Legislator Case Law & Legislation
Rev-2477/2000-2 AI generated

Rev-2477/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2477/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. P. iz V., i dr. M. S. iz V., oboje zastupani po punomoćniku B. P., pravniku Zajednice sindikata Virovitičko-podravske županije, protiv tužene Opće bolnice Virovitica, koju zastupa punomoćnik Z. Š., dipl. pravnik, radi utvrđenja prava na godišnji odmor i poništenja odredbe ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 3. travnja 1997. godine, broj Gž-336/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 5. prosinca 1996. godine, broj P-205/96-8, u sjednici održanoj 9. studenog 2000. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2477/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prema odredbi čl. 32. st. 1. Zakona o radu, propisano je da na poslovima na kojima uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti zaposlenika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenika, a prema st. 2. citiranog članka poslovi iz st. 1. toga članka, te trajanje radnog vremena na takvim poslovima utvrđuje se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2477/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. P. iz V., i dr. M. S. iz V., oboje zastupani po punomoćniku B. P., pravniku Zajednice sindikata Virovitičko-podravske županije, protiv tužene Opće bolnice Virovitica, koju zastupa punomoćnik Z. Š., dipl. pravnik, radi utvrđenja prava na godišnji odmor i poništenja odredbe ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 3. travnja 1997. godine, broj Gž-336/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 5. prosinca 1996. godine, broj P-205/96-8, u sjednici održanoj 9. studenog 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tuženice i ukida presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 3. travnja 1997. godine, broj Gž-336/97-2 i presuda Općinskog suda u Virovitici od 5. prosinca 1996. godine, broj P-205/96- 8, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Virovitici broj P-205/96-8 od 5. prosinca 1996. godine, usvojen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji stekli pravo na godišnji odmor od 45 radnih dana zbog obavljanja za zadravlje štetnih poslova.

II. Poništava se odredba čl. 6. st. 1. Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice Lj.P. i tuženika, kao i odredba čl. 6. st. 1. Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja M. dr. S. i tuženika, te se nalaže tuženiku da tužiteljima prizna pravo na radno vrijeme od 36 sati tjedno, a u skladu s rješenjem Ministarstva rada i socijalne skrbi od 14. listopada 1993. godine."

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 3. travnja 1997. godine, broj Gž-336/97-2, odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-205/96-8 od 5. prosinca 1996. godine.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda, tako da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili podredno da se ukinu nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Do zaključenja ugovora o radu između tužitelja kao djelatnika i tuženika kao poslodavca, tužitelji su imali pravo na radno vrijeme od 36. sati tjedno i pravo na godišnji odmor u trajanju od 45 radnih dana godišnje koje su pravo stekli na poslovima s posebnim uvjetima rada - rad u RTG kabinetu.

Zaključenim ugovorom o radu od 31. ožujka 1996. godine između tužitelja i tužene, tužiteljima nije priznato pravo na skraćeno radno vrijeme od 36 sati tjedno, odnosno na godišnji odmor duži od 30 dana, odnosno 45 dana.

Prema odredbi čl. 32. st. 1. Zakona o radu, propisano je da na poslovima na kojima uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti zaposlenika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenika, a prema st. 2. citiranog članka poslovi iz st. 1. toga članka, te trajanje radnog vremena na takvim poslovima utvrđuje se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.

U postupku je utvrđeno da je tuženica u smislu st. 2. citiranog članka donijela pravilnik o radu, a koji je stupio na snagu 1. svibnja 1996. godine, ali da istim nije propisano skraćeno radno vrijeme za radna mjesta na kojima rade tužitelji niti na kojem drugom radnom mjestu.

Na temelju takvog utvrđenja, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužena nije mogla tako urediti trajanje radnog vremena na radnim mjestima na kojima rade tužitelji bez obzira na ocjenu tužene da poslove koje tužitelji obavljaju nisu poslovi u odredbi čl. 32. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95), pa da ponuda tužene u odnosu na zatečeno stanje tužitelja u radu u smislu odredbe čl. 241. st. 2. Zakona o radu je nepovoljnija, te usvojili tužbeni zahtjev tužitelja.

Odredbom čl. 241. st. 1. i 2. Zakona o radu je određeno:

"1. Poslodavac je dužan u roku od tri mjeseca od dana početka primjene ovoga zakona ponuditi zaposleniku sklapanje ugovora o radu u obliku i sa sadržajem propisanim ovim zakonom.

2. U pogledu trajanja radnog odnosa, radnog vremena, poslove koje zaposlenik obavlja, plaća i drugih uvjeta iz st. 1. ovog članka ne smije biti nepovoljnije od uvjeta pod kojima je radni odnos zasnovan, odnosno pod kojima su bili uređeni odnosi zaposlenika i poslodavca do dana sklapanja ugovora iz st. 1. ovog članka, ako po odredbama ovog zakona ta pitanja nisu drukčije uređena."

Tužena je osnovano u tijeku postupka isticala, a sada ponavlja i u reviziji, da je imala u vidu odredbu čl. 3. Pravilnika, jer koncentracija i štetnost na poslovima na kojima rade tužitelji ne prelazi dopuštenost granice propisane pravilima zaštite na radu, pa da stoga nije ni bilo razloga da se na tim poslovima utvrdi skraćeno radno vrijeme, kao i da u smislu odredbe čl. 32. st. 1. Zakona o radu nije u konkretnom slučaju bio ispunjen uvjet za skraćeno radno vrijeme, jer ne postoji opasnost štetnosti od kojih se ne može uspješno štiti zaposlenika mjerama zaštite na radu.

Naime, po ocjeni ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi se nisu mogli baviti utvrđenjem odnosno ocjenjivati da li i koji poslovi imaju pravo na skraćeno radno vrijeme u smislu odredbe čl. 32. Zakona o radu. Polazeći od takvog postupka sud je bio dužan cijeniti i utvrditi kakvi su ugovoreni uvjeti rada tužitelja, odnosno da li su oni, kako je tužena isticala, sada povoljniji ili nepovoljniji za tužitelje.

Kako, dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa ovoj pravnoj stvari činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno, valjalo je ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti i utvrditi sporne okolnosti s obzirom na ugovor o radu koji su stranke zaključile 31. ožujka 1996. godine i zatim donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

Na temelju iznijetog odlučenog je kao u izreci temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

U Zagrebu, 9. studenog 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.