Rev-2811/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2811/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Mladena Žuvele, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja T. K. iz S. B., zastupane po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika S. M. i dr., zastupanih po punomoćniku M. L., odvjetniku iz G., radi utvrdjenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Gospiću od 21. rujna 1990. br. Gž-198/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Gospiću od 14. studenog 1989. br. P-420/89- 17, u sjednici održanoj dana 10. travnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni je sud odbio žalbu tužiteljice i potvrdio presudu Općinskog suda izreka koje glasi:

"I. Odbija se tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrdjuje se da je tužiteljica T. K. iz S. B. suvlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 325 k.o. K. u 1/2 dijela, pa su tuženi S. M. iz V., G., S. M. iz V., S. M. iz D. S. i M. M. iz D. S. dužni to priznati te izdati valjanu tabularnu ispravu, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda kao i platiti troškove ovog postupka, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

II. Utvrdjuje se da je tužiteljica dužna tuženicima platiti troškove ovog postupka u iznosu od 5.976.653 din u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude."

Tužiteljica izjavljuje reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženi su odgovorili na reviziju.

Javno tužilaštvo Hrvatske, iako pozvano u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), nije dostavilo svoje izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica svoj zahtjev zasniva na nasljednom pravu iza svojih roditelja koji su umrli 1918. godine. Nakon II. svjetskog rata, jer su zemljišne knjige bile spaljene, na nekretnine su se upisali kao isključivi vlasnici roditelji tuženih, od kojih je pok. L. bila jedina sestra tužiteljice. Od 1949. godine, kada je od sestre zatražila isplatu svog nasljednog dijela nije više dolazila u L., niti održavala vezu sa sestrom.

Ovo što je navedeno i nije sporno.

Sporno je, da li je osnovan prigovor tuženih da je tužiteljica namirena u svom nasljednom dijelu isplatom od strane sestre odnosno njezinog muža, a prednika tuženih.

Sudovi utvrdjuju niz činjenica i okolnosti koje upućuju na zaključak da je tužiteljica isplaćena u svom dijelu a u reviziji se ponavljaju već izneseni prigovori protiv utvrdjenja i zaključaka sudova.

Revizija se zapravo svodi na pobijanje činjeničnih utvrdjenja sudova a iz tog se razloga revizija ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Tvrdnja da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što nije razjašnjeno da li je tužiteljica 1949. godine od sestre primila 30.000 ili 300 starih dinara ne stoji jer je u postupku utvrdjeno da se radi o 30.000 tadašnjih dinara.

Nema niti neke druge bitne povrede postupka, pa niti one na koju je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. u vezi s čl. 386. ZPP), pa je zato valjalo odlučiti kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.