Rev-341/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-341/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. V.-Ž. iz V. G., zastupanoj po D. V., odvjetnici iz Z., protiv tuženog B. Š. iz Z., zastupanog po D. Š., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice na presudu Županijskog suda u Gradu Zagrebu broj: Gž-1759/97 od 15. srpnja 1997. godine kojom je po žalbi tužiteljice potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. listopada 1996. godine pod brojem: Pn-959/96, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

“Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

“Tuženik je dužan na ime naknade štete za duševne boli zbog pretrpljenog straha isplatiti tužiteljici 70.000,00 kn, a za duševne boli zbog povrede časti i ugleda 30.000,00 kn, ukupno 100.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate i naknaditi tužiteljici parnični trošak u roku od 15 dana.”

Tužiteljica E.V.-Ž. dužna je platiti tuženiku B.Š. parnični trošak u svoti od 5.200,00 kn u roku od 15 dana.”

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 13., s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju te temeljem čl. 394. Zakona o parničnom postupku ukine presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda te predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim vijećem prvostupanjskog suda.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku i iz čl. 354. st. 2. toč. 10. (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a.

Nije počinjena bitna povreda ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 13. na koju ukazuje revident, jer presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a razlozi presude su jasni i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i iskaza danih u postupku.

Nisu povrijeđene odredbe ZPP-a, kad je sud odbio izvođenje nekih dokaza kao suvišnih a kad za to dade potrebite razloge, kao što je to u konkretnom slučaju učinjeno. Po odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a, sud odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede ZPP-a.

Svojom analizom dokaza tužiteljica u reviziji u stvari osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova što u ovom stadiju revizijskog postupka nije dopušteno prema izričitoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a.

Nižestupanjski sudovi nisu primijenili materijalno pravo na štetu revidentice, jer su utvrdili da nije bilo štetnih radnji što bi ih počinio tuženik u odnosu na revidenticu, što znači da u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), nije došlo do obvezno pravnog odnosa po kojem bi tuženik bio u obvezi revidentici naknaditi štetu.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski l. 393. ZPP-a revizija odbijena kao sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe č

neosnovana i odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 16. siječnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.