Revr-215/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Ivke Zlokić, mr. sc. Lucije Čimić, Željka Glušića i Vlatke Potočnjak Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mr. Z. G. iz Z., zastupanoj po punomoćniku N. V. iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., zastupanog po punomoćniku S. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P., R., L. & p. iz Z., radi zaštite prava, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1503/07 od 06. studenoga 2007., kojim su potvrđeni presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-350/95 od 20. ožujka 2007., i rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-350/95 od 12. lipnja 2007., u sjednici održanoj 23. srpnja 2008.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-215/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem odredbe čl. 392.a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Full text
Broj: Revr 215/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Ivke Zlokić, mr. sc. Lucije Čimić, Željka Glušića i Vlatke Potočnjak Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mr. Z. G. iz Z., zastupanoj po punomoćniku N. V. iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., zastupanog po punomoćniku S. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P., R., L. & p. iz Z., radi zaštite prava, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1503/07 od 06. studenoga 2007., kojim su potvrđeni presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-350/95 od 20. ožujka 2007., i rješenje Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-350/95 od 12. lipnja 2007., u sjednici održanoj 23. srpnja 2008.,
p r e s u d i o i r i j e š i o je:
Revizija tužiteljice izjavljena protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1503/07 od 06. studenoga 2007., kojim su potvrđeni presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pr-350/95 od 20. ožujka 2007. i rješenje istog suda broj Pr-350/95 od 12. lipnja 2007. se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja, je suđeno:
" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
'I. Poništavaju se kao nezakonita rješenja tuženika Grad Zagreb i to:
- klasa: 112-01/94-01/419, Ur. broj: 251-01-01-94-1 od 19. prosinca 1994. o stavljanju tužiteljice Z. G. na raspolaganje;
- klasa: 112-01/94-01/419, Ur. broj: 251-01-01-95-3 od 26. siječnja 1995. kojim je odbijen prigovor tužiteljice;
- klasa: 112-01/94-01/419, Ur. broj: 251-01-01-95-4 od 28. ožujka 1995. o početku tijeka otkaznog roka tužiteljice;
- klasa: 112-01/94-01/419, Ur. broj: 251-01-01-95-8 od 11. travnja 1995. kojim je odbijen prigovor tužiteljice;
- klasa: 112-01/94-01/419, Ur. broj: 251-01-01-95-7 od 14. rujna 1995. o prestanku radnog odnosa tužiteljice;
- klasa: 112-01/94-01/419, Ur. broj: 251-01-01-95-9 od 10. listopada 1995. kojim je odbijen prigovor tužiteljice, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu Z. G. na rad s danom 1. listopada 1995. i rasporediti ju na odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu do 30. rujna 1998. godine.
II. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb isplatiti tužiteljici Z. G. iznos od 1.740,20 kn na ime razlike plaće za razdoblje od 1. listopada 1995. do 31. listopada 1995., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenoga 1995. do isplate, po stopi propisanoj u Uredbi o visini stope zatezne kamate u roku od osam dana.
III. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb isplatiti tužiteljici Z. G. iznos od 2.375,69 kn na ime razlike plaće za razdoblje od 1. studenoga 1995. godine do 30. studenoga 1995. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 1995. godine do isplate, po stopi propisanoj u Uredbi o visini stope zatezne kamate u roku od osam dana.
IV. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb isplatiti tužiteljici Z. G. iznos od 133.326,29 kn na ime plaće za razdoblje od 1. prosinca 1995. godine do 30. rujna 1998. godine, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, kako slijedi:
- na iznos od 3.011,16 kuna od 15.01.1996. godine, do isplate
- na iznos od 3.011,16 kuna od 15.02.1996. godine, do isplate
- na iznos od 3.011,16 kuna od 15.03.1996. godine, do isplate
- na iznos od 3.011,16 kuna od 15.04.1996. godine, do isplate
- na iznos od 3.011,16 kuna od 15.05.1996. godine, do isplate
- na iznos od 4.214,49 kuna od 15.06.1996. godine, do isplate
- na iznos od 3.354,64 kuna od 15.07.1996. godine, do isplate
- na iznos od 3.354,64 kuna od 15.08.1996. godine, do isplate
- na iznos od 3.393,48 kuna od 15.09.1996. godine, do isplate
- na iznos od 3.393,48 kuna od 15.10.1996. godine, do isplate
- na iznos od 3.405,04 kuna od 15.11.1996. godine, do isplate
- na iznos od 3.335,43 kuna od 15.12.1996. godine, do isplate
- na iznos od 4.135,43 kuna od 15.01.1997. godine, do isplate
- na iznos od 3.553,73 kuna od 15.02.1997. godine, do isplate
- na iznos od 3.553,73 kuna od 15.03.1997. godine, do isplate
- na iznos od 3.553,73 kuna od 15.04.1997. godine, do isplate
- na iznos od 3.553,73 kuna od 15.05.1997. godine, do isplate
- na iznos od 4.783,71 kuna od 15.06.1997. godine, do isplate
- na iznos od 3.553,73 kuna od 15.07.1997. godine, do isplate
- na iznos od 3.814,40 kuna od 15.08.1997. godine, do isplate
- na iznos od 3.814,40 kuna od 15.09.1997. godine, do isplate
- na iznos od 3.814,40 kuna od 15.10.1997. godine, do isplate
- na iznos od 3.826,78 kuna od 15.11.1997. godine, do isplate
- na iznos od 4.116,22 kuna od 15.12.1997. godine, do isplate
- na iznos od 5.433,29 kuna od 15.01.1998. godine, do isplate
- na iznos od 4.433,29 kuna od 15.02.1998. godine, do isplate
- na iznos od 4.433,29 kuna od 15.03.1998. godine, do isplate
- na iznos od 4.433,29 kuna od 15.04.1998. godine, do isplate
- na iznos od 4.433,29 kuna od 15.05.1998. godine, do isplate
- na iznos od 4.433,29 kuna od 15.06.1998. godine, do isplate
- na iznos od 5.663,27 kuna od 15.07.1998. godine, do isplate
- na iznos od 4.827,43 kuna od 15.08.1998. godine, do isplate
- na iznos od 4.827,43 kuna od 15.09.1998. godine, do isplate
- na iznos od 4.827,43 kuna od 15.10.1998. godine, do isplate
po stopi propisanoj u Uredbi o visini stope zatezne kamate, sve u roku od 8 dana."
Rješenjem suda prvog stupnja, koje je potvrđeno rješenjem suda drugog stupnja, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 20.620,00 kn u roku od 15 dana.
Protiv navedene presude i rješenja tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da pobijana presuda bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, a pobijano rješenje da bude ukinuto.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Temeljem odredbe čl. 392.a/ Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Revizijom se izrijekom ne ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. ZPP, koje bi bile počinjene po nižestupanjskim sudovima.
Istom se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz tih razloga se po odredbi čl. 385. ZPP revizija ne može izjaviti.
Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:
- da je tužiteljica rješenjem Vlade Republike Hrvatske imenovana inspektorom zaštite na radu – upravnim savjetnikom za obavljanje poslova iz čl. 7.a/ Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o inspekciji rada s danom 16. listopada 1991.;
- da je tužiteljica rješenjem tuženika od 11. svibnja 1994., a na temelju odredbi čl. 15. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o inspekciji rada preuzeta na rad kod tuženika.
- da je prema istom rješenju toč. 2. tužiteljica obvezana na obavljanje poslova inspektora rada u Gradskom uredu do raspisivanja natječaja i imenovanja za inspektora rada, odnosno do prestanka radnog odnosa;
- da povodom raspisanog natječaja tužiteljica nije izabrana na radno mjesto inspektora za zaštitu na radu;
- da je o izboru između kandidata odlučivao gradonačelnik Grada Zagreba i to s liste kandidata koju je utvrdila Natječajna komisija, a na temelju pribavljenog Mišljenja Gradskog sekretarijata za zdravstvo i socijalnu skrb i uz suglasnost ministra rada i socijalne skrbi.
Na temelju iznijetih utvrđenja nižestupanjski sudovi su, i po pravnom stajalištu ovog suda, pravilno zaključili da je tužena postupak raspisivanja natječaja i izbor između prijavljenih kandidata provela sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o inspekciji rada ("Narodne novine" broj 29/94), koji je stupio na snagu 19. travnja 1994.
Zbog toga što su po odredbi čl. 15. st. 1. citiranog Zakona inspektore rada u dosadašnjim centrima republičkih organa uprave i općina preuzele županije i Grad Zagreb, time da su po st. 2. navedenog Zakona u roku od 90 dana trebale raspisati natječaj i izvršiti imenovanja.
Kako je temeljem odredbe čl. 15. st. 5. citiranog Zakona tužiteljica preuzeta kao zatečeni inspektor, a tužena bila u obvezi po navedenom st. 2. istog Zakona raspisati natječaj i izvršiti imenovanje inspektora rada, to su navodi revidentice da joj nije mogao prestati radni odnos ex lege neutemeljeni.
Kad je gradonačelnik Grada Zagreba, nakon raspisanog natječaja i utvrđenja liste kandidata uz suglasnost ministra rada i socijalne skrbi, imenovao inspektore rada, postupio je sukladno odredbi čl. 8. st. 2. iznijetog Zakona, pa se i u tom dijelu revizija tužiteljice pokazuje neutemeljenom. Revidentica pogrešno smatra da iz navedene zakonske odredbe proizlazi obveza gradonačelnika da traži suglasnost ministra za sve pristupjele kandidate na natječaj, jer ta obveza proizlazi samo za one kandidate koje je gradonačelnik odlučio imenovati.
Neosnovano tužiteljica prigovara da je nakon provedenog natječaja ostalo nepopunjenih radnih mjesta, na koja ju je tužena mogla rasporediti, jer iz odredbe čl. 15. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o inspekciji rada proizlazi da inspektorima rada koji ne budu imenovani prestaje radni odnos ex lege.
Iz navedenih razloga reviziju tužiteljice je valjalo odbiti i pobijanu presudu potvrditi, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
Revizijski navodi tužiteljice, koji se odnose na odluku o parničnom trošku donijetu po nižestupanjskim sudovima, su neutemeljeni, jer je tuženik zahtjev za naknadu troškova stavio prije završetka raspravljanja (čl. 164. st. 3. ZPP), a parnični trošak je pravilno odmjeren kako po visini (čl. 155. ZPP), tako i po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP), radi čega je reviziju tužiteljice i u tom dijelu trebalo odbiti, a temeljem odredbe čl. 400. st. 3. u svezi s odredbom čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 23. srpnja 2008.
Predsjednik vijeća:
Davorka Lukanović Ivanišević, v.r.