I Kž-682/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 682/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. T. M. V., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 12. studenog 2018. broj Kov-7/2018-6, u sjednici održanoj 20. prosinca 2018.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća u Dubrovniku na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) iz spisa su izdvojeni kao nezakoniti dokazi: zapisnici o ispitivanju svjedoka Š. K. od 21. kolovoza 2018., svjedoka F. M. od 21. kolovoza 2018. i svjedoka M. G. od 25. rujna 2018. sastavljeni u Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Na temelju čl. 495. st. 1. u vezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud je izdvojio predmetne dokaze uz argumente da svjedok Š. K. „…kao vanbračni suprug okrivljenice prilikom davanja iskaza …nije upozoren sukladno

I Kž 682/2018-4

odredbi članka 285. stavak 3. ZKP/08, da će se njegov iskaz moći koristiti kao dokaz u daljnjem tijeku postupka, bez obzira na njegovu kasniju odluku.“, a da su svjedoci F. M. i M. G. u iskazima „…iznosili što su im o inkriminiranom događaju pričali svjedoci koje su oni zatekli na mjestu događaja … jer djelatnici policije su mogli svjedočiti samo o onome što su vidjeli prilikom dolaska na mjesto inkriminiranog događaja, a nikako o tome što su im o tom događaju iskazivali drugi svjedoci.“

Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno zaključio kako su navedeni dokazi nezakoniti. U odnosu na iskaz svjedoka Š. K. navodi da unatoč izostanka cjelovitog teksta upozorenja iz čl. 285. st. 3. ZKP/08. dokaz nije nezakonit jer je svjedok upozoren u smislu čl. 286. i čl. 288. ZKP/08. „…budući da je iskazao kako u trenutku davanja iskaza više ne živi u izvanbračnoj zajednici sa okrivljenom…jer je ta zajednica između njih prekinuta nakon njezinog izlaska iz istražnog zatvora, pa stoga u trenutku davanja iskaza …nije imao pravo na blagodat nesvjedočenja.“ Što se tiče iskaza ostale dvojice svjedoka ističe da su kao „temeljni policajci“ osiguravali mjesto događaja do dolaska djelatnika kriminalističke policije te „…nisu provodili kriminalističko istraživanje niti se njihova saznanja o ovom događaju temelje na prikupljenim obavijestima od građana…“.

U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud za sada činjenično stanje pogrešno utvrdio.

Iz stanja spisa proizlazi da se okrivljenica tijekom istrage vođene zbog osnovane sumnje da je dana 26. lipnja 2018. počinila kazneno djelo pokušaja ubojstva na štetu Š. K. nalazila u istražnom zatvoru do 24. srpnja 2018.

Svjedok Š. K. ispitan je pred državnim odvjetnikom 21. kolovoza 2018., dakle gotovo mjesec dana nakon što je okrivljenica bila puštena na slobodu. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka Š. K. nije jasno u kakvom je odnosu sa okrivljenicom bio svjedok u trenutku provođenja radnje ispitivanja. Pri uzimanju osobnih podataka od svjedoka na zapisniku je konstatirano da svjedok „živi u izvanbračnoj zajednici godinu dana i 4 mjeseca s T. M. V.“, samoinicijativno svjedok dodaje da je „...prije ovog događaja živio sa okrivljenom...u izvanbračnoj zajednici.“ Slijedi upozorenje „...da ne mora svjedočiti u ovom postupku jer je u vrijeme inkriminiranog događaja živio u izvanbračnoj zajednici s okrivljenom...na što izjavljuje da neće koristiti blagodat nesvjedočenja kako što je to već prije izjavio već da će iskazivati o kritičnom događaju“ te slijedi upozorenje „U smislu čl. 286. i 288. ZKP...“ Svjedok započinje iskaz ponavljanjem navoda da je sa okrivljenicom „...živio godinu i četiri mjeseca prije ovog događaja ...“ a pri kraju svog iskaza izrijekom navodi „Ja više nemam nikakvog kontakta s okrivljenom jedino što me ponekad nazove mobitelom i pita kako mi je rana.“

Nema dvojbe da se prema čl. 300. st. 1. toč. 3. ZKP/08. iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenje iz čl. 285. st. 3. ZKP/08. u cijelosti i odricanje nije ubilježeno u zapisnik. Shodno tome iskaz svjedoka Š. K. bi bio nezakonit dokaz pod uvjetom da je svjedok u vrijeme poduzimanja dokazne radnje, neovisno o vremenu počinjenja djela, imao pravo na tzv. blagodat nesvjedočenja, dakle da je u vrijeme ispitivanja bio u izvanbračnoj zajednici sa okrivljenicom.

I Kž 682/2018-4

Imajući na umu nejasnoće u sadržaju zapisnika o ispitivanju svjedoka Š. K., ovu odlučnu činjenicu o kojoj ovisi pravo svjedoka na uskratu iskaza prvostupanjski sud nije razjasnio zbog čega je za sada preuranjen zaključak da je iskaz svjedoka nezakonit zbog nepotpunog upozorenja iz čl. 285. st. 3. ZKP/08.

Nadalje, u pravu je sud prvog stupnja da policija tijekom izvida kaznenih djela i u tu svrhu prikupljanja obavijesti od građana iste ne mogu ispitivati u svojstvu svjedoka pa shodno tome ne mogu ni svjedočiti o saznanjima koja su prikupili u razgovoru sa građanima.

Prema stanju spisa razvidno je da su povodom dojave o narušavanju javnog reda i mira na mjesto događaja upućeni policajci F. P. i M. G., a nakon toga su radi zaprimljene dojave o napadu nožem od strane okrivljenice prema ošt. Š. K. na isto mjesto došli policajci F. M. i S. T. Stoga nema dvojbe da su policajci postupali zbog postojanja osnova sumnje da je počinjen prekršaj odnosno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i da su imali ovlast prikupljati obavijesti od osoba koje su imale saznanja o okolnostima u svezi s tim kaznenim djelom odnosno prekršajem (čl. 207. st. 1. toč. 3. ZKP/08. i čl. 36. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, "Narodne novine" broj 76/09. i 92/14.). Prema tome, policajci kao svjedoci nisu smjeli biti ispitani o sadržaju pribavljenih obavijesti. Međutim, kako su svjedoci iskazivali i o drugim okolnostima koje ne predstavljaju razgovor sa građanima nije bilo mjesta izdvajanju njihovih iskaza u cijelosti.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08. trebalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i odlučiti kao u izreci.

Kod ponovnog odlučivanja prvostupanjski sud će, kako je upućen ovom odlukom, razlučiti koji dio iskaza svjedoka F. M. i M. G. treba izdvojiti jer sadrži obavijesti prikupljene od građana na kojima se ne može temeljiti presuda. Također će sukladno ovlasti iz čl. 351. st.

2. ZKP/08. ispitivanjem svjedoka Š. K. razjasniti i utvrditi je li svjedok u vrijeme ispitivanja bio u izvanbračnoj zajednici sa okrivljenicom o čemu ovisi zaključak ima li nedostatno upozorenje na blagodat nesvjedočenja utjecaja na zakonitost dokaza, odnosno je li ispitivanje svjedoka Š. K. provedeno uz manjkavosti upozorenja koja prema čl. 300. st. 1. toč. 3. i 5.

ZKP/08. takav iskaz čine nezakonitim dokazom.

Zagreb, 20. prosinca 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Davorka Simunić, v.r.

Ranko Marijan, v.r.