Rev-2600/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2600/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. M. Đ. i mldb. T. Đ., zastupani po majci i z.z. V. Đ., svi iz Z., protiv tuženika H. Đ. iz O., zastupan po D. S. i A. Č., odvjetnicima iz O., radi uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. travnja 1998. br. Gž 3436/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 29. siječnja 1998. br. P2-735/97, u sjednici održanoj dana 20. siječnja 1999.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženog odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

"Tuženik H.Đ. dužan je doprinositi za uzdržavanje tužitelja mldb. M.Đ. i mldb. T.Đ., i to za svakoga 1.061,63 kune mjesečno počam od 01. 06. 1997. do 02. 12. 1997., a nadalje za svakog mjesečno iznos koji odgovara 25% od svake plaće koju ostvari tuženik mjesečno, koji obroci dospijevaju do svakog 10-og u mjesecu, sa zateznom kamatom u smislu čl. 2. st. 1. Zakona o zateznim kamatama, tekućom od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate istog, s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 10-og u mjesecu, sve na ruke majke i z.z. V.Đ., a sve u roku od 15 dana."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženi je izjavio reviziju, zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revident predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Neosnovano se u reviziji tvrdi, da su razlozi presuda sudova nižeg stupnja nejasni. Naprotiv, razlozi presuda sudova nižega stupnja su jasni i iz njih se vidi na osnovu kojih dokaza su utvrđene sporne činjenice, pa prema tome u postupku nije učinjena bitna povreda iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP na koju ukazuje revizija.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se prema tome revizijski razlog bitne povrede ZPP nije ostvario. I materijalno pravo je pravilno primijenjeno, kada je tužitelju naloženo da za uzdržavanje svakog od malodobnih tužitelja mjesečno doprinosi 25% od svoje plaće koja iznosi 4.246,54 kn mjesečno. Utvrđeno je da tužitelj posjeduje i nekretnine od kojih može ostvarivati prihode, pa će dosuđenu obvezu za uzdržavanje svoje djece moći izvršavati.

Novčana primanja majke malodobnih tužitelja znatno su manja od primanja tuženog (iznose 1.900,00 kn mjesečno), a drugih primanja majka malodobnih tužitelja nema.

Međutim, treba imati u vidu da su malodobni tužitelji povjereni na odgoj i čuvanje majci, pa će ona ukupno doprinositi za djecu više nego tuženi koji ima samo novčanu obvezu.

Treba naglasiti da tuženi nema zakonske obveze da uzdržava neku drugu osobu.

Dosuđeni iznosi koje je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje malodobnih tužitelja u skladu su s kriterijima propisanim u čl. 261. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89 - pročišćeni tekst).

Kako se nije ostvario ni jedan revizijski razlog, revizija je odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP kao neosnovana.

U Zagrebu, 20. siječnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.