Legislator Case Law & Legislation
Gžn-1050/2014-2 AI generated

Gžn-1050/2014-2 · Županijski sud u Zagrebu

Case Number Gžn-1050/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umičević kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt i mr. sc. Iris Gović Penić kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja N. K. OIB: … iz Z. 7, II-tužitelja I. T. OIB: … iz Z., III-tužiteljice A. Č.-K. OIB: … iz Z., IV- tužiteljice R. Č. OIB: … iz Z., V-tužitelja S. Č. OIB: … iz Z. i VI-tužitelja A. V. OIB: … iz Z., zastupanih po punomoćniku B. A., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I-VI-tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1195/2012-23 od 17. siječnja 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2017.,

Legislator headnote

AI generated

Gžn-1050/2014-2 · Županijski sud u Zagrebu: Protiv ove presude žale se I-VI-tužitelji zbog svih žalbenih razloga i predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj 14 Gžn-1050/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umičević kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt i mr. sc. Iris Gović Penić kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja N. K. OIB: … iz Z. 7, II-tužitelja I. T. OIB: … iz Z., III-tužiteljice A. Č.-K. OIB: … iz Z., IV- tužiteljice R. Č. OIB: … iz Z., V-tužitelja S. Č. OIB: … iz Z. i VI-tužitelja A. V. OIB: … iz Z., zastupanih po punomoćniku B. A., odvjetniku u Z., protiv tužene Republike Hrvatske zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi I-VI-tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1195/2012-23 od 17. siječnja 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. veljače 2017.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba I-tužitelja N. K., II-tužitelja I. T., III-tužiteljice A. Č.-K., IV-tužiteljice R. Č., V-tužitelja S. Č. i VI-tužitelja A. V. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1195/2012-23 od 17. siječnja 2014. godine.

II Odbijaju se I-tužitelj N. K., II-tužitelj I. T., III-tužiteljica A. Č.-K., IV-tužiteljica R. Č., V-tužitelj S. Č. i VI-tužitelj A. V. sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je u stavku I izreke odbijen je I-tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 409.200,00 kn, odbijen je II-tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 64.900,00 kn, odbijena je III-tužiteljica sa zahtjevom za isplatu iznosa od 5.500,00 kn odbijena je IV-tužiteljica sa zahtjevom za isplatu iznosa od 5.500,00 kn, odbijen je V-tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 7.700,00 kn i odbijen je VI-tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 168.300,00 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2007. godine do isplate.

U stavcima II-VII izreke prvostupanjske odluke odlučeno je o naknadi parničnog troška tuženoj.

Protiv ove presude žale se I-VI-tužitelji zbog svih žalbenih razloga i predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

Žalba je neosnovana.

Presuda suda prvog stupnja ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati tako da se u pobijanoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2 ZPP.

Sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju predloženih i izvedenih dokaza i njihove ocjene, uz odgovarajuću primjenu odredbi članka 8. i članka 221.a ZPP, u vezi odredbi članka 7. stavak 1, članka 219. i članka 299. ZPP pravilno utvrdio da, suprotno pravilima o teretu dokazivanja, I-VI-tužitelji nisu dokazali postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu i stoga njihov zahtjev za naknadu štete nije osnovan.

Zahtjev za naknadu štete I-VI-tužitelji temelje na tvrdnji da je Hrvatski fond za privatizaciju nezakonito proveo pretvorbu P. d.d O. što je u konačnici imalo za posljedicu brisanje I-VI-tužitelja iz registra kao vlasnika dionica toga društva, čime im je nanesena šteta.

Nije sporno da je Središnja depozitarna agencija na 734. sjednici održanoj 5. ožujka 2007. godine donijela odluku o suspenziji kojom se član izdavatelj P. d.d. O. odnosno njegovi vrijednosni papiri oznake PVOS-R-A suspendiraju od korištenja usluga depozitorija te usluga prijeboja i namire, a Zagrebačka burza d.d. je donijela odluku kojom se dana 3. listopada 2007. ukida uvrštenje redovnih dionica P. d.d. O. (ISIN:HRPVOSRA0001 oznake PVOS-R- A) iz tržišta javnih dioničkih društava.

Navedeno je posljedica činjenice da je dioničko društvo P. d.d. O. kao takvo brisano iz sudskog registra i to s toga što su presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 442/2004-11 od 7. srpnja 2004. godine, potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6271/2004-4 od 2. veljače 2005. godine, utvrđene ništavim odluke glavnih skupština navedene u točkama I-XVI izreke te presude, donesene u razdoblju od 1996. do 2003., između ostalih i odluka osnivačke skupštine od 16. prosinca 1996. godine sa utvrđenim temeljnim kapitalom društva u iznosu od 70.756.000,00 kn koja je upisana u sudskom registru. Iz utvrđenja ništavosti odluka iz presude Trgovačkog suda Osijek P-442/2004-11 slijedi da pretvorba društvenog poduzeća P. p.o. O. u dioničko društvo nije ni provedena pa društvo kao takvo ne može biti upisano u sudski registar.

Utvrđenje ništavosti odluka glavnih skupština P. d.d. O. u razdoblju od 1996. do 2003. iz navedene presude Trgovačkog suda u Osijeku temelji se na činjenici da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa:UP/I-943-06/00-01/8, Urbroj:563-03-02/01-2001-31 od 13. ožujka 2001. godine, kojim se u ponovljenom postupku obnavlja postupak davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća P. p.o. O. sa utvrđenom vrijednošću društvenog kapitala od 17.926.610,00 DEM odn. od 70.674.800,00 kn, poništeno presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-10008/2001-13 od 13. studenog 2003. godine.

Ujedno je sud prvog stupnja utvrdio da je Hrvatski fond za privatizaciju po službenoj dužnosti obnovio postupak davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu te dopunio i izmijenio rješenje Agencije za strukturiranje i razvoj rješenjem poslovni broj 567-007/92-77 dana 17. studenog 1992. godine koja je na osnovi dostavljene dokumentacije P. p.o. O. prihvatila vrijednost procijenjenog društvenog kapitala u iznosu od 5.250.200,00 DEM ili 1.743.066.400.- HRD, tako da je rješenjem poslovni broj 567-007/92-77/1 od 25. srpnja 1994. godine utvrdio vrijednost društvenog kapitala u većem iznosu odnosno od 13.707.000,00 DEM ili 50.715.900,00 kn. Temeljem tog rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju je osnivačka skupština P. d.d. O. utvrdila vrijednost temeljnog kapitala (uz preračun glavnice od strane ovlaštenog revizora) u iznosu od 70.756.000,00 kn, a Upravni sud Republike Hrvatske je presudom br. US-5457/1994-5 od 10. listopada 1996. godine odbio tužbu tužitelja Ivana Komaka izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju poslovni br. 567-007/92- 77/1 od 25. srpnja 1994. godine sa utvrđenom vrijednošću kapitala od 13.707.000,00 DEM. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom br. U-III-39/1997 od 26. svibnja 1999. godine ukinuo presudu Upravnog suda Republike Hrvatske br. US-5457/1994-5 od 10. listopada 1996. i rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju br. br. 567-007/92-77/1 od 25. srpnja 1994. godine te predmet vratio Hrvatskom fondu za privatizaciju na ponovni postupak. U ponovljenom postupku je Hrvatski fond za privatizaciju donio rješenje Klasa:UP/I-943-06/00- 01/8 Urbroj:563-03-02/01-2001-31 od 13. ožujka 2001. godine o obnavljanju postupka davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu društvenog poduzeća P. p.o. O. te je utvrđena vrijednost društvenog kapitala od 17.926.610,00 DEM ili 70.674.800,00 kn, koje je rješenje poništeno presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-10008/2001-13 od 13. studenog 2003. godine, što je prethodno navedeno.

Tužitelji su tijekom postupka pred sudom prvog stupnja iznosili općenite navode koje ponavljaju i u žalbi, kako je očigledno da je do suspenzije odnosno do ukidanja uvrštenja dionica POVS-R-A došlo zbog nezakonitog ili nepravilnog rada Hrvatskog fonda za privatizaciju, bez određenja u čemu se navodna nezakonitost ili nepravilnost postupanja Hrvatskog fonda za privatizaciju sastoji.

Iz utvrđenog slijeda proizlazi utvrđenje da je do suspenzije odnosno do ukidanja uvrštenja dionica POVS-R-A došlo zbog brisanja trgovačkog društva P. d.d. O. iz sudskog registra kao posljedice pravomoćne presude o ukidanju odluka glavnih skupština toga društva, zbog toga što je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa:UP/I-943-06/00-01/8 Urbroj: 563-03-02/01-2001-31 od 13. ožujka 2001. godine poništeno presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-10008/2001-13 od 13. studenog 2003. godine. Iz navedenog slijedi da je pravno relevantna odnosno štetnoj posljedici najbliža presuda Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-10008/2001-13 od 13. studenog 2003. godine no I-VI-tužitelji se u neodređenoj tvrdnji o navodnom nezakonitom ili nepravilnom radu Hrvatskog fonda za privatizaciju na tu presudu ne pozivaju niti ju prilažu u spis. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu priložene ni presuda Upravnog suda Republike Hrvatske br. US-5457/1994-5 od 10. listopada 1996. godine, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-39/1997 od 26. svibnja 1999. godine kao ni rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa:UP/I-943-06/00-01/8 Urbroj: 563-03-02/01-2001-31 od 13. ožujka 2001. godine niti su tužitelji predložili pribavljanje ovih odluka službenim putem.

Za razliku od tvrdnji I-VI-tužitelja, nepravilnost ili nezakonitost rada tijela s javnim ovlastima kao pretpostavka odgovornosti tužene za štetu ne nastupa samim tim što je u postupku sudske kontrole odluka tijela s javnim ovlastima poništena. Naime, sukladno odredbi članka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 53/91, 9/92 i 77/92) provedena je sudska kontrola navedene odluke Hrvatskog fonda za privatizaciju UP/I-943-06/00-01/8 Urbroj: 563-03-02/01-2001-31 od 13. ožujka 2001. godine pred Upravnim sudom Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Us-10008/2001 i to upravo radi osiguranja zakonitosti, a što je u skladu sa odredbom članka 19. stavak 2 Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje Ustav). Člankom 19. stavak 2 Ustava jamči se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata tijela koje imaju javne ovlasti.

Stoga načelo objektivne odgovornosti države za štetu koja iz djelovanja njezinih javno- pravnih tijela može biti nanesena pojedincu, izraženo u presudi Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2314/2006 na koju se žalitelji pozivaju, isključuje voljni element koji ovdje nije ni razmatran, ali ne podrazumijeva apsolutnu objektivnu odgovornost već specifičnu vrstu odgovornosti za drugoga, jer država na sebe preuzima izravnu odgovornost u slučaju štetnog djelovanja službe s javnim ovlastima, kao vid ostvarenja načela zakonitosti iz članka 5. stavak 2 Ustava. Ovdje je, kao što je navedeno, načelo zakonitosti prethodno ostvareno u sudskoj kontroli rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju UP/I-943-06/00-01/8 Urbroj: 563-03-02/01-2001-31 od 13. ožujka 2001. godine, sukladno članku 29. stavak 1 Ustava.

Tvrdnje I-VI-tužitelja na kojima temelje svoj zahtjev za naknadu štete o nepravilnom i nezakonitom radu Hrvatskog fonda za privatizaciju predstavljaju činjenični dio spora i I-VI- tužitelji su bili dužni, sukladno odredbama članka 7. stavak 1, članka 219. i članka 299. ZPP određeno navesti u čemu se sastojala navodna nepravilnost ili nezakonitost rada toga tijela te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, što u postupku pred sudom prvog stupnja nisu učinili. Time su onemogućili utvrđivanje činjenica odlučnih za odgovarajuću primjenu mjerodavne odredbe članka 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" br. 75/1003, 92/1996, 48/1999, 15/2000, 127/2000, 59/2001, 190/2003 i 199/2003) u smislu je li postupanje Hrvatskog fonda za privatizaciju bilo suprotno uobičajenom ili propisanom načinu postupanja, je li izraženo kakvo pravno stajalište i koje, je li ono sadrži kakve elemente protupravnosti, je li riječ o arbitrarnoj ili proizvoljnoj primjeni prava u svezi članka 29. stavak 1 Ustava odnosno je li riječ o dovoljno ozbiljnoj povredi koja bi, unatoč ostvarenoj sudskoj kontroli zakonitosti temeljem članka 19. stavak 2 Ustava, opravdavala da se eventualno umanjenje imovine tužitelja sanira kroz institut naknade štete zbog nepravilnog ili nezakonitog rada javno-pravnog tijela. Osim toga, za razliku od žalbenih navoda I-VI-tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da I-VI-tužitelji nisu dokazali ni predložili dokaze za ostvarenje općih pretpostavki odgovornosti za štetu u smislu subjekata toga odnosa, štete, štetne radnje uzročne veze između štete i štetne radnje štetnika te protupravnosti. Stoga je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 221.a ZPP utvrdio neosnovanim predmetni zahtjev za naknadu štete i pravilnost toga utvrđenja tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju.

U odnosu na žalbeni navod I-VI-tužitelja da sud prvog stupnja nije u cijelosti utvrdio činjenično stanje jer nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka V. Ž. na okolnost zašto, na koji način, temeljem koje osnove je moguće dionice i dioničare određenog dioničkog društva brisati iz registra dionica valja reći da je ovaj dokazni prijedlog tužitelja otklonjen pravilnom primjenom odredbe članka 220. stavak 2 ZPP, jer dokazivanje obuhvaća one činjenice koje su važne za donošenje odluke sukladno stavku 1 toga članka, koje I-VI- tužitelji nisu, suprotno članku 7. stavak 1, članku 219. i članku 299. ZPP određeno naveli ni dokazali, kako je prethodno obrazloženo.

Pozivanje žalitelja na jamstvo vlasništva i zaštitu prava stečenih ulaganjem kapitala koja proizlaze iz odredbi članka 48. stavak 1 i članka 49. stavak 4 Ustava ne može dovesti do drugačije odluke suda u ovoj pravnoj stvari, predmet koje je potraživanje naknade štete od tužene zbog nepravilnog i nezakonitog rada Hrvatskog fonda za privatizaciju, jer sud u ovom postupku odlučuje u skladu sa odredbom članka 2. stavak 1 ZPP. Kao što je navedeno, I-VI- tužitelji nisu u postupku pred sudom prvog stupnja dokazali zakonom propisane pretpostavke za nadoknadu opisanog umanjenja imovine kroz institut naknade štete zbog nepravilnog ili nezakonitog rada tijela za koji odgovara tužena.

O parničnom trošku odlučeno je pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 1 i članka 155. ZPP.

Slijedom navedenog, nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. ZPP te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1 istog zakona valjalo odbiti žalbu I-VI- tužitelja kao neosnovanu i potvrditi odluku suda prvog stupnja, kao u stavku I izreke.

U stavku II izreke odbijeni su I-VI tužitelji sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, primjenom odredbe članka 166. stavak 1 u vezi članka 154. stavak 1 ZPP.

U Zagrebu 7. veljače 2017.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević,v.r.