da presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužitelj Hrvatske izjasno o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Sporno je u reviziji da li je u ovom sporu pasivno legitimiran revident odnosno da li postoji njegova odgovornost za utuženu štetu, da li je pravilno utvrdjena visina dosudjene naknade za tudju pomoć i njegu i od kada teče zatezna kamata na dosudjeni iznos nakande za tudju pomoć i njegu.

U odnosu na neosnovanost dijela revizije

Revident neosnovano ponavlja tvrdnje da u ovom sporu nije pasivno legitimira, kada navodi da vozilo prvotuženika (štetnika) u vrijeme prometne nezgode (štetnog dogadjaja) 27. X 1987.g. nije kod njega bilo osigurano.

To zato jer su te tvrdnje suprotne utvrdjenjima sudova.

Iz utvrdjenja sudova proizlazi da je u vrijeme štetnog dogadjaja vozilo navedenog štetnika bilo osigurano kod revidenta temeljem ugovora o dugoročnom osiguranju, da rok osiguranja nije bio istekao, a niti je revident ugovor o osiguranju raskinuo s štetnikom zbog navodnog neplaćanja premije, a kako to revident pogrešno navodi.

Prema navedenim utvrdjenjima proizlazi da u ovom slučaju postoji odgovornost revidenta kao osiguratelja za štetu koju je počinio navedeni štetnik kao njegov osiguranik u smislu čl. 54. tada mjerodavnog Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba.

Zbog iznijetog i s obzirom na nespornost navedenih dosudjenih iznosa naknade štete, osim dosudjenog iznosa naknade štete za tudju njegu i pomoć, i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je, tameljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91), preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U odnosu na osnovanost dijela revizije

Revident s pravom ukazuje da su nižestepeni sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo kada su tužitelju utvrdili visinu naknade za tudju pomoć i njegu prema visini troškova koji su iznosili na dan donošenja prvostepene presude i kada su na tako utvrdjeni i dosudjeni iznos naknade tužitelju priznali pravo na zateznu kamatu od dana navedenog štetnog dogadjaja.

To zato jer se visina naknade štete za tudju pomoć i njegu odredjuje po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tudja pomoć i njega pružena tužitelju bila sposobna pružiti takovu uslugu i jer na tako utvrdjenu novčanu naknadu materijalne štete zatezna kamata teče od dana kada je šteta nastala.

Zbog navedene pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je nepotpuno utvrdjeno zbog čega nema uvjeta za preinaku pobijanih presuda u navedenom dijelu, pa je stoga valjalo riješiti kao u izreci ovoga rješenja temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

Prvostepeni sud će u ponovljenom postupku ponovno utvrditi visinu navedene sporne naknade štete na način da će utvrditi koliko je iznosila netto zarada osobe koja je u mjestu i u vrijeme kojem je tudja pomoć i njega pružena tužitelju bila sposobna pružiti takovu uslugu, a ako pak takova osoba ne postoji visina naknade štete se dosudjuje prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP, s tim da se tako utvrdjena visina naknade ne može revalorizirati jer je ta naknada novčana naknada materijalne štete koja se utvrdjuje prema cijenama kada je nastala.

U Zagrebu, 19. studenog 1992.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v.r.