I Kž-224/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 224/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. M., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. ožujka 2018. broj Ik I-97/18-8 (Ik I-101/18), u sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba zatvorenika I. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici je, na temelju čl. 159.a toč. 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03 - pročišćeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 – Odluka Ustavnog suda, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi s čl. 59. KZ/11, odbio kao neosnovane prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika I. M., i to Zatvora u Zagrebu po službenoj dužnosti te zatvorenika osobno.

Zatvorenik se nalazi u Zatvoru u Zagrebu na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 29. studenog 2017. br. Kv-1287/17-5, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Predviđeni istek kazne je 30. lipnja 2018.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio zatvorenik osobno, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati njegova žalba i da mu se odobri uvjetni otpust.

Spis je, sukladno čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,

I Kž 224/2018-4

145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog Zatvora u Zagrebu za uvjetni otpust zatvorenika I. M., podnesen po službenoj dužnosti, pozivajući se na odredbu čl. 159.a toč. 4. ZIKZ-a. Naime, tom je odredbom propisano da će se rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti ako je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak. Budući da je iz podataka u spisu predmeta razvidno da su protiv zatvorenika u tijeku dva kaznena postupka i to pred Općinskim sudom u Zlataru i pred Općinskim sudom u Osijeku, to je prvostupanjski sud prijedlog Zatvora u Zagrebu bio obvezan odbiti.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da i zatvorenikov osobni prijedlog za uvjetni otpust također treba odbiti kao neosnovan.

Naime, kao što to pravilno ističe i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, zatvorenik je do sada višekratno osuđivan, između ostaloga i zbog istih kaznenih djela zbog kojih i sada izdržava kaznu, protiv njega su u tijeku dva kaznena postupka i nije dovoljno kritičan u odnosu na počinjena djela te je vjerojatnost kriminalnog povrata kod njega visoka. Nadalje, iako je zatvorenik radno angažiran i nije stegovno tretiran, prema uspješnosti provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen je razinom „zadovoljava“ i nije koristio izvanzatvorske pogodnosti. Polazeći od iznijetog, unatoč osiguranom prihvatu te mogućnosti zapošljavanja po izlasku iz zatvora, kao i činjenici da je otac dvoje mlt. djece, što se ističe u žalbi, ocjena je i ovog suda da bi u odnosu na zatvorenika za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno nastaviti s izvršavanjem kazne, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 59. st. 2. KZ/11.

Neosnovano se zatvorenik poziva na toč. 95.1. Europskih zatvorskih pravila iz 2006. (objavljeno u Hrvatskom ljetopisu za kazneno pravo i praksu, vol. 13, broj 2/2006, str. 727- 743., izvorni tekst na engleskom: www.coe.int) i na odredbu čl. 28. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) jer su ti prigovori u konkretnom slučaju irelevantni.

Budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. travnja 2018.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.