Court dismisses appeal on debt recovery, ruling no damage compensation due to currency devaluation applies.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court's judgment confirming a debt of 8,000 dinars. The appellant argued that the nominal amount should be revalued to Deutsche Marks due to currency devaluation, but the court held that no damage compensation was owed for the loss of value. Consequently, the appeal was rejected as unfounded because the lower courts correctly applied the law regarding nominal debt recovery without liability for monetary depreciation.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; Zakon o obveznim odnosima: A creditor is entitled only to the nominal amount of a debt and cannot claim compensation for the loss of value due to currency devaluation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 349/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Borisa Guttmanna, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Đ.R. iz R., protiv tuženika H. pošta i telekomunikacije, Centralna pošta R., kojega zastupa punomoćnik M.B., dipl. pravnica, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 22. rujna 1993. br. Gž 868/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 1. veljače 1993. br. P 3524/92-8, u sjednici održanoj dana 14. veljače 1996.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu, kojim je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 8,00 kn (ranije 8.000 HRD) sa zakonskom zateznom kamatom od 11. 9. 1992. do isplate i nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1,00 kn (ranije 1.000 HRD), tj. za razliku do 194,40 DM u protuvrijednosti prema tečaju na dan 5. 11. 1991., te je u tom dijelu platni nalog suda prvog stupnja br. Pl 49/92 ukinut. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se ukine presuda suda prvog stupnja i održi platni nalog suda prvog stupnja br. Pl 49/92 u cijelosti, ili da se presude sudova nižeg stupnja u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja pred drugog suca.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP), jer presude sudova nižeg stupnja sadrže razloge o odlučnim činjenicama za donošenje zakonite presude u ovom sporu.
Ostalo je sporno, da li tužitelju s osnova naknade štete pripada revalorizirani iznos uplaćenog iznosa kod tuženika.
Utvrđeno je, da je tužitelj dne 5. 11. 1991. godine kod tuženika uplatio iznos od 8.000 dinara.
Sudovi su dosudili tužitelju uplaćeni iznos u HRD primjenom odredbe čl. VII. Odluke o uvođenju hrvatskog dinara kao sredstva plaćanja na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 71/91).
Tužitelj navodi, da je uplaćeni iznos kod tuženika u vrijeme uplate imao vrijednost od 194,40 DM i da mu primjenom odredbe čl. 132. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53 i 73/91, 3/94, u daljnjem tekstu ZOO) pripada pravo na naknadu štete u toj vrijednosti.
Sudovi nižeg stupnja pravilno su tužitelju dosudili uplaćeni iznos u nominalnom iznosu primjenom odredbe čl. 394. ZOO, a tužitelju zbog pada vrijednosti novca ne pripada pravo na naknadu štete.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 14. veljače 1996.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.