Revr-43/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-43/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović Ivanišević, Ivke Zlokić i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. B.-P. iz D., zastupane po mr. Z. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika OŠ “I. G. K.”, Delnice, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 31. svibnja 2001. godine broj Gž.966/01-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama od 27. veljače 2001. godine broj P-38/00, u sjednici održanoj dana 14. svibnja 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

“I. Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tuženika br. Klasa: 112-02/97-02/12, Urbroj: 2112-39-01-97-01 od 28.04.1997. g. nije dopušten i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao spremačice u roku od 8 dana.

III. Tuženik je dužan na ime naknade troškova platiti tužiteljici iznos od 2.745,00 kn u roku od 8 dana.”

Presudom suda drugog stupnja, uz uvažavanje žalbe tuženika, prvostupanjska presuda je preinačena, tako da je tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda preinačena, odnosno da pobijana presuda bude ukinuta.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava istaknutog u reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” br. 53/91 i dr.), sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi nisu ostvareni.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja tužbeni zahtjev, kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu datog tužiteljici kao radniku tuženika.

Odluka o otkazu donijeta je iz razloga previđenog u čl. 106. st. 1. Zakona o radu – ZR (“Narodne novine” br. 38/95 i dr.), obzirom na činjenicu da je kod tuženika prestala potreba za obavljanjem poslova čistačice u Športskoj dvorani D., koje je tužiteljica obavljala od zasnivanja radnog odnosa sa tuženikom 1991. godine, budući je Općina D., kao vlasnik, taj športski objekt predala na upravljanje trgovačkom društvu R. d.o.o. D., s kojim je tuženik 1997. godine sklopio ugovor o zakupu športske dvorane za izvođenje redovne nastave tjelesno-zdravstvene kulture, a tim ugovorom poslove čišćenja dvorane preuzeo je zakupodavac.

Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim, zaključivši da je zbog navedenog razloga preuzimanja poslova čišćenja športske dvorane od strane poduzeća R. kod tuženika prestala potreba za obavljanjem tih poslova i da bi zbog toga tužbeni zahtjev bio osnovan, ali da navedena činjenica preuzimanja poslova čišćenja dvorane od strane navedenog trgovačkog društva opravdava primjenu odredbe iz čl. 129. ZR-a, kojom je čaju ako se promijeni osoba ili pravni položaj poslodavca, npr. zbog određeno da u slu

nasljeđivanja, prodaje, spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika trgovačkog društva i slično, svi ugovori o radu prenose se na novog poslodavca, pa da je stoga u konkretnom slučaju došlo do takvog prijenosa ugovora.

Preinačivši prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud je osnovano zaključio da u predmetnoj situaciji nema mjesta primjeni rečene odredbe ZR-a, jer je nedvojbeno da činjenica što je poslove čišćenja športske dvorane od tuženika preuzelo trgovačko društvo R., čime je promijenjen samo sadržaj ugovora o zakupu, temeljem kojeg tuženik koristi dvoranu, nema za posljedicu promjenu osobe i pravnog položaja tuženika u smislu te odredbe.

Stoga se u reviziji neosnovano ističe da je drugostupanjski sud materijalno pravo pogrešno primijenio “tumačeći odredbu čl. 129. ZR-a restriktivno i na štetu tužiteljice.”

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 14. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.