Jž-2914/2016-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni suda Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-2914/16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A. B., zbog prekršaja iz čl. 20. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10 i 60/10), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama od 10. listopada 2016., broj: 101. Pp J-2272/16, u sjednici vijeća održanoj 24. listopada 2018.,

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. A. B., te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja i u odluci o kazni zatvora te se izriče da je okr. A. B., djelom za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe izriče kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) dana, u koju se na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva 29. svibnja 2016. kao 1 (jedan) dan zatvora i vrijeme zadržavanja određeno rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 30. svibnja 2016., broj: 101. Pp J- 2272/16-3, u trajanju od 30. svibnja 2016. do 4. lipnja 2016., kao 6 (šest) dana zatvora, odnosno ukupno 7 (sedam) dana zatvora, pa je okrivljenik u potpunosti izdržao izrečenu kaznu zatvora.

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. A. B. kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17), okr. A. B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 10. listopada 2016., broj: 101.. Pp J-2272/16, proglašen je krivim okr. A. B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 20. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, u koju je uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju od 30. svibnja 2016. do 4. lipnja 2016., kao 5 dana zatvora, pa okrivljenik ima za izdržati još 10 dana kazne zatvora te je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava.

U pravu je okrivljenik kada ističe da je prvostupanjski sud, na njegovu štetu povrijedio materijalno prekršajno pravo, odnosno počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 4. Prekršajnog zakona.

Naime, prvostupanjski sud je djelo za koje je okrivljenika proglasio krivim pravno kvalificirao kao prekršaj iz čl. 20. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja zakonska odredba propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od najmanje 5.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana kazniti član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji.

Međutim, čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je da se protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju počinitelj smatra neosuđivanom osobom po toj odluci o prekršaju i svaka uporaba tih podataka o njemu kao počinitelju prekršaja je zabranjena i nema pravni učinak. Slijedom navedenog, u trenutku donošenja odluke prvostupanjskog suda 10. listopada 2016., u odnosu na presudu Prekršajnog suda u Vrbovcu, broj: 101. Pp J-2272/16 od 12. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 31. srpnja 2013., a na temelju koje je prvostupanjski sud djelo pravno označio kao prekršaj iz čl. 20. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja obitelji, odnosno da se radi o ponovljenom nasilju, nastupila je rehabilitacija.

Stoga je ovaj drugostupanjski sud, u povodu žalbe okrivljenika, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja te okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to i navedeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

Nadalje, ispitivanjem po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. toč. 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što u izrečenu kaznu zatvora nije uračunao vrijeme oduzimanja slobode, odnosno vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva i vrijeme zadržavanja u ukupnom trajanju od 7 dana.

Naime, odredbom članka 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je: „(1) Vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u svezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.

(2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne s jednim danom zatvora.

Prema Naredbi o smještanju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 29. svibnja 2016. (list 9 spisa), proizlazi da je okrivljenik smješten u posebnu prostoriju 29. svibnja 2016. u 23,22 sata te mu je rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 30. svibnja 2016., broj: 101. Pp J-2272/16-3, određeno zadržavanje u trajanju od 5 dana dok prema Potvrdi o prestanku zadržavanja Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Zagrebu (list 23 spisa) otpušten sa zadržavanja iz Zatvora u Zagrebu 4. lipnja 2016., iz čega nesporno proizlazi da je okrivljeniku oduzimanje slobode trajalo u ukupnom trajanju od 7 dana.

Kako iz citiranih zakonskih odredaba jasno proizlazi da se u izrečenu kaznu zatvora uračunava svako oduzimanje slobode u svezi s prekršajem te da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan oduzimanja slobode s jednim danom zatvora, to je jasno da je okrivljeniku oduzimanje slobode trajalo 7 dana, obzirom da je oduzimanje slobode započelo 29. svibnja 2016. i trajalo je do 4. lipnja 2016., kada je okrivljenik pušten na slobodu, pa je u skladu s odredbom čl. 40. Prekršajnog zakona, okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora trebalo uračunati 7 dana zatvora, a ne 5 dana kao što je to pogrešno učinio prvostupanjski sud. Navedena povreda sanirana je od strane ovog drugostupanjskog suda izricanjem kazne zatvora na temelju preinake u pravnoj oznaci djela prekršaja i pravilnim uračunavanjem oduzimanja slobode u izrečenu kaznu zatvora, kao što je to navedeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske odluke.

U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe kako je sud u cijelosti propustio cijeniti ponašanje oštećenice, a koja je svojim nastupom – nazivanjem supruge okrivljenika kurvom isprovocirala verbalni napad okrivljenika, da okrivljeni nije imao namjeru biti na bilo kakav način nasilan prema oštećenici, ali da isprovociran verbalnim napadom oštećene je isti izgubio kontrolu. Ističe, da je pogrešno sud cijenio iskaz M.B., koji da je u cijelosti kontradiktoran iskazu policijske službenice M. M. i to u odnosu na riječi izgovorene pred policijskim službenicima inkriminirane prilike.

Suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

Prvenstveno treba navesti da iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 30. svibnja 2016., nakon što je pozvan da se očituje o optužnom prijedlogu i prekršaju za koji se tereti iskazao; „Smatram se krivim“ i „Priznajem prekršaj za koji me se tereti“, a potom je iznosio obranu u kojoj je detaljno opisao događaj inkriminirane prilike te je iskazao „……da mu je bivša supruga M. rekla da ode kod svoje kurve, gdje je bio i do tada, isprovocirala je njegovo agresivno ponašanje i počeo je vikati: „zapalit ću te, jebo te susjed M., nema tko ulaziti u ovu kuću dok me nema…“, „Rukama je počeo lupati po vratima spavaće sobe koja je i oštetio, skinuo je ista vrata, vikao je da će zapaliti i kuću … vrata su pala sa štoka, sa tzv. panta, jer je malo energičnije otvorio vrata, ona su udarila u ormarić koji se nalazi iza njih i jednostavno su otpala sa dovratnika-štoka…“, a koja obrana predstavlja i priznanje svih odlučnih činjenica od kojih zavisi prekršajna odgovornost okrivljenika za počinjene prekršaja iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

Pogrešno okrivljenik smatra da je iskaz svjedokinje M. B. kontradiktoran iskazu policijske službenice M. M. u odnosu na riječi izgovorene u prisutnosti policijskih službenika, obzirom da se riječi koje je okrivljenik prema iskazu svjedokinje policijske službenice M.M. izgovorio i to „vidjet ćeš ti, ništa nije tvoje, sve je to moje, plati svoje račune“ okrivljenik ne stavljaju na teret u činjeničnom opisu prekršaja za koji je isti proglašen krivim, dok je u ostalom dijelu svjedokinja M. M. iskazivala o okolnostima koje je neposredno uočila, a o kojim je svjedočila i svjedokinja oštećena M. B. i sam okrivljenik u svojoj obrani.

Odluka o prekršajnopravnim sankcijama razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu žalbe okrivljenika, u kojoj se ističe da je potrebno kao olakotnu okolnost cijeniti priznanje okrivljenika. Osim toga, ističe kako je proveo 5 dana na zadržavanju te je tijekom boravka u zatvoru shvatio što je učinio radi čega se teško kaje te da je odlučio da se više neće naći u istoj situaciji, pa da nema opasnosti od ponovnog počinjenje prekršaja.

Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja i da je okrivljenik sada proglašen krivim za blaži prekršaj nego u pobijanoj presudi, kao i uzimajući u obzir okolnosti istaknute u žalbi, samokritičnosti okrivljenika u odnosu na dosadašnje ponašanje, ovaj drugostupanjski sud smatra da, s obzirom na brojnost prethodno istaknutih okolnosti uz činjenicu da nije utvrđena ni jedna otegotna okolnost, svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona te opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona, može ostvariti i izricanjem kazne zatvora u trajanju od 7 dana, kao što je to odlučeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske odluke.

Pritom se ističe da se u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku uračunava vrijeme oduzimanja slobode u ukupnom trajanju od 7 dana, pa je okrivljenik u cijelosti izdržao izrečenu kaznu zatvora.

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje te osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (to. I. izreke) i čl. 205. (toč. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. listopada 2018.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.