III Kr-539/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-539/02-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. L. B. zbog kaznenog djela iz čl. 345. st. 3. u svezi st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 5. rujna 2001. god. br. K-117/01 i presuda Županijskog suda u Koprivnici od 27. prosinca 2001. br. Kž-274/01, u sjednici održanoj 14. siječnja 2003. god., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude os. L.B., te se ukida pravomoćna presuda, koju čini presuda Općinskog suda u Koprivnici kao suda prvog stupnja, od 5. rujna 2001. br. K-117/01 i presuda Županijskog suda u Koprivnici od 27. prosinca 2001. god. br. Kž-274/01, kao suda drugog stupnja, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Uvodno citiranom pravomoćnom presudom, osuđena je os. L.B. zbog kaznenog djela iz čl. 345. st. 3. u svezi st. 1. KZ, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Protiv te presude os. L.B. pravodobno je podnijela po svom branitelju zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na njezinu štetu iz čl. 427. st. 1. i 3. ZKP.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, postupajući sukladno odredbi čl. 428. st. 4. ZKP, dostavio je pismeni odgovor na podneseni zahtjev, od 8. travnja 2002. god. br. KR-DO- 179/02, s prijedlogom da se isti odbije kao neosnovan, obzirom da nisu ostvareni uvjeti za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz čl. 427. st. 1. i 3. ZKP, jer se zahtjev odnosi na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovore obrazloženju drugostupanjske presude, koja je u potpunosti odgovorila navodima podnesene žalbe.

Zahtjev je osnovan.

Prvenstveno, treba reći da je predmetni zahtjev os. L.B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, rješenjem ovoga suda br. III Kr-170/02 od 9. svibnja 2002. god. odbačen kao nepravodoban, da bi temeljem ustavne tužbe osuđenice, Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku 28. listopada 2002. god. br. U-III-1469/02 kojom je ukinuo rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te predmet vratio na ponovni postupak. Razmatrajući u ponovnom postupku zahtjev osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, ovaj sud je utvrdio, a nakon uvida u cjelokupan spis predmeta, da isti za sada nije podoban za ocjenu da li je pravomoćnom presudom u smislu odredbe čl. 427. povrijeđen zakon na štetu osuđenice, jer je prethodno utvrđeno sukladno odredbi čl. 429. u vezi čl. 423. ZKP, da postoji ozbiljna sumnja u istinitost odlučnih činjenica na koje se poziva odluka protiv koje je zahtjev podnesen, a što je istaknuto i samom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

To se odnosi prije svega na činjenicu da su kroz inkriminirano razdoblje osuđenicu kao poslovođu zamjenjivale druge zaposlenice za vrijeme dok se nalazila na godišnjem odmoru, dakle da su njezine zamjenice i druge osobe bile u doticaju sa robom i novcem.

U pogledu ove odlučne činjenice, prvostupanjski sud u presudi navodi da je osuđenica odlazila na godišnje odmore, da između nje i njezinih zamjenica nisu rađene primopredajne inventure, ali da ta činjenica ne može opravdati osuđenicu za prisvajanje novca i robe, jer je to njezin propust, a imala je povjerenja u svoju zamjenicu.

Obzirom na navedeno, nije moguće tvrditi, kako to čini sud prvog stupnja, da je osuđenica prisvojila robu i novac, kad su u doticaj s novcem i robom dolazili i drugi zaposlenici, koji su također mogli izvršiti prisvajanje. To što optuženica nije za vrijeme godišnjeg odmora provela primopredajnu inventuru nije osnov koji opravdava tvrdnju da je upravo osuđenica prisvojila robu i novac, jer taj način poslovanja upućuje na nesavjesnost u radu, a za prisvajanje moraju biti isključeni svi sumnjivi poslovni događaji koji ukazuju na nesavjesnost ili neke druge greške u dokumentaciji, pravilnom provođenju inventure i sl. To posebno u ovom konkretnom slučaju kad sud utvrđuje na temelju nalaza knjigovodstvenog vještaka "da niti jedna inventura nije napravljena kako treba", da nisu vršene kontrole inventura sa knjigovodstvenim stanjem radi utvrđivanja stvarnog stanja u trgovini, već da su one vršene samo zato da bi se zadovoljila forma, te da su utvrđene brojne nepravilnosti u vođenju kako dnevnog prometa, tako i u cjelokupnoj dokumentaciji. Pored toga sud na temelju iskaza svjedoka Š. utvrđuje da inventurne komisije nisu radile svoj posao kako treba.

U pogledu ispravnosti inventurnih popisa, vještak tvrdi da knjiga popisa robe nije vođena ažurno po načelima urednosti i točnosti, što je suprotno čl. 4.,5.,7. i 10. Pravilnika o obliku i načinu vođenja popisa robe u trgovini na malo, jer u istoj nisu knjiženi podaci o prometu robe na temelju vjerodostojne dokumentacije, isječaka trake registar blagajne, zatim navodi da kalkulacije robe nisu uvijek vršene prije nego se pristupilo prodaji robe i da kalkulacije u knjizi popisa nisu knjižene po numeričkom nizu, a osim toga tvrdi da se nije vodila niti propisana knjigovodstvena evidencija u obliku knjige popisa robe.

Kada je u pitanju kalkulacija robe, onda treba istaći da je kalkulaciju, prema utvrđenju suda, radila osuđenica, ali da je to "nešto sitno napravila i svjedokinja M.C., zamjenica osuđenice".

Sve navedeno, a posebno činjenica da su do novca i robe dolazile i druge osobe, dok se osuđenica nalazila na godišnjem odmoru, što prvostupanjski sud utvrđuje, a drugostupanjski sud tvrdi suprotno, da nitko drugi nije dolazio u doticaj sa novcem i robom, dovelo je u ozbiljnu sumnju istinitost odlučnih činjenica u pogledu prisvajanja novca i robe isključivo od same osuđenice.

Stoga je potrebno da sud prvog stupnja, u ponovljenom postupku, preocijeni sve provedene dokaze, te ukloni nedostatke na koje mu je ukazao ovaj sud, te na nedvojben način utvrdi sve činjenice koje su od odlučnog značaja za odlučivanje o krivnji osuđenice upravo za terećeno kazneno djelo, a zatim donese novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će pri tom i valjano obrazložiti.

Slijedom iznesenog, na temelju čl. 429. u vezi čl. 423. ZKP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. siječanj 2003. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.