Rev-2335/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2335/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz T., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-441/2010-3 od 30. lipnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1092/09-10 od 2. prosinca 2009., u sjednici održanoj 4. srpnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženoj da tužitelju plati iznos od 250.607,37 kuna za razdoblje od 1. ožujka 2006. do 31. svibnja 2009. sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju izmjene kamatne stope po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od dana dospijeća svakog mjesečnog obroka koji je pobliže naveden pod toč. I. prvostupanjske presude. Ujedno je u toč. I.

nog postupka u

prvostupanjske presude naloženo tuženoj da tužitelju naknadi trošak parnič iznosu od 14.008,40 kuna. U toč. II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 154.219,92 kune preko dosuđenog iznosa u toč. I. izreke prvostupanjske presude na ime potraživanja za razdoblje od 1. ožujka 2004. do 28. veljače 2006. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to pobliže navedeno u toč. II. izreke prvostupanjske presude.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužene kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odnosu na toč. I. izreke prvostupanjske presude.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjevom, a podredno da ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Temeljem čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tužena isplati iznose osobne invalidnine, posebnog doplatka, doplatka za njegu i pomoć druge osobe te ortopedski doplatak a koji iznosi pripadaju tužitelju kao Hrvatskom ratnom vojnom invalidu II. grupe sa 100% oštećenjem organizma za stalno a za razdoblje od 15. ožujka 2006. pa do 15. svibnja 2009.

U postupku je utvrđeno:

- da je rješenjem prvostupanjskog tijela Ministarstva obrane, Uprave za obranu, Ureda za obranu Centar, Referada za skrb HV od 22. travnja 1997., rješenjem klasa: UP/I-562- 02/97-26/213, ur. broj: 512-62-97-2 tužitelju utvrđen status Hrvatskog ratnog vojnog invalida II. druge (dalje: HRVI) sa 100% oštećenjem organizma privremeno do 30. travnja 1997. i s pravom na osobnu invalidninu, dodatak na njegu i pomoć prvog stupnja, ortopedski dodatak prvog stupnja i posebni dodatak u visini od 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine,

- da je 5. lipnja 1997. drugostupanjsko tijelo u postupku revizije poništilo navedeno rješenje i ujedno istim rješenjem klasa: UP/II-562-02/97-01/655, ur. broj: 512-21-05-97-2 priznalo tužitelju ostatak statusa HRVI-a II. grupe sa 100% oštećenjem organizma za stalno i utvrdilo da ima pravo na osobnu invalidninu, posebni dodatak u visini od 50% od pripadajuće svote osobne invalidnine, doplatak za njegu i pomoć druge osobe drugog stupnja i ortopedski dodatak prvog stupnja,

- da je rješenje od 5. lipnja 1997. dostavljeno tužitelju, da isti protiv tog rješenja nije uložio žalbu, da je proveden po službenoj dužnosti postupak revizije i da je rješenje od 5. lipnja 1997. postalo pravomoćno, ovršno i konačno,

- da tužena nije izvršila isplatu po navedenom rješenju u nesporno utuženim iznosima.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja do iznosa od 250.607,37 kuna za razdoblje od 1. ožujka 2006. do 31. svibnja 2009. pri čemu su nižestupanjski sudovi zaključili da je tužena na temelju rješenja Ministarstva obrane tužitelju priznala status ratnog vojnog invalida sa pravom na isplatu zatraženih iznosa u utuženom razdoblju slijedom čega je dužna tužitelju isplatiti novčana primanja koja mu je sama priznala po navedenim osnovama. U odnosu na potraživanje iz istog rješenja za razdoblje od 1. ožujka 2004. do 28. veljače 2006. nižestupanjski sudovi su odbili taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja iz razloga jer je potraživanje tužitelja za to razdoblje zastarjelo temeljem odredbe čl. 372. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO).

Tužena u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. i toč. 11. ZPP smatrajući kako je sud odlučivao o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost jer je postupak trebalo provesti u upravnom postupku sukladno Zakonu o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZUP). Tužena također smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužena ističe da se tužitelj ne vodi u evidenciji hrvatskih branitelja kao hrvatski branitelj, da mu kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) ne mogu pripadati prava iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 108/96 i 97/01) te da je u smislu odredbe čl. 373. st. 2. ZOO nastupila zastara prava iz kojeg proistječu povremena potraživanja tužitelja.

Suprotno navodima tužene u reviziji nižestupanjski sudovi nisu počinili istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka jer potraživanje tužitelja u smislu čl. 1. ZPP predstavlja imovinski zahtjev koji se ostvaruje u parničnom postupku te stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP. Pobijana presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama slijedom čega se može ispitati, a obzirom da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP ukupno nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je tužena na temelju rješenja od 5. lipnja 1997. u obvezi tužitelju isplatiti određene iznose po osnovi osobne invalidnine, osobnog dodatka za njegu i pomoć kao i ortopedskog dodatka a u odnosu na razdoblje za koje je prihvaćen tužbeni zahtjev. Neosnovani su navodi tužene da tužitelj kao pripadnik HVO nema pravo na status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata jer je status tužitelja kao osobe koja se smatra HRVI II. skupine sa 100% oštećenja organizma kao i pripadajuća prava koja iz tog statusa proizlaze utvrđen pravomoćnim rješenjem tadašnjeg Ministarstva obrane od 5. lipnja 1997. i koje predstavlja pravni osnov za potraživanje tužitelja, te je ovaj sud temeljem čl. 12. st. 1. ZPP vezan za takvo rješenje nadležnog upravnog tijela.

Rješenje o statusu tužitelja donijeto je u prvom stupnju te je istome utvrđen vojni i civilni invaliditet, pravo na osobnu invalidninu te posebni dodatak a po službenoj dužnosti obavljena je revizija po nadležnom drugostupanjskom tijelu uprave (čl. 79. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata - "Narodne novine", broj 86/92, 57/92, 77/92, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95 i 82/01). Temeljem odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata provedena je revizija te je drugostupanjsko tijelo dalo suglasnost slijedom čega je rješenje postalo pravomoćno i ovršno.

Nije u pravu tužena kada smatra da su u konkretnom slučaju u odnosu na prihvaćen dio zahtjeva ispunjene pretpostavke iz čl. 373. st. 1. i 2. ZOO. Naime, potraživanje tužitelja na ime osobne invalidnine, dodatka za njegu i pomoć te ortopedskog i posebnog dodatka treba smatrati pravima koja su istovrsna kao što je pravo na mirovinu i koje po pravnom shvaćanju ovoga suda ne može zastariti u smislu odredbe čl. 373. st. 1. i 2. ZOO već se analogno treba primijeniti odredba čl. 373. st. 3. da takva prava ne zastarijevaju. U odnosu na povremena potraživanja s osnova mirovine i sličnih davanja primjenjuje se samo odredba čl. 372. a koju odredbu su pravilno primijenili i nižestupanjski sudovi u ovom konkretnom slučaju. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo te nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužene odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 4. srpnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.