Legislator Case Law & Legislation
Kž-rz-11/2018-5 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal regarding witness testimony admissibility from foreign court proceedings.

Case Number Kž-rz-11/2018-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the District Court's refusal to exclude specific witness testimonies obtained via video link in Belgrade. The defendant argued that the District Court failed to address Article 468 of the Criminal Procedure Act regarding the legality of these foreign proceedings. The court clarified that the absence of a legality ruling does not equate to an error, as the issue concerns the admissibility of reading statements rather than the initial collection of evidence.

Legislator headnote

AI generated

Članci 431. stavak 1. točka 2. i 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.; The court must distinguish between the legality of evidence collection and the admissibility of reading statements, noting that a lack of specific legality findings does not constitute a procedural violation requiring exclusion.

Keywords

AI generated
Criminal Procedure Act Foreign Court Proceedings Witness Testimony Admissibility Illegal Evidence Exclusion Video Link Examination Procedural Violation Supreme Court Appeal

Cited Legislation

AI generated
Article 474, paragraph 1 in conjunction with Article 495 of the Criminal Procedure Act
Article 468, paragraph 1, point 11 of the Criminal Procedure Act
Article 431, paragraph 1, point 2 of the Criminal Procedure Act
Article 494, paragraph 4 of the Criminal Procedure Act
Article 494, paragraph 3, point 2 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kž-rz 11/2018-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, predsjednika vijeća, Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Š., zbog kaznenog djela iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. - dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 8. svibnja 2018. broj K-Rz-2/2014-101, u sjednici održanoj 23. kolovoza 2018.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog J. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, odbijen je prijedlog branitelja optuženog J. Š., Z. K., odvjetnika iz B., za izdvajanje kao nezakonitih dokaza, iskaza svjedoka saslušanih pred Višim sudom u Beogradu – Odjeljenje za ratne zločine od 20. i 21. travnja 2016. i to svjedoka D. I. (listovi od 191. do 200. i od 282. do 303.), M. T. (listovi od 217. do 225. i od 325. do 343.), R. J. (listovi od 201. do 216. i od 363. do 395.), D. R. (listovi od 226. do 233. i od 428. do 445.) i D. G. (listovi od 234. do 248. i od 463. do 494.), kao i zapisnik o suočenju svjedoka R. J. i D. J. (listovi od 248. do 250. i od 444. do 499.)

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi J. Š. po branitelju Z. K., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se navedeni dokazi izdvoje kao nezakoniti, podredno da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Optuženik, također po gore navedenom branitelju, dostavlja podnesak koji predstavlja dopunu žalbe, iz kojeg proizlazi da ostaje kod svih dosadašnjih žalbenih navoda, prilažući preslike optužnice Okružnog javnog tužilaštva Bjelovar od 9. listopada 1992. broj KT-88/92. te optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 31. listopada 2006. broj K-DO- 58/04.

Sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada u žalbi upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. odnosno da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, i to onima koje se odnose na odredbe Zakona o kaznenom postupku te međunarodnih propisa na temelju kojih je provedeno zamolbeno ispitivanje pet svjedoka pred Višim sudom u Beogradu – Odjeljenje za ratne zločine.

Naime, točno je da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio prijedlog optuženika za izdvajanje kao nezakonitih dokaza zapisnika o iskazu pet svjedoka zamolbeno ispitanih pred Višim sudom u Beogradu ne pozivajući se pritom na konkretne odredbe međunarodnih odredbi na temelju kojih je provedeno ispitivanje u Republici Srbiji. S obzirom na to da svi predloženi svjedoci prema podacima u spisu prebivaju u Republici Srbiji, prvostupanjski je sud odlučio provesti njihovo ispitivanje u okvirima pružanja međunarodne pravne pomoći i to polazeći od primjene članka 293. ZKP/08., kao opće odredbe koja osigurava tu mogućnost. Tom odredbom je propisano da se ispitivanje svjedoka može provesti pod uvjetima i na način određen međunarodnim ugovorom. U konkretnoj situaciji primjenjive su odredbe Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima potpisanog u Beogradu 15. rujna 1997. („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 6/98., stupio na snagu 28. svibnja 1998., objavljen u „Narodnim novinama” – Međunarodni ugovori broj 6/98., dalje: Ugovor) kao lex specialis, jer je njime propisana pravna pomoć u kaznenim stvarima, pa su tako između ostalog, predviđeni i razni opći oblici pravne pomoći, odnosno izvršenje procesnih radnji, kao što je ispitivanje svjedoka, što je konkretno i slučaj. Stoga, okolnost da se prvostupanjski sud nije izričito pozvao na odredbe ZKP/08. i Ugovora na temelju kojih je provedeno zamolbeno ispitivanje pet svjedoka u Republici Srbiji ne predstavlja postupovnu povredu takvog značaja zbog kojeg se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati, a kako to tvrdi u žalbi optuženik.

Nije osnovan niti žalbeni navod optuženika da je prvostupanjski sud tijekom postupka počinio tešku povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak 14/02. i 1/06.; dalje: Konvencija), čime ustvari upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., ukazujući pritom na nemogućnost optuženika da ispita svjedoke pred Višim sudom u Beogradu i postavlja im pitanja (povreda konfrontacijskog prava i prava obrane). Naime, prvostupanjski je sud obavijestio optuženika i njegovog branitelja (o čemu u spisu prileže povratnice, a niti to obrana osporava), državnog odvjetnika, punomoćnika oštećenika, kao i oštećenike, o održavanju ročišta pred Višim sudom u Beogradu za zamolbeno ispitivanje svjedoka koji prebivaju na području Republike Srbije za 20. i 21. travnja 2016., a kojim radnjama optuženik i njegov branitelj, iako su bili uredno i pravovremeno obaviješteni, vlastitom voljom nisu bili nazočni pa nisu mogli ispitivati te svjedoke, a niti im postavljati pitanja. Čak štoviše, optuženik je nakon što je obaviješten o terminima ročišta dostavio podnesak u kojem je izričito istaknuo da neće pristupiti tom ispitivanju jer se protiv njega vode kazneni postupci u Republici Srbiji (a koji podatak nije točan jer iz dopisa Tužiteljstva za ratne zločine Republike Srbije proizlazi suprotno). Stoga se ne radi o povredi prava na pravično suđenje zajamčeno Konvencijom niti o povredi Ustava RH, budući da je prvostupanjski sud o tom ispitivanju obavijestio obranu, što je nužan uvjet za provedu zamolbenog ispitivanja u stranoj državi, a obrana se, izostankom s ročišta, vlastitom voljom odrekla prava na ispitivanje te postavljanje pitanja svjedocima.

Nadalje, optuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao prethodno poslati poziv za ispitivanje svjedoka na raspravu kod Županijskog suda u Rijeci, pa tek u slučaju da se na taj način ne može osigurati njihova prisutnost, trebalo je provesti ispitivanje svjedoka (koji prebivaju u Republici Srbiji) izvanraspravnim putem, a čime da je povrijeđena odredba članka 428. ZKP/08. Time optuženik, ustvari, upire na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., jer da prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 428. ZKP/08., a koja je mogla utjecati ili je utjecala na zakonitost provedenog ispitivanja. No, niti ti žalbeni navodi nisu osnovani jer se navedena odredba na koju upire optuženik ne odnosi na ispitivanje svjedoka koji se nalaze izvan Republike Hrvatske, kada se primjenjuju odredbe međunarodnog ugovora u smislu članka 293. ZKP/08., a što je konkretno i bio slučaj, već se odnosi na situaciju izvanraspravnog ispitivanja svjedoka koji se nalaze u Republici Hrvatskoj, a ne mogu doći pred sud ili im je dolazak znatno otežan, kada se ispitivanje obavlja putem predsjednika vijeća ili suca člana vijeća ili preko suca istrage na čijem se području svjedok nalazi. Stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., a koja je utjecala ili mogla utjecati na pobijanu odluku.

U odnosu na žalbene navode optuženika kojima se osporava zakonitost ispitivanja svjedoka pred Višim sudom u Beogradu u smislu članka 10. ZKP/08. treba navesti sljedeće. Zamolnica prvostupanjskog suda upućena je diplomatskim putem Višem sudu u Beogradu – Odjeljenju za ratne zločine, koji je potom odredio termine ročišta za zamolbeno ispitivanje svjedoka koji prebivaju na području Republike Srbije, o čemu su stranke uredno obaviještene, a samo ispitivanje je provedeno prema propisima zamoljene države, nakon što su svjedoci pravilno upozoreni. Dakle, ispitivanje svjedoka D. I., M. T., R. J. (dokazni prijedlozi optužbe) i svjedoka D. G. (dokazni prijedlog obrane) bilo je provedeno u okvirima pružanja međunarodne pravne pomoći pred sudbenom vlašću u Republici Srbiji, na temelju odredbi zamoljene države, što je uostalom pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a ne prema odredbama ZKP/08., na koje upire optuženik pogrešno smatrajući da se moraju primijeniti u postupku pred stranim sudom. Prema tome, ne radi se o nezakonitim dokazima u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. i 3. ZKP/08., kako se to tvrdi u žalbi.

Optuženik pogrešno u žalbi isprepliće pojam nezakonitih dokaza sa pitanjem mogućnosti njihovog izvođenja na raspravi, problematizirajući smisao odredbe članka 431. stavka 1. ZKP/08. koji se odnosi upravo na mogućnost čitanja tako pribavljenih iskaza o ispitivanju svjedoka. No, mogućnost čitanja iskaza svjedoka, kao i posljedice koje proizlaze iz tako pročitanih dokaza, svakako treba razlikovati od pitanja zakonitosti tih dokaza, a za koje dokaze, kako je već istaknuto, je utvrđeno da nisu nezakoniti dokazi u smislu članka 10. stavka 2. točke 2. i 3. ZKP/08.

Naime, odredba članka 431. stavka 1. točka 2. ZKP/08., na koju upire optuženik u žalbi, odnosi se na situaciju čitanja iskaza, između ostalog, ispitanih osoba čiji je dolazak pred sud nemoguć ili znatno otežan zbog starosti, bolesti ili drugih važnih uzroka. Za čitanje tih zapisnika ne traži se suglasnost stranaka, već sud mora utvrditi radi li se o svjedocima čiju se prisutnost nije moglo osigurati zbog važnih uzroka, a samim time jesu li poduzete sve razumne mjere kako bi se osigurala njihova prisutnost. Točno je da optuženik nije dao suglasnost na čitanje iskaza svjedoka zamolbeno ispitanih pred Višim sudom u Beogradu, ali ih prvostupanjski sud do sada nije pročitao pa nije niti došao u situaciju da primjenjuje odredbu članka 431. stavka 1. ZKP/08. Međutim, tijekom daljnjeg postupka morat će procijeniti postoje li uvjeti za čitanje zapisnika o iskazima svjedoka koji su ispitani zamolbenim putem u postupku pred stranim sudom te radi li se o svjedocima čija se prisutnost nije mogla osigurati na drugi način (pozivanjem, ispitivanjem video-linkom). No, kao što je već istaknuto, to pitanje nije od značaja za procjenu jesu li zapisnici o ispitivanju svjedoka zamolbenim putem zakoniti.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi optuženika kojima problematizira sadržaj zapisnika o ispitivanju navedenih svjedoka, kao i razlog zbog kojeg je provedeno suočenje dva svjedoka pred Višim sudom u Beogradu, ni na koji način ne utječu na zakonitost samog ispitivanja, već predstavljaju prigovore koji se odnose na ocjenu njihove vjerodostojnosti, što će se po potrebi cijeniti tijekom daljnjeg kaznenog postupka. Konačno, žalbeni prigovori optuženika koji se odnose na razloge zbog kojih je prvostupanjski sud odlučio neke druge svjedoke u tijeku daljnjeg postupka ipak ispitati putem video-linka, pri čemu se po mišljenju obrane radi o svjedocima koji bi mogli teretiti optuženika, a ujedno su optuženici u nekim drugim postupcima koji se vode kod Županijskog suda u Zagrebu, također mogu biti predmetom ocjene vjerodostojnosti njihovog iskaza, nakon što budu ispitani, ali nikako ne mogu dovesti u pitanje zakonitost gore navedenih dokaza, kako to pogrešno tvrdi optuženik. Slijedom navedenog, a budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nije nađeno da su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. kolovoza 2018.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.