Pr-692/2016-68 · Općinski sud u Karlovcu

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-692/2016-68

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 8. prosinca 2021. u nazočnosti zamjenika punom. tužitelja Nikole Horvat, odvjetnika u OD Rožman & Oredić iz Karlovcu, te zz. tuženika CSK zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, po objavi 7. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g. iznos od 418,48 eur (3.153,08 kn) bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za srpanj 2013.g. na iznos od 332,25 eur (2.503,36 kn) počev od 16. kolovoza 2013.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 86,23 eur (649,72 kn) počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2016.g. iznos od 270,33 eur (2.036,34 kn) bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za prosinac 2011.g. na iznos od 1,57 eur (11,80 kn) počev od 16. siječnja 2012.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 67,12 eur (505,68 kn) počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

- za prosinac 2013.g. na iznos od 0,06 eur (0,44 kn) počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 25,99 eur (195,84 kn) počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

- za ožujak 2013.g. na iznos od 42,51 eur (320,32 kn) počev od 16. travnja 2013.g. do isplate

- za travanj 2013.g. na iznos od 14,82 eur (111,68 kn) počev od 16. svibnja 2013.g. do isplate

- za rujan 2013.g. na iznos od 1,81 eur (13,64 kn) počev od 16. listopada 2013.g. do isplate

- za listopad 2013.g. na iznos od 89,70 eur (675,84 kn) počev od 16. studenog 2013.g. do isplate

- za prosinac 2013.g. na iznos od 2,16 eur (16,30 kn) počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 24,53 eur (184,80 kn) počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje o godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.372,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate o strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom isplate razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. u iznosu od 857,28 eur (6.459,27 kn), te dijelom isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 0,44 centa (3,36 kn), sve sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV), Gardijska oklopno mehanizirana brigada, na poslovima djelatne vojne osobe, na ustrojbenom mjestu vozača s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Vinkovcima. Nadalje navodi da je u vremenskom razdoblju od 01.09. 2011. do 01.06.2016. godine obavljao službene poslove i zadaće prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, također na terenu pripreme za misije, vojne vježbe, građevinske radove na terenu, obuku, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav drugi rad na terenu. Pored toga da je obavljao stražarske dužnosti i dužnosti požarstva, a da mu tuženik nije plaćao dodatke na plaću, kao ni naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Uz to joj nije isplatio jubilarnu nagradu pa drži da je uskraćen u svojim materijalnim pravima s osnova vojne službe u Oružanim snagama RH za mjesečni iznos od 300,00 kn bruto, ili sveukupno za 57 mjeseci u id. vremenskom razdoblju od 2011. – 2016. u iznosu od 17.100,00 kn bruto. Na ročištu od 24.srpnja 2017. predaje podnesak datiran 23.siječnja 2017. (list 81-83 spisa) u kojem precizira tužbeni zahtjev te na ime razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), te za stražarenje i obavljanje požarne dužnosti potražuje ukupno iznos od 9.100,00 kn bruto. Na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje iznos od ukupno 8.000,00 kn i sve to sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos mjesečne razlike plaće uz troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom. U odnosu na jubilarnu nagradu id. podneskom povlači tužbeni zahtjev.

1.1. Nakon izrade nalaza više financijsko knjigovodstvenih vještaka konačno precizira tužbeni zahtjev te u podnesku od 10.lipnja 2021. potražuje isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. prema posljednjoj varijanti izračuna iz Dopune Nalaza i mišljenja vještaka Omega plus d.o.o. za računovodstvene usluge od 26.travnja 2021. u ukupnom iznosu od 9.612,35 kn na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr., a na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje naknadu plaće u ukupnom iznosu od 2.039,70 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće, uz troškove parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

1.2. Potom još u podnesku od 07. listopada 2024.g. iskazuje potraživanje od ranije u eurima kao službenoj valuti Republike Hrvatske od 01.siječnja 2023.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio osnovi i tužbenom zahtjevu te istaknuo da su se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu primjenjivali posebni akti predviđeni Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17, 88/09, 124/09, te Zakonom o oružanim snagama RH (ili kraće ZOSOS), NN 73/13, 75/15, koji imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu i Kolektivne ugovore. S tim u vezi upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br.

Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je izneseno stajalište da propisi doneseni temeljem ZOSOS- a imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima. Nadalje navodi kako iz spomenutih odluka proizlazi da se prema odredbi članka 14. Zakona o oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09, o svim pitanjima koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju njega, primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, dok ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane.

Dakle, na temelju naprijed navedenog Zakona Ministarstvo obrane ovlašteno je donijeti Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, pa navedeni Pravilnik i Odluka kojima se cjelovito uređuje pitanje dodataka i visine dodataka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba, imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, pa obzirom na članak 114. id. Zakona id. propisi imaju u primijeni prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima, općim propisima o radu i kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, kako je već istaknuto.

Slijedom toga je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište da nakon donošenja Odluke i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnove prekovremenog rada prema tim posebnim propisima, a ne naprijed navedenim općim propisima. Tuženik stoga opetuje da su u utuženom razdoblju materijalna prava djelatnih vojnih osoba uređena navedenim posebnim propisima odnosno ZOSOS-om i podzakonskim aktima donesenim u skladu s njim, što znači da su se u razdoblju od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivale odredbe Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, te Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, koja oba propisa su stupila na snagu 01.listopada 2009.g.

Pobliže iznosi da je id. Odlukom propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu. Pravilnik je regulirao dodatke za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe, uključujući tužitelja, imaju pravo. Točkom V Odluke 09 propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a isti se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe.

Pod aktivnim dežurstvom se smatra vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potrebe službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano člankom 12. Pravilnika o službi u OS RH. Slijedom toga tuženik tvrdi da tužitelju kao pripadniku OS RH ne pripada dodatak na ime prekovremenog rada, budući mu je isplaćen dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva, te je izričito isključeno uvećanje plaće i na ime dodatka za aktivno dežurstvo.

Jednako tako tvrdi da se stražarska služba u kojoj djelatna vojna osoba provodi 24 sata dnevno, od kojih može raditi najviše 12 sati, također ne smatra prekovremenim radom. Djelatna vojna osoba u stražarskoj službi ostvaruje pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe, pri čemu se dodatak za obavljanje stražarske službe i aktivno dežurstvo međusobno isključuju. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1. Također se poziva na članak 155.

Zakona o službi u Oružanim snagama RH, NN 73/13, 75/15, koji je stupio na snagu 26.lipnja 2013.g., a kojim je Izričito propisao da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Navodi da su na temelju ovog zakona doneseni podzakonski akti, odnosno Odluka o rasporedu radnog vremena, NN 66/1, 23/15 i 84/15, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 33/02, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, pa se od 01.lipnja 2009.g. dodatak za vojnu službu obračunava i isplaćuje sukladno ovom propisu.

Slijedom toga tvrdi da su tužitelju isplaćeni navedeni dodaci za utuženo razdoblje i da je tužitelj uredno potpisao evidencije radnog vremena, te time priznao vjerodostojnost istih evidencija.

2.1. Tuženik je također istaknuo prigovor zastare za sva potraživanja dospjela prije 07.kolovoza 2011.godine, a u odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor istaknuo je da je Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 140/02, NN 68/11, donesenim na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u članku 4. propisano da se djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25.lipnja 2011.god. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđene neradne dane, pripada naknada plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Zakonom o službi u oružanim snagama, NN 73/13, 75/15, koji je stupio na snagu dana 26.lipnja 2013.g., u čl. 142. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem tog zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, koji je stupio na snagu 08.svibnja 2014. a kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Redovnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 2 i 3). Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, 118/12, i Odlukom o rasporedu radnog vremena, NN 66/14, 23/15, 84/15 propisano je da redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati, redovno raspoređenih na 5 radnih dana od ponedjeljka do petka od 08,00 do 16,00 sati. Nakon 08.svibnja 2014. navodi da se isplata i obračun naknade plaće za godišnji odmor vrši u skladu s Pravilnikom iz 2014. te odredbama iz Odluke donesene 2009. i 2014.godine.

2.2. U odnosu na potraživanje jubilarne nagrade ističe da je ista isplaćena tužitelju za 20 godina službe, dok je potraživanje s osnove sudjelovanja u mirovnim misijama u cijelosti neosnovano i poziva se na članak 6. st. 1 Pravilnika o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske i državnih službenika i namještenika Ministarstva obrane u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, NN 8/06, 19/11. Navodi kako je istim propisano da sudionici u mirovnim operacijama ostvaruju pravo na plaću i dodatke na plaću sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama, a stavkom 2 i 3 propisano je da za sudionike u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu ministar obrane određuje iznos i vrstu dodatka na plaću, odnosno da su odredbe o iznosu osnovne plaće i dodatka na plaću sastavni dio ugovora koji sudionik zaključuje s Ministarstvom obrane. U tom smislu navodi da ovim ugovorima nije propisana isplata dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom pa bi odnos stranaka u odnosu na ovaj dio potraživanja valjalo prosuđivati isključivo temeljem odredaba sklopljenog ugovora i posebnih propisa koji se odnose na djelatne vojne osobe, a nikako ne temeljem općih propisa o radu odnosno Kolektivnog ugovora. Završno iznosi da je tuženik postupao u cijelosti u skladu s posebnim propisima, pa predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku uz zakonsku zateznu kamatu na id. trošak.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Odluku o rasporedu MORH-a, OSRH-a, Hrvatska kopnena vojska, Gardijska oklopno mehanizirana brigada od 29.05.2014., u Zahtjev za mirno rješenje spora na listu 5-6 spisa, u podnesak tužitelja na listu 327 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu sa sudskom praksom i dokumentacijom u privitku, podnesak tuženika od 04.1.2017. s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 24.1.2017., iskaz tužitelja na zapisniku od 24.1.2017., podnesak tužitelja od 23.1.2017. kojeg je tužitelj predao na istom ročištu od 24.01.2017., podnesak tužitelja od 9.2.2017., podnesak tuženika od 22.8.2017. s dokumentacijom u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Omega plus d.o.o. za računovodstvene usluge od 1.9.2017., podnesak tužitelja od 28.9.2017., podnesak tuženika od 3.9.2017., prvo očitavanje vještaka Omega plus d.o.o. od 16.10.2017. i drugo očitovanje vještaka Omega plus od 7.12.2017., podnesak tužitelja od 2.11.2017., 14.2.2018., 20.2.2018. i 23.2.2018., Nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka GLK revizija d.o.o. od 29.3.2018., podnesak tužitelja od 14.5.2018. s prilozima u privitku, očitovanje vještaka GLK revizija d.o.o. od 1.10.2018., podnesak tuženika od 11.9.2019., podnesak tužitelja od 20.9.2019. s prilozima u privitku, očitovanje vještaka GLK revizija d.o.o. od 24.10.2019., Dopunu nalaza i mišljenja vještaka Omega plus d.o.o. od 26.4.2021. i podnesak tužitelja od 11.6.2021., a naknadno i podnesak tužitelja od 07. listopada 2024.g. kojim je iskazao potraživanje u eurima kao službenoj valuti Republike Hrvatske od 01.siječnja 2023.

4. U predmetu ovog postupka utvrđeno je prema Odluci o rasporedu izdanoj od strane MORH-a, OSRH-a, HKoV-a, Gardijska oklopno mehanizirana brigada, od 29.svibnja 2014. kao na listu 4 spisa, koju je tužitelj pridonio uz tužbu, da je tužitelj CS u vremenu od 01.lipnja 2014. do 31.svibnja 2016., ali i u vremenu do tada, bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, Gardijske oklopno mehanizirane brigade, Inženjerijska bojna, Inženjerijska satnija, 1.Inženjerijski vod, 2. desetina, na ustrojbeno mjesto vozača s ustrojbenim činom vojnika i mjestom službe u Vinkovcima. Odnosno u vremenu do rasporeda po toj Odluci bio je raspoređen na ustrojbeno mjesto vozača – poslužitelja samoistovarivača. Pored toga su u id. Odluci također određene sastavnice za plaću prema njegovom osobnom činu razvodnika i ustrojbenom činu vojnika, uz dodatak A, A03 15% uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, s time da je navedeno kako radni staž tužitelja na dan rasporeda 01.lipnja 2014. iznosi 18-8-1, što znači 18 godina 8 mjeseci i 1 dan. Sukladan raspored odnosno radni angažman tužitelja bio je vidljiv i iz drugih pridonesenih dokaza u spisu, te iskaza tužitelja.

5. Tužitelj je na početku iskaza pobliže naveo da je od 8. lipnja 2011. do kraja studenog 2011. godine bio u mirovnoj misiji, te da nakon povratka iz mirovnih misija nije učestvovao u operacijama potpore u miru, niti bio na vojnim vježbama, već je kao vozač vozač kipera redovito bio na terenu u Vukovaru tijekom 2013., 2014 i 2015. godine. Na teren je odlazio početkom travnja i svibnja, kako navodi, te inače (kada nije bio na terenu) radio u redovnom radnom vremenu od 8.00 do 16,00 sati, a na terenu već od 8,00 sati ujutro do 18,00 sati navečer. Misli da su za rad na terenu u 2012. 2013. i 2014. godinu primali dnevnice, a nakon toga da nisu primali dnevnice. Tjedno je za prekovremeni rad znao zaraditi dva do tri slobodna dana ili kako doslovno navodi „dva do tri slobodnih sati za prekovremeni rad“. Nije bio ni na kakvoj obuci ili taborovanju, ali je sudjelovao u humanitarnim akcijama i bio u Gunji za vrijeme poplava 2015.godine od kraja svibnja do kraja rujna 2015.godine. Kasnije se ispravlja i navodi da je u Gunji bio 2014.godine, obzirom je 2015. godine bio na poplavama u Račinovcima. Iznosi da je za vrijeme boravka u Gunji dobivao pola dnevnice, te je u Račinovcima „bio negdje oko dva mjeseca u srpnju i kolovozu“ i za takav rad u Račinovcima nisu dobivali dnevnicu, već samo slobodne dane za prekovremeni rad. Pored toga je u ovih pet godina imao možda 4 ili 5 straža, koje su trajale po tjedan dana, a na stražama je radio po 24 sata dnevno s time da je 2 sata bio na straži, 2 sata u pripremi za stražu, te 2 sata imao odmor. Trebalo mu je 5 do 10 minuta od stražare do stražarskog mjesta. Pored toga iznosi da u utuženom razdoblju nije imao službu dežurstva te da je godišnji odmor koristio po 12 radnih dana krajem srpnja, a ostali dio poslije Nove godine. Uz to je inače na terenu obavljao službu požarstva, te 3 ili 4 puta mjesečno bio na požarstvu, s time da je smjena na požarstvu trajala po tri sata, uz sudjelovanje tri osobe t.j. tri požarna. Osobno još dodaje da su na početku dobivali dodatak za stražarsku službu, a kasnije se ni to nije plaćalo, već je za obavljenu stražu dobivao tri slobodna dana.

6. Obzirom se tuženik protivio tužbi i osporavao potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva, na prijedlog tužitelja a radi utvrđenja osnovanosti tužbe i visine postavljenog tužbenog zahtjev, bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Navedeno vještačenje najprije je provedeno po stalnom sudskom vještaku Omega plus d.o.o. za računovodstvene usluge, Karlovac, Pavla Vitezovića 8, koji nakon uvida u zadatke i dokumentaciju u spisu u Nalazu i mišljenju od 01.rujna 2017. radi izračun razlike plaće po osnovi naknade i dodataka na plaću te naknade za godišnji odmor primjenjujući slijedeće propise, i to kako navodi;

-Zakon o radu, članak 60. stav 1, NN 149/09, i članak 81. Zakona NN 93/14 kojim je propisano da „ukoliko je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

- Sukladno ukazuje na članak 9. stav 3 Zakona o radu, NN 93/14, koji također određuje primjenu za radnika najpovoljnijeg prava „ako ovim ili drugim Zakonom nije drukčije određeno“.

- Nadalje, navodi da je člankom 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 68/11 na snazi od 10.06.2011. do 30.04.2014., propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

- Člankom 4. stav 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 54/14 na snazi od 30.04.2014. do kraja utuženog razdoblja, kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

7. Vještak je pri tom obračun razlike naknade plaće za godišnji odmor djelatne vojne osobe za razdoblje do 30.travnja 2014. radio na temelju prosjeka plaće u prethodna tri mjeseca, a nakon toga u visini naknade kao da je radio.

8. Primjenjujući odredbe članka 60. Zakona o radu, NN 149/09 i članak 81. Zakona o radu NN 93/14, u iznos mjesečne plaće uvrstio je sve dodatke vezane uz rad; dodatak za stražarsku službu i ostale naknade za rad koje je radnik ostvario tijekom mjeseca. Prilikom utvrđenja prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, uzeo je u obzir i obračunate razlike plaće po ovom Nalazu ukoliko je u izračun prosječne mjesečne plaće ulazio mjesec za koji je izračunata razlika plaće.

9. Uvidom u obračune koje je tuženik izvršio vještak utvrđuje da naknada za godišnji odmor nije tužitelju obračunata na temelju prosjeka plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, slijedom čega zaključuje da nisu uzete u obzir izračunate naknade za obavljenu stražu, dežurstvo i slične naknade u mjesecu prije korištenja godišnjeg odmora, koje su trebale ući u prosjek izračuna id naknade.

10. Vještak također konstatira da je tuženik isplatio tužitelju razliku plaće u obračunu za mjesec studeni 2014. (u isplati za prosinac), koja se odnosi na predmetnu naknadu za neke mjesece iz utuženog razdoblja. Ovakvu naknadno isplaćenu razliku vještak je uzeo u obzir prilikom izračuna razlike naknade za svaki mjesec, te je id. naknadu u razdoblju do najzad travnja 2014. izračunao prema članku 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike NN 93/08, 89/12, i članku 60. Zakona o radu, stav 1, NN 149/09, te članku 81. Zakona o radu objavljenog u NN 93/14.

11. Razliku naknade plaće za prekovremeni rad utvrđuje obzirom na evidentirane prekovremene sate u evidencijama rada, te ih uvećava koeficijentom 1,5. Posebno napominje da je tužitelj do zaključno svibnja 2014. dobivao naknadu za stražarsku službu a od lipnja 2014. dobivao je dodatak za vojnu službu. U odnosu na slobodne dane ističe da nije mogao utvrditi po kojoj osnovi su korišteni, a tuženik mu nije dostavio Naloge o korištenju istih kako bi se to moglo utvrditi. A propo toga, u drugom očitovanju od 07.prosinca 2017. (list 207-208 spisa) naveo je da je u tablici 1 vještva napravljen izračun „bez odbitka slobodnih dana“.

12. U rekapitulaciji razlike naknade plaće za godišnji odmor i prekovremene sate vještak prikazuje da je tužitelj ostvario razliku bruto plaće u ukupnom iznosu od 5.055,02 kn; i to za godišnji odmor iznos od 1.756,21 kn ili po mjesecima kako je navedeno u Tablici 2 temeljnog nalaza od 01.rujna 2017., list 187-192 spisa, a na ime prekovremenih sati rada ukupni iznos od 3.298,81 kn, također kako je navedeno u Tablici 2 vještva.

13. U Tablici 2a prikazuje izračun predmetne razlike bruto plaće, u kojoj u obzir uzima i izračunatu razliku plaće za prekovremene sate po ovom Nalazu, te utvrđuje da bi tužitelju trebalo isplatiti neisplaćenu razliku plaće u ukupnom iznosu od 5.473,70 kn, od čega za godišnji odmor ukupni iznos od 2.174,89 kn, a za prekovremeni rad ukupni iznos od 3.298,81 kn, ili po mjesecima kako prikazuje u Tablici 2a temeljnog nalaza od 01.rujna 2017., koji Nalaz i mišljenje je sadržan na listu 187-192 spisa.

14. Tužitelj je nakon ovakvog nalaz vještaka u podnesku od 28.rujna 2017. iznio brojne prigovore i prijedloge predlažući da se vještak očituje na iste. Tuženik je pak u podnesku od 3. listopada 2017. naveo da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu izračuna koji se odnosi na naknade plaće za godišnji odmor, ali je prigovarao nalazu u dijelu koji se odnosi na ostvareni prekovremeni rad, vezano uz uvažavanje iskorištenih slobodnih dana i umanjenja prekovremenog rada za iskorištene slobodne dane. Vještak je stoga u 1. Očitovanju od 16.10.2017. odgovarajući na prigovore i upite tuženika i uglavnom tužitelja, između ostalog naveo da je u svom vještvu u točki 2.2. nalaza opisao postupak obračuna prekovremenih sati i time je u pravilu demantirao prigovore tužitelj u tom dijelu. Ukazao je i da bi u odnosu na izračun slobodnih dana trebalo dostaviti točne podatke o broju i vremenu korištenja slobodnih dana, te je ustrajao u tvrdnji da se u evidencijama rada nedvojbeno nalaze podaci o korištenju slobodnih dana. Uz to je istaknuo da se prema evidenciji rada može utvrditi kako tužitelj nije obavljao poslove na straži u srpnju 2013. i da su mu u razdoblju od srpnja 2013. do travnja 2014. evidentirana 43 slobodna dana. No, vještak nije znao i mogao iščitati po kojoj osnovi su evidentirani takvi slobodni dani, jer dakle nisu dostavljene precizne evidencije odnosno nalozi o korištenju slobodnih dana, pa u tom smislu nije vršio umanjenje pripadajuće razlike plaće, kako se utvrđuje u nastavku postupka. Posljedično je također naveo da tužitelj ne ostvaruje pravo na dodatak za prekovremeni rad, ako se takvi slobodni dani uzmu u obzir kao iskorišteni slobodni dani za prekovremeni rad ostvaren u srpnju 2013. Također je dodao da je tužitelj u svibnju 2014. prema evidencijama rada obavljao poslove na straži u trajanju od 7 dana i u razdoblju nakon svibnja 2014. (u lipnju 2014.) te ostvario 9 slobodnih dana, a analogno prethodno navedenom iznosi da tužitelj ne bi ni za takav prekovremeni rad ostvario pravo na dodatak ukoliko se ti slobodni dani uzmu u obzir.

15. Nadalje je vještak demantirao tvrdnju tužitelja da bi plaća tužitelja u listopadu 2011. iznosila 23.727,16 kn i pobliže obrazložio da se navedeni podatak odnosi na isplatu "terenskog dodatka u inozemstvu", koji nije bruto plaća. U odnosu na daljnji prigovor predložio je da tužitelj dostavi pregled obračuna dodataka za stražu i dežurstvo u utuženom razdoblju, kako je dostavljao u sličnim predmetima, a kako bi vještak nakon toga mogao izvršiti usporedbu s podacima iz evidencija rada, jer postoji neusklađenost po pojedinim mjesecima. Uz to se ponovno pobliže očitovao kao u točki 2.2. i 2.4. nalaza da nema naloga za korištenje slobodnih dana, pa nije mogao utvrditi po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani, a odgovorio je i na daljnje postavljene prigovore i posebno istaknuo da bi tuženik trebao pisati o kakvom se terenu radi kako bi se moglo utvrditi pravo na terenski dodatak. Također bi prema navodu vještaka trebalo od tuženika zatražiti podatke o isplaćenom terenskom dodatku kako bi se mogla eventualno utvrditi neisplaćena razlika terenskog dodatka.

16. Tužitelj je u podnesku od 2. studenog 2017. ponovno prigovarao takvom očitovanju vještaka, pa je vještak dao Drugo očitovanje od 7.prosinca 2017. i ukazao da bi mogao eventualno dopuniti vještački nalaz prema konkretnom prijedlogu i uputi tužitelja, a nakon dostave daljnje dokumentacije koju je tužitelj predložio pribaviti od tuženika, t.j. obvezati tuženika, s time da je tužitelj svakako prigovarao mogućnosti uračunavanja ili neuračunavanja iskorištenih slobodnih dana. Ujedno se vještak izrijekom očitovao da je prekovremeni rad u Tablici 1 nalaza obračunat bez odbitka slobodnih dana, Očitovanje vještaka na listu 207-208 spisa.

17. Nakon rješenja suda od 15. ožujka 2017. kojim je određen novi vještak u osobi ŠS dostavljen je novi Nalaz i mišljenje vještaka GLK revizija d.o.o. od 28.ožujka 2018. na listu 220-246 spisa, u kojem je vještak došao do sličnih rezultata u odnosu na neisplaćenu razliku plaće, a što je sukladno komentirao i tuženik u podnesku od 11. rujna 2019. (list 277 spisa). Naime, vještak je u ovom Nalazu podrobno iznio odredbe zakonskih propisa koje je koristio prilikom vještačenja, u predmetu vještačenja i obzirom na podatke iz dokumentacije u spisu, napose u dijelu zabilježenih slobodnih dana te iskazao kao ranije da su prekovremeni sati utvrđeni na osnovu evidencije radnoga vremena. Osvrnuo se na činjenicu da u spisu ne postoje Nalozi za korištenje slobodnih dana temeljem prekovremenih sati i zaključio da tužitelju nisu isplaćeni prekovremeni sati, te da mu stoga za utuženo razdoblje pripada razlika naknade za prekovremeni rad. Odnosno, ovaj vještak dolazi do izračuna da tužitelju za razdoblje od 01. rujna 2011. do 30. lipnja 2016. (odnosno 01.lipnja) pripada id. naknada u iznosi od 3.153,08 kn, a na ime razlike plaće za godišnji odmor utvrđuje da mu pripada neisplaćena naknada u iznosu od 2.393,69 kn, sve kako pobliže rezimira u Mišljenju na kraju istog nalaza na listu 220 - 247 spisa.

18. Nakon daljnjih prigovora tužitelja iznesenih u podnesku od 14.svibnja 2016. isti vještak je dao odgovore i pobliže se napose očitovao o tome da su slobodni dani neosporno korišteni i da su dakle „uzeti u obzir kod obračuna iskorištenih slobodnih dana…“, što je pak u konačnici dovelo do prihvaćanja ovog izračuna kao valjanog. Naime, tužitelj je nastavno prigovarao i ovom izračunu, sve dok vještak nije izvršio izračun prema izričitom prijedlogu i uputama tužitelja. Takav izračun sačinjen je ponovo po vještaku Omega plus d.o.o. koji je izradio i temeljni nalaz i mišljenje, s time da je prekovremeni rad (na terenu) računan u trajanju od 8 sati za sve radne dane u svibnju 2014. za koje je navedeno da je tužitelj radio od 00,00 do 24,00 sata, a u dane vikenda u svibnju 2014. za koje je također navedeno da je tužitelj radio od 00,00 do 24,00 sata računan je 16-to satni prekovremeni rad, uzimajući u obzir da je tužitelj ipak morao imati odmor od 8 sati u tijeku jednog dana. Pored toga je dana 16.studenog 2013. obračunat prekovremeni rad u trajanju od 5 sati (uzet u obzir rad od 09,00 do 14,00 sati), te je uz to sukladno novom obračunu prekovremenog rada izvršen izračun razlike naknade za godišnji odmor. Takav izračun temeljio se dakle na prijedlogu tužitelja koji je išao ne samo u pravcu pretpostavljenog rada tužitelja na terenu nego i kao ranije u pravcu isključivanja iskorištenih slobodnih dana odnosno eventualnog uključivanja onih iskorištenih slobodnih dana za koje postoje izričiti dokazi t.j. nalozi u pridonesenoj dokumentaciji o korištenju slobodnih dana kao i dokazi o preraspodijeli radnog vremena sukladno svim opaskama koje je tužitelj iznio s time u vezi, a što se u konačnosti pokazalo da ne postoje.

19. Kod takvog izračuna navedeni vještak u Dopuni Nalaza i mišljenja od 26.travnja 2021.godine, dopunjujući prethodno izrađeni nalaz vještaka GLK d.o.o. primjenjuje naprijed izražene upute tužitelja pa tužitelju za svibanj 2014. obračunava ukupno 96 prekovremenih sati i za studeni 2013. 5 sati, te tako iskazane prekovremene sate uvećava koeficijentom 1,5. Slijedom takvog izračuna nalazi da bi tužitelju na ime ostvarenog prekovremenog rata, ako se prihvati takav izračun, trebalo isplatiti razliku plaće u ukupnom iznosu od 9.612,35 kn, a na ime naknade plaće za godišnji odmor ukupni bruto iznos od 2.039,70 kn, odnosno sveukupno 11.652,05 kn. Isti izračun prikazuje na listu 4 Dopune vještva od 26.travnja 2021. odnosno u rekapitulaciji iskazuje po mjesecima na listu 315 spisa.

20. Nakon nalaza vještaka tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev prema takvoj Dopuni nalaza vještaka, ali se ne nalazi opravdanim prihvatiti takav izračun imajući prvenstveno u vidu ono što je tužitelj osobno naveo o svom radu u označenom vremenu. Isti je naveo da je na teren odlazio početkom travnja i svibnja 2013., 2014 i 2015. godine i na terenu radio od 8,00 sati ujutro do 18,00 sati navečer, što bi značilo da je eventualno mogao ostvariti po 2 sata prekovremenog rada (nakon redovnog radnog vremena od 8.00 do 16,00 sati), dok vezano uz rad na terenu u Gunji prilikom poplava 2015.godine t.j. kasnije ispravlja 2014. nije posebno govorio da bi radio duže, a u Račinovcima je na poplavama „bio negdje oko dva mjeseca u srpnju i kolovozu“ 2015. godine i za takav rad nije dobivao dnevnicu, već samo slobodne dane za prekovremeni rad, kako je pobliže naveo. Stoga se ne nalazi vjerodostojnim priznati radno vrijeme kako je tužitelj predložio i kako je isto obračunato prema prijedlogu tužitelja u potonjoj Dopuni nalaza vještaka na temelju koje specificira tužbeni zahtjev. To tim više što je tužitelj osporavao da bi se mogli uvažiti iskorišteni slobodni dani i za taj dio umanjiti izračunatu razliku plaće.

21. Naime, opravdano je izvršiti umanjenje neisplaćene razlike plaće za iskorištene slobodne dane, obzirom su svi uredujući vještaci koji su postupali u ovom predmetu neosporno utvrdili da je tužitelj prema priloženoj dokumentaciji o radnoj angažiranosti u utuženom razdoblju koristio slobodne dane, za koje onda valja umanjiti izračunu naknadu za ostvareni prekovremeni rad. Dakle, iz nalaza vještaka razvidno je da je tužitelj koristio određene slobodne dana izvan onih slobodnih dana korištenih po osnovi stražarskog osiguranja i dežurstva.

Pri tom nisu eksplicitno navedeni podaci o razlozima korištenja takvih slobodnih dana, ali se štoviše u jednom dijelu nalaza utvrđuje da tužitelj ne bi ni imao pravo na razliku plaće u određenom vremenu ako se uvaže svi iskorišteni slobodni dani. Ipak, jasno je i neosporno da je tužitelj koristio slobodne dane, ne samo nakon straže i dežurstava, nego evidentno i nakon prekovremenog rada. Tužitelj je tako nešto mogao demantirati samo da je pridonio dokaze kojima je mogao i morao osobno potvrditi i dokazivati suprotno od ovog što se utvrđuje.

Za tako nešto nije bila eksplicitno potrebna dokumentacija i evidencija poslodavca u smislu članka 135. st.

4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17. Neosporno korištenje slobodnih dana proizlazi dakle iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka, iz kojeg je razvidno da je dakle određene slobodne dane koristio ne samo nakon straže i dežurstva, nego i nakon rada na terenu, a tužitelj osobno ne dokazuje da je takve slobodne dane koristio primjerice za preseljenje ili kao dobrovoljni davatelj krvi odnosno iz dr. razloga za koje bi trebao posjedovati ili posjeduje dokaze. Tužitelj je kao dobrovoljni davatelj krvi mogao pridonijeti knjižicu koju posjeduje svaki dobrovoljni davatelj krvi, a iz koje je bi bilo razvidno kada je sve davao krv, kako bi se mogli izuzeti slobodni dani koje je koristio s te osnove.

Također je za druge slučajeve mogao pridonijeti rješenje ili dr. dokaz o korištenju slobodnih dana po drugom osnovu različitom od naprijed spomenutih osnova, pa nepridonošenje takvih dokaza nije razlog da se ne umanji izračunata naknada razlike plaće. Teret dokaza o korištenju slobodnih dana mimo straže, dežurstva ili prekovremenog rada, upravo je na tužitelju koji je dakle mogao i morao dokazati korištenje određenih slobodnih dana po drugoj osnovi, izvan straže i dežurstva, ako je bilo takvih slobodnih dana, a sve kako se naknada za ostvareni prekovremeni rad ne bi umanjivala za iskorištene slobodne dane.

Svako drugačije tumačenje značilo bi neopravdano presuđenje u korist tužitelja i stjecanja dvostruke zarade odnosno isplate dvostruke plaće u korist tužitelja za isti rad. U tom smislu valja istaći da je Županijski sud u Karlovcu u presudi broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1520/12-2 od 03.studenog 2016., iznio stav da u slučaju kad su u tabeli o korištenju radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, tužitelj je taj koji je dužan pružiti dokaze o tome da su mu ti slobodni dani bili dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi, a ne za prekovremeni rad.

22. Slijedom toga je kao ispravna varijanta prihvaćena varijanta izračuna iz Nalaza i mišljenja vještaka GKL-a revizije d.o.o. od 28.ožujka 2018.godine, koji Nalaz je u sudu zaprimljen 29.ožujka 2018.godine, a u kojem je predmetna naknada ostvarena i izračunata za prekovremeni rad i godišnji odmor umanjena za iskorištene slobodne dane, jer je dakle vještak nesumnjivo našao da su iskorišteni određeni slobodni dani kako već utvrđuje u navedenom nalazu. Pri tom je uvažena i korekcija takvog izračuna izvršena u pogledu razlike naknade za godišnji odmor od strane istog vještaka u pismenom Odgovoru vještaka od 24.listopada 2019.godine (list 285-289 spisa), a u kojoj je vještak na prigovor tuženika utvrdio neisplaćenu razliku id. naknade za mjesec listopad 2013.godine u iznosu od 675,84 kn, umjesto iznosa od 1.033,12 kn, obzirom na mjesečni fond sati od 168 umjesto 184 sati.

Stoga je u točki II. izreke za listopad 2013.godine dosuđena naknada u iznosu od 675,84 kn, umjesto 1.033,12 kn, što je posljedično značilo da je u točki II. izreke treba dosuditi ukupnu bruto razliku naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 2.036,34 kn t.j. 270,33 eur (sve dakle umjesto prvotno utvrđenog zbirnog iznosa u spomenutom nalazu ovog vještaka u visini od 2.393,62 kn). To tim više što nije utvrđeno da bi prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu bio od meritorne važnosti. Naime, Zakonom o radu, NN 93/14, produžen je zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa na način da je povećano vrijeme nastupa zastare s tri na pet godina.

A propo, time je id. rok izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u id mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu.

U tom smislu bi podneseni zahtjev bio opravdan da tužitelja postavlja zahtjev za potraživanje u tom vremenu. Međutim, tužiteljevo potraživanje datira od 01. rujna 2011., te je tužba u ovom predmetu podnesena dana 29.studenog 2016., a zahtjev za mirno rješenje spora predan je Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu dana 03.lipnja 2016.godine i podnošenjem id. zahtjeva zastalo je zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a na rok od tri mjeseca, pa ne postoji zastara za utuženo vrijeme potraživanja.

23. U odnosu na ostvarenu razliku naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora evidentno je da takva razlika prema nalazu vještaka postoji, a odredbom čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/08 i 124/09, ili kraće ZOSOS, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.g. bilo je određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Prema čl. 170. st. 4 ZSOSRH-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđivao je ministar obrane posebnim propisom.

24. Temeljem ovlasti iz odredbe čl. 200. u vezi čl. 96. st. 1 i čl. 170. st. 4 ZSOSRH-a Ministarstvo obrane donijelo je Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine br. 118/09., te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 140/02. i 68/11.

25. Članak 4. stavak 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02., propisivao je da se djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 68/11., bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

26. Prema čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16., koji je na snazi od 26. lipnja 2013.godine, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radi u redovnom radnom vremenu. Međutim, provedbeni propisi prema tom zakonu doneseni su kasnije (zakon je odredio u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ali isti dakle nisu doneseni u roku šest mjeseci), pa kako dio potraživanje predmetne razlike plaće datira u vremenu prije donošenja i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 54/14, koji je stupio na snagu 8.5.2014.godine, a kojim je to pitanje regulirano sukladno spomenutom Zakonu, to je tužitelju za razdoblje do 08.svibnja 2014. dosuđena zatražena razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u odnosu na visinu prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca.

27. Nakon stupanja na snagu spomenutog Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/2014., naknada plaće za godišnji odmor obračunava se kao da je djelatnik radio u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno sukladno Odluci kojom se određuje raspored radnog vremena – Odluka o rasporedu radnog vremena, Narodne novine broj 66/14., koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., te Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena, Narodne novine 23/15. i 84/15. Slijedom toga i izračuna iz navedenog nalaza vještaka tužitelju je u točki II. izreke presude dosuđena neisplaćena naknada plaće za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 270,33 eur (2.036,34 kn), s kamatom na svaki pojedini iznos mjesečne razlike plaće od dospijeća do isplate. Obzirom je tužitelj na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor potraživao svega neznatno veći iznos od 2.039,70 kn, to je bilo potrebno u tom dijelu odbiti potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva za iznos od svega 0,44 centa to jest izraženo u valuti u kojoj je sačinjen id. nalaz za iznos od 3,36 kn.

28. Glede propisa za potraživanje kao u točki I. tužbenog zahtjeva materija uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada u razdoblju do 1. lipnja 2014. bila je regulirana odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07, 88/09. i 124/09., i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske “Narodne novine” broj 73/13, 75/15 i 50/16– ili ZOSOS/13, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.godine.

29. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imali su Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (čl. 198.-200. ZOSOS/02). Između inih propisa navedenih u čl. 200. id. Zakona, Ministarstvo obrane bilo je ovlašteno za donošenje odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (čl. 96. st.1) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (čl. 170. st. 4). Stoga id. Pravilnik i Odluka kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Obzirom na odredbu čl. 114. toga Zakona, glede pitanja koja uređuju ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima (presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1795/12, Rev-1845/12 i Rev-1902/12).

30. Nakon donošenja Odluka i Pravilnika, prema čl. 200. navedenog Zakona, djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću u osnovi prekovremenog rada prema tim propisima (Odlukama i Pravilniku Ministra obrane), a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.

31. U vezi primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, mišljenje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, da se odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ne primjenjuje na djelatne vojne osobe. Zajednička komisija se više puta očitovala o tome; na sjednici od 29. rujna 2005.godine i 20. listopada 2011.godine, Zapisnik sa sjednice od 29.rujna 2005.godine – uz t.13 i Zapisnik sa sjednice od 20. listopada 2011.g. – uz t. 5, tako i Županijski sud u Varaždinu, Gž-854/14 od 18.lipnja 2014.godine.

32. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate “Narodne novine” broj 118/09. - dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g. i stupio na snagu 1. listopada 2009.g., određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), a tužitelj je, osim slobodnih dana za obavljeno dežurstva i straže, dobivao slobodne dane, dok je Pravilnikom uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva.

33. Na temelju članka 139. ZOSOS/13, Ministarstvo obrane je dana 6. ožujka 2014.g. donijelo Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15. i 5/17.

34. Odredbom članka 153. ZOSOS/13, propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe.

Raspored radnog vremena određuje ministar obrane.

35. Radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno u pet dana. Radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja, koje ne može biti dulje od četiri mjeseca tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom kraće od propisanog punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na ovaj način, ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Navedene odredbe ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. Takav rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima (čl. 154. ZOSOS--a/13).

36. U skladu s odredbom čl. 153. st.3 ZOSOS-a/13, Ministar obrane je donio Odluku o rasporedu radnog vremena Narodne novine broj 66/14, 23/15 i 84/15, kojom je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka IV).

37. Za rad u smjenama i turnusima djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka X I XI).

38. Radno vrijeme za pojedinu ustrojstvenu jedinicu može biti raspoređeno na način da djelatne vojne osobe određeno vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i vojarni zbog specifičnosti vojne službe (1), a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti (2).

39. Za vrijeme pripravnosti iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. (točka XV)

40. Jedan dan rada prema posebnom rasporedu smatra se u smislu redovitoga mjesečnog fonda radnih sati jednim danom redovnoga radnog vremena (točka XVI).

41. Kada rad prema posebnom rasporedu traje pet i više dana, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Iznimno od stavka 1. ove točke, za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe. (točka XVII), što se evidentno primjenjivalo u radu tužitelja.

42. Cit. Odlukom također je propisano da za dežurstvo i stražarsku službu djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.(točka XVIII i XX). Ova odluka je stupila snagu dana 1. lipnja 2014.godine.

43. Odredbom članaka 155. ZOSOS/13 propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. tog Zakona.

44. U skladu s odredbom članka 139. ZOSOS/13, donijet je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba Narodne novine broj 33/14, koji je stupio na snagu dana 01. srpnja 2015.godine.

45. Dakle, djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad kao rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni navedenim propisima, a vještak je prihvaćeni nalaz i mišljenje izradio prema propisima koji su vrijedili u navedenom periodu; i to Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09 i 118/12, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/09, uvažavajući Odluku o rasporedu radnog vremena NN 66/14 i odredbe Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske koji su se primjenjivali u odnosnim razdobljima (Zakona o oružanim snagama RH, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17, 88/09, Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 73/13., 75/15. i 50/16), pa je isti nalaz vještaka prihvaćen kao stručan, utemeljen i meritoran.

46. Tužitelj je međutim u podnesku od 10.lipnja 2021. precizirao tužbeni zahtjev prema izračunu iz posljednje Dopune Nalaza i mišljenja vještaka Omega plus d.o.o. od 26.travnja 2021. potražujući na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama i nedjeljama ukupni iznos od 9.612,35 kn bruto, a u podnesku od 07. listopada 2024.g. naknadno je iskazao isto potraživanje u službenoj valuti eura (1.275,77 eur), te je na ime razlike plaće za godišnji odmor potraživao ukupnu naknadu od 2.039,70 kn / 270,71 eur bruto, sve uz zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos glavnog potraživanja i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom, pa mu je u pitanju naknade iz točke I. tužbenog zahtjeva i izreke presude dosuđeno kao osnovano potraživanje do visine od 418,48 eur (3.153,08,,,kn), a u točki II. razlika naknade plaće u ukupnom iznosu od 270,33 eur (2.036,34 kn), kako je navedeno u točki I. i II. izreke presude. Stoga je slijedom navedenog u preostalom dijelu odbijeno potraživanje tužitelja u iznosu kako je navedeno u točki IV. izreke ove presude. Pri tom se napominje da ni u odnosu na potraživanje iz točke I. nije opravdan prigovor zastare, jer pronađena razlika iz prihvaćene varijante izračuna datira tek od mjeseca prosinca 2011.godine.

47. Zatezna kamata je dosuđena prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16., izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kakav je sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće, što je pravilno naznačeno u preciziranom tužbenom zahtjevu. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. i članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Kako je u tom dijelu tužitelj naznačio da se ne treba obračunavati id. zatezna kamata, to nije bilo potrebno ni umanjiti dosuđene iznose za dakle naprijed navedenu kamatu.

48. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 70/19.

49. Tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspio u približno polovičnom dijelu potraživanja imajući u vidu visinu potraživanja, a odbijen je za preostali dio potraživanja iz točke I. i II. tužbenog zahtjeva t.j. u visini kako je navedeno u točki IV. izreke presude. Stoga je tužitelju sukladno izmijenjenom čl. 154. Zakona o parničnom postupku (članak 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19) dosuđen razmjerni trošak parničnog postupka prema Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku na listu 326 spisa.

Sukladno navedenoj odredbi, to znači da najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, tužitelj je glede osnove uspio u cijelosti odnosno na razini od 100%, a imajući u vidu visinu postavljenog zahtjeva (u odnosu na dosuđeni iznos) uspio je na razini od 45%, što znači da njegov uspjeh (100+45=145:2=72,5) iznosi 72,5 %.

S druge strane, tuženik nije uspio s osnovom, ali je uspio s visinom u omjeru od 55 % (0+55=55:2=27,5), pa je njegov uspjeh na razini 27.5%. Kada se uspjeh tužitelja, umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužitelj u ovog parnici uspio u omjeru 45%, pa mu je na toj razini dosuđen trošak. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 30.01.2017., 26.09.2017., 09.05.2018., 17.09.2019. i 10.06.2021., te za zastupanje na ročištu od 24.01.2017., 18.01.2018., 06.11.2019. i 08.12.2021., sve u iznosu od po 1.000,00 kn / 132,72 eur.

Za ročište održano 18.10.2017. priznata je 25%-na naknada jer je isto ročište odgođeno, a za ročište održano 13.03. 2018. priznata je 50%-na naknada jer je isto određeno samo vezano uz plaćanje predujma i procesnu mogućnost nastavka postupka. Tužitelju međutim nije priznat trošak za ročište od 08.11.2017. jer na isto nije pristupio, a ni za ročište objave odluke jer je objava bila odgođena zbog bolesti suca. Ukupno za navedene radnje tužitelju priznata naknada troška postupka u iznosu od 9.500,00 kn ili 1.260,87 eur ili iznos od 1.576,09 eur u koji je uračunat pripadajući pdv. od 25%.

No, kako je tužitelj uspio na razini 45%, to mu je konačno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 709,24 eur, a tom trošku pridodan je trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn + 3.000,00 kn tj. 265,45 eur + 398,17 eur ( ukupno 663,62 eura ) koji je tužitelj stvarno imao, pa mu je sveukupno dosuđen trošak postupka u iznosu od 1.372,86 eura kao u točki III. izreke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki III. izreke.

U Karlovcu 7. srpnja 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. Odvjetničko Društvo Rački i Kolege iz Zagreba,

2. Tuženiku po zz. ODO u Karlovcu na br. P-DO-550/2016.