Legislator Case Law & Legislation
Gzp-2309/2010-5 AI generated

Croatian Supreme Court allows claim for reasonable time trial protection and awards 8,500 kuna compensation to plaintiff.

Case Number Gzp-2309/2010-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia ruled that the High Commercial Court violated the plaintiff's constitutional right to a trial within a reasonable time due to procedural delays and jurisdictional disputes. The court found the proceedings, initiated in 2001, were not conducted with sufficient economic efficiency and lacked timely decisions despite complexity. Consequently, the court ordered the state to issue a decision within three months and awarded 8,500 kuna in compensation, noting the plaintiff's own contribution to the delay.

Legislator headnote

AI generated

čl. 27. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske: A party may directly request protection of the right to a trial within a reasonable time from a higher court when a lower court fails to decide within a reasonable period, and such a violation entitles the party to appropriate compensation.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time compensation for procedural delay High Commercial Court proceedings constitutional protection of access to court economic efficiency of proceedings jurisdictional dispute impact plaintiff contribution to delay

Cited Legislation

AI generated
čl. 27. Zakona o sudovima
čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske
čl. 28. st. 1. i 2. Zakona o sudovima
čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 311. st. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 2309/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagatelja A. K. iz Z., zastupan po punomoćnici G. L., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 28. prosinca 2010., 23. ožujka 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pž-2531/08 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju A. K. u iznosu od 8.500,00 (osamtisućepetstotina) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 28. prosinca 2010., temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 i 116/10 - dalje: ZS), Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodi kod Visokog Trgovačkog suda Republike povodom žalbe protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3857/07.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pr- 3332/01, očitovanja Visokog trgovačkog suda, br. 25 Su-186/11 od 18. veljače 2011., te službene provjere kod Visokog trgovačkog suda utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- predmetni postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu dana 11. srpnja 2001., tužbom tužitelja A. K. iz Z., … (ovdje predlagatelja) zastupanog po punomoćnici G. L., odvjetnici u Z., protiv tuženika V. d.d., radi isplate, postupak se vodio pod posl. br. Pr- 3332/01;

- održano je ročište 12. studenog 2001.,

- Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio se rješenjem od 16. studenog 2001., stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku;

- održano je ročište 7. veljače 2002., pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-7418/01 na kojem je odlučeno da će se izazvati sukob nadležnosti;

- Trgovački sud u Zagrebu je 8. veljače 2002., izazvao sukob nadležnosti pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske;

- rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gr1-128/02 određeno je da je za postupanje u konkretnom postupku stvarno nadležan Trgovački sud u Zagrebu;

- održano je ročište 13. lipnja 2002., na kojem je parničnim strankama naloženo dostaviti potrebnu dokumentaciju;

- održano je ročište 11. ožujka 2003., a na ročištu održanom 10. lipnja 2003., zaključena je glavna rasprava;

- presudom od 10. lipnja 2003., posl. br. P-7418/01 odbijen je tužbeni zahtjev predlagatelja;

- predlagatelj je 21. siječnja 2004., podnio žalbu protiv potonje presude te je predmet spisa otpremljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske radi odlučivanja o istoj;

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Pž-2940/04 od 13. lipnja 2007., ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje;

- postupak se u nastavku vodio pod posl. br. P-3857/07;

- na ročištu održanom 16. listopada 2007., predlagatelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev te je zaključena glavna rasprava;

- rješenjem od 30. studenog 2007., ponovno je otvorena glavna rasprava;

- ročište određeno za 13. studenog 2007., odgođeno je radi neuredne dostave poziva za tuženika;

- na ročištu održanom 11. prosinca 2007., tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je rješenjem dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva;

- predlagatelj je uredio tužbeni zahtjev te je na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. prosinca 2008., zaključena glavna rasprava;

- presudom posl. br. P-3857/07 od 3. siječnja 2008., prihvaćen je tužbeni zahtjev predlagatelja;

- protiv potonje presude tuženik je 5. veljače 2008., izjavio žalbu te je predmet spisa otpremljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske;

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je predmetni spis zaprimio 3. travnja 2008., pod posl. br. Pž-2531/08 te je postupak još u tijeku;

Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje - koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.

Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (11. srpnja 2001.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (23. ožujka 2011.), što iznosi ukupno 9 (devet) godina, 8 (osam) mjeseci i 12 (dvanaest) dana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko devet godina ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega nedovoljno ažurnog te neučinkovitog postupanja Trgovačkog suda u Zagrebu kao i neažurnog i neučinkovitog postupanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno devet ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju, te u dva navrata meritorno odlučujući o tužbenom zahtjevu predlagatelja.

No, valja napomenuti kako je od određenih devet, sud održao osam ročišta za glavnu raspravu, da je glavna rasprava bila zaključena pa ponovno otvorena, te da je prvostupanjsku odluku od 10. lipnja 2003., drugostupanjski sud ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, a uzimajući u obzir ukupnu duljinu trajanja predmetnog postupka u kojoj još uvijek nije odlučeno o pravima predlagatelja ovaj sud zaključuje da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine - „Narodne novine“, broj 73/91) i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu čl. 311. st. 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije.

Valja reći da je na duljinu postupka utječe i neaktivnost drugostupanjskog suda, pred kojim se postupak povodom podnesen žalbe vodi dulje od dvije godine te do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, nije donesena drugostupanjska odluka.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje da tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložio relevantne dokaze, sukladno čl. 186. st. 1. ZPP, već je to činio i u kasnijim stadijima postupka. Također valja napomenuti da je predlagatelj kasnije u tijeku postupka djelomično povukao tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njezina prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnoj pravnoj stvari riječ je o složenom predmetu, obzirom je bilo potrebno odlučivati o preinaci tužbenog zahtjeva te je na složenost postupka utjecalo oglašavanje sudova stvarno nenadležnim za postupanje u konkretnom postupku, a o čemu je u konačnici odlučivao i Vrhovni sud Republike Hrvatske.

Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01 - pročišćeni tekst i broj 55/01 - ispravak, 76/10).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 8.500,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 23. ožujka 2011.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.