I Kr-383/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 383/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Damira Kosa, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. B., zbog kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Karlovcu od 9. prosinca 2003. godine broj K-616/99-19 (Kv-84/03), u sjednici održanoj dana 3. veljače 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. I. B. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 29. kolovoza 2001. godine broj K-616/99-9, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu od 16. lipnja 2003. godine broj I Kž-459/01-3 osuđen je I. B. zbog kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.

Osuđenik kaznu ne izdržava.

Dana 15. rujna 2003. godine osuđenik je putem branitelja Ž. Š., odvjetnika iz K., podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, s prijedlogom da se zahtjev prihvati i njemu izvanredno ublaži kazna.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, saslušan u smislu čl. 416. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP), izrazio je mišljenje da ne postoje razlozi za izvanredno ublažavanje kazne, a Općinski sud u Karlovcu predložio je da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik temelji zahtjev na okolnosti, da je unatoč lošeg zdravstvenog stanja zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme. Navodi, da boluje od epilepsije, a da je 5. lipnja

I Kr 383/03-3

2003. godine sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s poslodavcem T.-B. d.o.o. S., u namjeri da se resocijalizira, kao koristan član društvene zajednice.

Navedene okolnosti potvrđene su odgovarajućom dokumentacijom (list 77 do 82).

Zdravstveno stanje osuđenika, odnosno da boluje od epilepsije bilo je poznato sudu u vrijeme izricanja presude (list 59/II, 66, 69 i 73/II), pa prema tome to nije nova okolnost. Zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme nova je okolnost, ali s obzirom na težinu i društvenu opasnost kaznenog djela zbog kojeg je I. B. osuđen, kao i stupanj njegove kaznene odgovornosti, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da je bilo u vrijeme izricanja presude, ne bi očito dovelo do blaže osude, pogotovo što je već bio osuđivan za istovrsno kazneno djelo.

Prema tome, ne postoje zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 414. ZKP.

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. veljače 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.