Rev-555/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 555/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, zastupanog po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., protiv tužene M. K. iz Z., zastupane po punomoćniku A. P., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. C. i A. P., u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5587/11-2 od 30. kolovoza 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5127/08-58 od 18. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužene kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I/ izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-19596/04 od 17. rujna 2004. kojim je naloženo tuženoj da tužitelju plati iznos od 92.664,00 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose i od dospijeća kako je to pobliže navedeno u toč. I/ izreke prvostupanjske presude, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.710,00 kn. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u st. I/ izreke te u dijelu u kojem tužitelju nije priznat parnični trošak na način da je održan na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 19596/04 od 17. rujna 2004. Općinskog suda u Zagrebu kojim je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 92.664,00 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose i od dospijeća kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke drugostupanjske presude te u dijelu kojim je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.230,00 kn. Ujedno je drugostupanjskom presudom naloženo tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.015,00 kn, a u toč. II. izreke drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tužitelja te potvrdi prvostupanjsku presudu.

Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija tužene odbije kao neosnovana.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužena je u ovoj pravnoj stvari izjavila reviziju u smislu čl. 382. st. 2. ZPP pri čemu nije navela pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužena u reviziji iznosi samo svoju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju toga izvodi zaključke o pravilnoj primjeni materijalnog prava, a nigdje u reviziji ne može se razaznati da bi tužena postavila materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana. Pritom treba napomenuti da nije dužnost ovog suda da sam pronalazi i formulira pitanje iz navoda u reviziji, već je to isključivo dužnost podnositelja revizije.

Obzirom da revizija podnesena po tuženoj u smislu čl. 382. st. 2. ZPP nije sačinjena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP jer ne sadrži određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revizija nije dopuštena, pa je temeljem čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 26. listopada 2016.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.