I Kž-255/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 255/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. L.A. zbog krivičnog djela iz čl. 120. st. 2. OKZRH, odlučujući o žalbi javnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Splitu od 25. studenog 1992. Kv-269/92, u sjednici održanoj 6. travnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba javnog tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem vijeća Okružnog suda u Splitu na temelju čl. 1. st. 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zakon o oprostu), po službenoj dužnosti obustavljen je krivični postupak protiv okr. L.A. zbog krivičnog djela iz čl. 120. st. 2. OKZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci rješenja o provodjenju istrage istražnog suca Vojnog suda u Splitu od 27. srpnja 1992. Kio-169/92.

Protiv tog rješenja javni tužitelj je podnio žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Protivno shvaćanju izraženom u žalbi javnog tužitelja, inkriminirano postupanje zbog kojeg je protiv okr. L.A. bilo odredjeno provodjenje istrage, tj. pomaganje neprijatelja iz čl. 120. st. 2. u svezi st. 1. OKZRH, predstavlja i po stajalištu ovog Vrhovnog suda takvo krivično djelo koje je u izravnoj svezi s oružanim sukobima i ratu u Republici Hrvatskoj u smislu čl. 1. Zakona o oprostu.

Kako uz navedeno nije riječ o počinitelju krivičnog djela za čiji progon je Republika

I Kž 255/93

Hrvatska obavezna prema odredbama medjunarodnog prava u smislu čl. 2. citiranog Zakona o oprostu, niti se u tom pogledu bilo što iznosi u žalbi, u konkretnom slučaju postojale su sve zakonske pretpostavke za primjenu Zakona o oprostu, pa je stoga pobijano rješenje Okružnog suda u Splitu opravdano i na zakonu osnovano.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 397. st. 3. ZKP, trebalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 6. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)