I Kr-146/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-146/1999-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Zagrebu od 7. rujna 1999. godine, br. Kv-862/99 (Ko- 2138/93) u sjednici održanoj 30. studenoga 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se zahtjev os. J.Š. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 23. prosinca 1998. godine, br.: Ko-2138/93 J.Š. proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ.

Osuđenik se nalazi na izdražavanju kazne u Kaznenom zavodu u G. od 24. svibnja 1999. godine.

Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik osobno dana 27. travnja 1999. godine te u njemu navodi da je njegovo duševno stanje u vrijeme izvršenja djela, u vremenskom razdoblju od 1991. do početka 1993. godine bilo relativno nestabilno, a sredinom 1993. godine se pogoršalo, a i u posljednje vrijeme se stalno pogoršava. S obzirom da navedena okolnost nije bila poznata sudu prilikom izricanja kazne, on smatra da postoje uvjeti iz čl. 414. ZKP za ublažavanje kazne.

Općinski državni odvjetnik u Zagrebu dao je mišljenje da nisu ostvareni zakonski uvjeti za ublažavanje kazne, a nakon toga je Općinski sud u Zagrebu dostavio zahtjev osuđenika ovom Vrhovnom sudu i predložio da se zahtjev odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je, u skladu s odredbom čl. 416. st. 5. ZKP/97, ovom sudu stavio pisani prijedlog od 22. studenog 1999. godine, br. DOKR-481/99 da se zahtjev osuđenika za ublažavanje kazne odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Naime, okolnosti u vezi duševnog zdravlja osuđenika, koje su postojale u vrijeme izvršenja djela, kao i okolnosti pogoršanja tog stanja nisu takvog značaja da bi očito dovele do blaže kazne. Ovo proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije Psihijatrijske bolnice V. od 8. travnja 1999. godine (list 495 spisa Ko- 2138/93) u kojoj se navodi da je prema osuđeniku kao pacijentu potreban regularni ambulantni tretman. S obzirom na navedeno nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne u smislu odredbe čl. 414. ZKP te je zahtjev osuđenika trebalo odbiti kao neosnovan na temelju odredbe čl. 416. st. 1. rečenica 1. ZKP/97 pa je riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. studenoga 1999.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Ante Potrebica v.r.