IV Kž-76/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-76/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Josipa Budinskog, kao članova vijeća, te sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. H. L. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja R. d.d. K., podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Koprivnici od 30. ožujka 2000. godine, br. Kv-43/00, u istražnom predmetu Kio- 75/00, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja R. d.d. K.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Koprivnici prihvatio je neslaganje istražnog suca s istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja R. d.d. K., protiv osum. H.L. i D.K. zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 1. i 2. KZ.

Protiv tog rješenja oštećenik je podnio žalbu putem punomoćnika T.F.-G., odvjetnice u B., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da odredi provođenje istrage protiv osumnjičenika zbog navedenog kaznenog djela.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima oštećenika kao tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je prihvatio neslaganje istražnog suca s istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja protiv navedenih osumnjičenika zbog navedenog kaznenog djela, jer iz podataka u spisu ne proizlazi osnovana sumnja da su počinili kazneno djelo, koje im se stavlja na teret. Prije svega, nije utemeljen žalbeni prigovor kako je istražni sudac izrazio neslaganje s istražnim zahtjevom, iako nije ispitao II-osum. D.K., jer iz spisa je vidljivo da je on ispitan na zapisniku od 26. siječnja 2000. godine (list 46). Okolnost da je njegovo ispitivanje obavio sudski savjetnik ne dovodi u pitanje pravilnost te procesne radnje, jer je obavljena u skladu s

odredbom čl. 192. st. 4. (rečenica zadnja) ZKP. Stoga nije utemeljen ni žalbeni prigovor oštećenika kako je donošenje pobijanog rješenja, uslijed, po shvaćanju žalitelja, nepravilnog ispitivanja okr. D.K., povrijeđen Zakon o kaznenom postupku.

Nadalje, suprotno žalbenim navodima oštećenika, prvostupanjski sud je pravilno našao da se u poslovnom odnosu između oštećenika i osumnjičenika radi isključivo o građansko- pravnom odnosu i slijedom toga, pravilan je zaključak da u njihovom činjenju nema elemenata kaznenog djela za koje se terete.

Naime, nesporno je da je 05. studenog 1996. godine između osumnjičenika s jedne strane i oštećenika s druge strane, zaključen ugovor o zajedničkom ulaganju radi izgradnje stambeno-poslovne zgrade u površini od 638,70 m². Tim ugovorom su precizno određene obveze ugovornih strana, a do spora je između njih došlo u završnoj fazi izgradnje objekta. Oštećenik i sam u istražnom zahtjevu navodi da je do momenta nastanka spora izvršio oko 60% svojih ugovornih obveza. Osim toga iz podataka u spisu proizlazi da je zbog rješenja nastalih spornih odnosa oštećenik pokrenuo i parnične postupke.

S obzirom na navedeno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kod osumnjičenika D.K. u vrijeme zaključenja ugovora 05. studenog 1996. godine nije postojala prijevarna namjera, pa u odnosu na njega nema osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Pogotovo nema osnovane sumnje u odnosu na osum. H.L., jer iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ona II-osum. D.K. prodala zemljište na kojem je građen navedeni objekt i osobno nije sudjelovala u svojstvu ugovorne strane već se u ugovoru navodi samo formalno.

Na temelju svega navedenog, nedvojbeno je kako oštećenik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepostojanju osnovane sumnje da su I-osum. H.L. i II-osum. D.K. počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret pa je žalba oštećenika, u skladu s odredbom čl. 398. st. 3. ZKP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 11. prosinca 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.