Rev-316/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 316/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Viktoriji Lovrić, u pravnoj stvari predlagatelja Š. K. iz R., zastupanog po punomoćniku I. D., odvjetniku u R., i protustranke J. K. iz R., radi zabilježbe ustavnog spora, odlučujući o reviziji predlagatelja Š. K. iz R. protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3646/09-2 od 20. studenog 2009. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rabu poslovni broj Z-117/08-2 od 22. siječnja 2008., dana 28. listopada 2010.

r i j e š i o j e:

Revizija predlagatelja Š. K. iz R. protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3646/09-2 od 20. studenog 2009. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Rabu rješenjem poslovni broj Z-117/08-2 od 22. siječnja 2008. odbio je prijedlog predlagatelja Š. K. iz R., radi upisa u zemljišne knjige zabilježbe ustavnog spora glede nekretnine kč. 461/4 zk. ul. 1068 k.o. B.. Istim rješenjem određena je zabilježba rješenja o odbijanju prijedloga.

Županijski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj Gž-3646/09-2 od 20. studenog 2009. odbio je žalbu predlagatelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje. Rješenjem je određeno brisanje zabilježbe rješenja o odbijanju prijedloga za upis zabilježbe spora s time da se o tome imaju obavijestiti sudionici postupka.

Protiv drugostupanjskog rješenja predlagatelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. i 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385.a ZPP. Revident je naveo da odluka o sporu ovisi o rješenju postupovnopravnih i materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predložio je da revizijski sud ukine pobijano drugostupanjsko rješenje.

Revizije nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 91. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne Novine“ broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje ZZK) zemljišnoknjižni sud postupa po pravilima izvanparničnoga postupka, a podredno parničnoga postupka, ako zakonom nije što drugo određeno. Protiv odluka u zemljišnoknjižnom postupku nije dopuštena redovna revizija (arg. iz čl. 123. st. 2. ZZK).

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP u svezi čl. 400. st. 1. ZPP, a koje se na temelju čl. 91. st. 1. ZZK podredno primjenjuju i u zemljišnoknjižnim postupcima, određeno je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP , stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ( i rješenja) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Pored primjerice navedenih razloga stranka može podnijeti reviziju i zbog drugih razloga ako su oni važni za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U reviziji je dakle potrebno naznačiti pravno pitanje koje je odlučno za rješenje konkretnog spora i navesti zašto je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U ovom slučaju revident osporava zakonitost rješenja kojim je odbijen prijedlog za upis u zemljišne knjige zabilježbe ustavnog spora.

Prema obrazloženju nižestupanjskih sudova prijedlog je odbijen jer nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 81. ZZK. prema kojemu je zabilježba spora knjižni upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava. Ishod postupka u ustavnom sporu da nema takav učinak, pa su sudovi našli da nisu ispunjene pretpostavke za zabilježbu.

Revident pobija navedeno rješenje na temelju čl. 382. st. 2. točka 1-4 uvezi s čl. 400 ZPP pozivajući se na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali nije određeno naznačio nijedno pravno pitanje.

Unatoč tomu što revizijom nije konkretizirao ni jedno pravno pitanje, predlagatelj u nastavku revizije navodi da je o konkretnom pitanju (ne zna se kojem) Vrhovni sud RH već zauzeo pravno shvaćanje (ne navodeći u kojim odlukama), te da se drugostupanjsko rješenje temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Predlagatelj dakle, osim što nije određeno naznačio pravno pitanje, nije naveo koje konkretno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH smatra pogrešnim, u kojim odlukama je ono izraženi, niti koje su promjene nastupile u pravnom sustavu u smislu odredbe čl. 382. st. 2. točka 4. ZPP zbog kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

Zato revizija nema potreban sadržaj da bi se po njoj moglo postupiti.

Slijedom navedenog radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 28. listopada 2010.

Sutkinja

Viktorija Lovrić, v.r.