I Kž-418/2002-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-418/02-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja i mr. sc. Branka Zmajevića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 25. ožujka 2002. godine br. K-32/02, u sjednici održanoj dana 01. listopada 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika i optuženikova branitelja M. U., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. M.T., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. M.T., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koju mu je po čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. siječnja 2002. godine, pa nadalje.

Ujedno je prema optuženiku na temelju čl. 80. st. 1. i 3. KZ u svezi sa čl. 173. st. 7. KZ, primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, pobliže označenih u tom dijelu izreke pobijane presude.

Istom presudom na temelju čl. 353. toč. 6. ZKP, protiv opt. M.T. odbijena je optužba zbog kaznenog djela iz čl. nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ, opisanog u tom dijelu izreke pobijane presude.

Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude državni odvjetnik i optuženik su podnijeli žalbe.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, te predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, te predlaže, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači izricanjem blaže kazne.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon razgledanja spisa u smislu čl. 373. st. 1. ZKP, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana a žalba državnog odvjetnika prihvati i optuženiku izrekne stroža kazna.

Na zahtjev optuženika u smislu čl. 384. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća uredno su izvješteni optuženik i njegov branitelj M.U., odvjetnik iz Z., koji je i prisustvovao sjednici, dok predsjednik vijeća i vijeće nisu smatrali svrhoviti osigurati nazočnost optuženika koji je u pritvoru i ima branitelja.

Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka

Protivno žalbenim navodima, u činjeničnom opisu djela, prema izreci pobijane presude, optuženiku se posebno ne inkriminira kupovanje opojne droge, već se samo navodi da je na točno neutvrđeni način nabavio veću količinu droge, što svakako nije sporno s obzirom da je ta droga kod njega i pronađena, te da je tu opojnu drogu držao u podrumu stana u Zagrebu, radi daljnje prodaje.

Prema tome, suprotno shvaćanju žalitelja, izreka prvostupanjske presude sadrži sve potrebne podatke navedene u čl. 355. ZKP, napose u odnosu na činjenice i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela zbog kojih je optuženik proglašen krivim, kao i one o kojima ovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona, pa stoga ne stoji prigovor u žalbi optuženika da je izreka pobijane presude nerazumljiva, te da je time ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 376. st. 1. toč. 11. ZKP, niti je ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, utvrdio druge postupovne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni

Kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, koju je prvostupanjski sud izrekao optuženiku za počinjeno kazneno djelo, prema stajalištu izraženom u žalbi optuženika, prestroga je kaznena sankcija, ne samo zbog toga što je sud podcijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, posebno njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu i strahote kroz koje je prošao, tako da se morao liječiti od PTSP-a, već i zbog toga što mu je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir da se radi o kaznenom djelu povećane društvene opasnosti, iako za to, prema stajalištu žalitelja, nema pokrića na subjektivnoj strani optuženika koji opojnu drogu nikome nije prodavao niti je do sada osuđivan.

Nasuprot tome, državni odvjetnik smatra, da je izrečena kazna preblaga, jer da olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir optuženiku nisu takvog značenja da opravdavaju visinu izrečene kazne, naročito s obzirom na enormno veliku količinu pronađene droge koja bi predstavljala veliku društvenu opasnost za zdravlje ljudi da je stigla na ilegalno narko-tržište.

Razmotrivši navode u žalbama optuženika i državnog odvjetnika, ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, prihvaća razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne optuženiku za počinjeno kazneno djelo i smatra da izrečenu kaznu stoga nije potrebno korigirati, kako se predlaže u žalbama stranaka.

Naime, pri izboru vrste i mjere kazne optuženiku za počinjeno kazneno djelo prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve okolnosti koje su u smislu čl. 56. KZ relevantne za odmjeravanje kazne, pa se s obzirom na značaj tih okolnosti, ličnost optuženika i svrhu kažnjavanja izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci ukazuje primjerenom stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti njegova djela i okolnostima koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, tako da će i po uvjerenju ovog suda izrečena kazna u ovom slučaju ostvariti svrhe kažnjavanja iz čl. 50. Kaznenog zakona.

Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 01. listopada 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v. r.

Hajrija Novoselec, v. r.