I Kž-522/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi, a kod takovog je prijedloga na sjednici vijeća ostao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš. Iako tijekom postupka nije bilo sporno, da je upravo optuženik oštećenika ubo nožem u trbuh, te se nesporna činjenica žalbom branitelja optuženika pokušava dovesti u pitanje, što je suprotno i osobnoj žalbi samog optuženika. Isto tako, u žalbi se ustraje u prikazu događaja suprotno utvrđenju suda, da je optuženik postupao u nužnoj obrani. Međutim, sud prvog stupnja je iscrpnom i valjanom analizom svih dokaza, uključujući i obranu optuženika ispravno zaključio da u vrijeme događaja nije uopće bilo sukoba između optuženika i oštećenika, već da je optuženik sa, unaprijed pripremljenim nožem na preklop, ubo oštećenika u trbuh, iskoristivši sukob drugih osoba, a iz razloga kako bi se osvetio oštećeniku za jedan njihov raniji fizički sukob, kojeg optuženik spominje i u žalbi.
Legislator headnote
AI generatedI Kž-522/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju čl. 79. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje u trajanju od dvije godine računajući od pravomoćnosti presude s tim, da se vrijeme izvršenja izrečene kazne ne uračunava u vrijeme trajanja mjere. Optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – noža koji je uporabljen za izvršenja kaznenog djela pokušaja ubojstva, a na temelju čl. 122. st. 4. ZKP u cijelosti je oslobođen obveze naknade troška kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 522/06-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Ranka Marijana, Ileane Vinja i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. travnja 2006. godine, br. K 2/06, u sjednici održanoj 5. listopada 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravka Palijaša,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. E. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, citiranom u uvodu, opt. E. Z. proglašen je krivim zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 90. KZ u svezi čl. 33. KZ, opisanog u toč. 1. izreke za koje mu je, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ, opisano u toč. 2. izreke za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, pa je za ta kaznena djela i uz primjenu propisa za djela u stjecaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, u koju kaznu mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 15. listopada 2005. godine pa nadalje.
Na temelju čl. 79. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje u trajanju od dvije godine računajući od pravomoćnosti presude s tim, da se vrijeme izvršenja izrečene kazne ne uračunava u vrijeme trajanja mjere. Optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – noža koji je uporabljen za izvršenja kaznenog djela pokušaja ubojstva, a na temelju čl. 122. st. 4. ZKP u cijelosti je oslobođen obveze naknade troška kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP.
I Kž 522/06-4
Protiv ove presude žalbu je osobno i putem branitelja podnio optuženik. Iako se u žalbi branitelja optuženika navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, iz sadržaja te žalbi, kao i osobne žalbe optuženika, u kojoj nisu označeni žalbeni osnovi proizlazi, da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to samo u odnosu na kazneno djelo pokušaja ubojstva i odluke o kazni, s istovjetnim prijedlozima, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Na žalbu nije podnesen odgovor.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st.
1. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi, a kod takovog je prijedloga na sjednici vijeća ostao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dubravko Palijaš.
Žalba nije osnovana.
Iako tijekom postupka nije bilo sporno, da je upravo optuženik oštećenika ubo nožem u trbuh, te se nesporna činjenica žalbom branitelja optuženika pokušava dovesti u pitanje, što je suprotno i osobnoj žalbi samog optuženika. Isto tako, u žalbi se ustraje u prikazu događaja suprotno utvrđenju suda, da je optuženik postupao u nužnoj obrani. Međutim, sud prvog stupnja je iscrpnom i valjanom analizom svih dokaza, uključujući i obranu optuženika ispravno zaključio da u vrijeme događaja nije uopće bilo sukoba između optuženika i oštećenika, već da je optuženik sa, unaprijed pripremljenim nožem na preklop, ubo oštećenika u trbuh, iskoristivši sukob drugih osoba, a iz razloga kako bi se osvetio oštećeniku za jedan njihov raniji fizički sukob, kojeg optuženik spominje i u žalbi.
Isto tako, sud prvog stupnja je temeljem sudsko-medicinskog vještačenja utvrdio mehanizam ozljeđivanja oštećenika, dubinu i smjer ubodnog kanala kao i jačinu zamaha, pa je sukladno tim utvrđenim činjenicama ispravno zaključio da je optuženik postupao s ciljem da oštećenika liši života a ne samo da ga teško tjelesno ozlijedi, kako to on smatra.
Za takovo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio valjane i argumentirane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pa se optuženik radi nepotrebnog ponavljanja, na te razloge upućuje.
Konačno, sud prvog stupnja je iznio razloge iz kojih nije bilo potrebno provoditi neuropsihijatrijsko vještačenje optuženika radi utvrđivanja eventualnog utjecaja njegove alkoholiziranosti na njegovu ubrojivost, kada se egzaktnim putem nije ni mogla utvrditi njegova alkoholiziranost. Stoga je ispravno postupio kada je i bez provođenja neuropsihijatrijskog vještačenja optuženika, a prihvaćajući obranu optuženika i iskaze saslušanih svjedoka da je optuženik u vrijeme događaja konzumirao alkoholna pića, tu okolnost uzeo kao olakotnu okolnost pri odmjeravanju kazne.
Slijedom iznijetog, a jer je sud prvog stupnja činjenično stanje u ovoj kazneno-pravnoj stvari potpuno i pravilno utvrdio i za svako svoje utvrđenje iznio opsežne i argumentirane razloge, te nije bilo potrebno, a nema ni sada, činjenično stanje dopunjavati provođenjem novih dokaza, koji se sada u žalbi prvi put predlažu, tj. saslušanjem svjedoka R. L. i O. D. ili
I Kž 522/06-4
za neposrednim saslušanjem liječnika vještaka na čiji nalaz i mišljenje, koji je suglasnošću stranaka na glavnoj raspravi pročitan, i nije bilo primjedbi.
Budući da optuženik svojim žalbenim navodima ne pobija kazneno djelo iz čl. 173. st.
1. KZ, osim u dijelu odluke o kaznu koju, kao i onu utvrđenu za kazneno djelo pokušaja ubojstva smatra prestrogom, treba reći, da je sud prvog stupnja iznio opširne razloge i u tom dijelu, kako u odnosu na pojedinačno utvrđene kazne, tako i u odnosu na jedinstvenu kaznu. Optuženik je do sada dolazio u sukob sa zakonom i to za kazneno djelo s elementima nasilja, pa kada se ima u vidu da oštećenik nije ničim doprinio inkriminiranom postupanju optuženika, i da mu je za kazneno djelo pokušaja ubojstva utvrdio kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma zapriječene kazne za to djelo, onda se utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine ne može smatrati prestrogom, a niti je prestroga utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga.
Naprotiv, valjanom ocjenom svih utvrđenih okolnosti koje su odlučne za odmjeravanje kazne u smislu čl. 56. KZ, utvrđene pojedinačne kazne i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, ukazuje se primjerenom kako težini počinjenih djela, tako i ličnosti optuženika i istom će se u cijelosti ostvariti sve zakonske svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ.
Sigurnosne mjere koje je sud izrekao optuženiku na zakonu su utemeljene i dostatno obrazložene.
Kako dakle, žalba optuženika nije osnovana i kako ispitivanje pobijane presude u smislu čl. 379. ZKP, ovaj sud nije našao povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, sa žalbom optuženika postupljeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 387. ZKP.
U Zagrebu, 5. listopada 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zdravko Stojanović, v. r.
Marijan Svedrović, v. r.