Rev-2733/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. R. iz B., i II. tužitelja Ž. R. iz P., oboje zastupanih po punomoćnici E. P., odvjetnici iz B., protiv I. tuženika Grada Benkovca, zastupanog po punomoćnici K. R., diplomiranoj pravnici zaposlenoj u Upravnom odjelu za pravne, opće i kadrovske poslove Grada Benkovca, II. tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Benkovcu, III. tuženice M. T. ž. U., odsutne i nepoznata boravišta a zastupane po privremenom zastupniku M. M., odvjetniku iz B., i IV. tuženika R. K. pok. O., odsutnog i nepoznata boravišta a zastupanog po privremenom zastupniku M. M., odvjetniku iz B., radi utvrđenja stjecanja pravne osnove prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2397/10-2 od 14. rujna 2011., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Benkovcu posl. br. P-107/06 od 16. travnja 2010., u sjednici održanoj 18. kolovoza 2015.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2733/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske odluke tužitelji su podnijeli reviziju „i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pozivom na čl. 382. st. 2. točku 2. Zakona o parničnom postupku“. Predlažu da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2733/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. R. iz B., i II. tužitelja Ž. R. iz P., oboje zastupanih po punomoćnici E. P., odvjetnici iz B., protiv I. tuženika Grada Benkovca, zastupanog po punomoćnici K. R., diplomiranoj pravnici zaposlenoj u Upravnom odjelu za pravne, opće i kadrovske poslove Grada Benkovca, II. tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Benkovcu, III. tuženice M. T. ž. U., odsutne i nepoznata boravišta a zastupane po privremenom zastupniku M. M., odvjetniku iz B., i IV. tuženika R. K. pok. O., odsutnog i nepoznata boravišta a zastupanog po privremenom zastupniku M. M., odvjetniku iz B., radi utvrđenja stjecanja pravne osnove prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-2397/10-2 od 14. rujna 2011., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Benkovcu posl. br. P-107/06 od 16. travnja 2010., u sjednici održanoj 18. kolovoza 2015.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se prema tuženicima da je tužitelj ad. 1) I. R. pok. Š. kao vlasnik obrta „K.-R.“ stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. 1108/1, 1109/1, 1109/2, 1108/3 i 1109/3 sve k.o. B. što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj glasom ove presude čest. zem. 1108/1, 1109/1, 1109/2, 1108/3 i 1109/3 sve k.o. B. uknjiži u zemljišnoj knjizi na svoje ime, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.
II. Utvrđuje se prema tuženicima da je tužitelj ad. 2) Ž. R. sin I. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. 1109/4 i čest. zem. 1104/4 k.o. B. što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelj glasom ove presude čest. zem. 1109/4 i čest. zem. 1104/4 k.o. B. uknjiži na svoje ime, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“ Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj odluci s istim poslovnim brojem:
- u stavku I. izreke, tužitelji obvezani su naknaditi II. tuženici parnični trošak od 3.750,00 kn,
- u stavku II. izreke, odbijen je zahtjev II. tuženice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.
Drugostupanjskom odlukom (presudom i rješenjem) potvrđena je prvostupanjska presuda te prvostupanjsko rješenje u dijelu pod stavkom I. izreke.
Protiv drugostupanjske odluke tužitelji su podnijeli reviziju „i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pozivom na čl. 382. st. 2. točku 2. Zakona o parničnom postupku“. Predlažu da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
I. tuženik je odgovorio na reviziju i očitujući se na navode iznesene u reviziji istakao da „odluku o reviziji prepušta za to nadležnom sudu“.
Revizija nije dopuštena.
Pobijana drugostupanjska odluka donesena je 14. rujna 2011., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje odredba čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/2011. pročišćeni tekst - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tužitelji su reviziju i podnijeli pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.
Reviziju tužitelja valja razmotriti u svijetlu shvaćanja:
- da odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a predviđaju postojanje u reviziji određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se revizija podnosi i naznaku različite sudske prakse revizijskog suda ili drugostupanjskog suda, odnosno postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem drugog suda, a sve obzirom da bi tek tada (dakle: ako je „došlo do odstupanja od ustaljene sudske prakse“) revizijski sud mogao ujednačavati primjenu zakona i preispitati sudsku praksu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), s time što predviđaju i da se u reviziji izlože i shvaćanja iz već donesenih i konkretiziranih sudskih odluka koja bi trebalo ujednačavati jer su različita,
- da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti donesene sudske odluke koje bi odgovarale shvaćanju revidenta ili kreirati sadržaj izvanredne revizije u navedenom smislu te spomenutog pitanja i spomenute razloge ili razloge zbog kojih bi „trebalo ujednačavati primjenu prava“, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se to pitanje i ti razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova i očekivanoj praksi - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po izvanrednoj reviziji izgubila svaka granica između nje i redovne revizije podnesene samo zbog pogrešne primjene procesnog ili materijalnog prava, dok bi se sam doveo u situaciju da određuje razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji revidenta.
U konkretnom slučaju, revizija revidenata se u suštini svodi samo na tvrdnje da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno samo na izlaganje razloga shvaćanja da je tužbenom zahtjevu uz ocjenu provedenih dokaza trebalo udovoljiti.
Polazeći od prethodno navedenog, a budući da podnesena revizija ne sadrži niti jedno određeno formulirano pravno pitanje zbog kojeg se podnosi - a u svezi kojeg pitanja bi ovaj sud mogao izraziti svoje načelno shvaćanje (odgovor) i shvaćanje koje ne bi bilo važno samo za konkretnu pravnu poziciju revidenata i odluku o konkretnom sporu već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (jer isticanje činjeničnih i pravnih shvaćanja - primjenu kojih revidenti sugeriraju, sve s pitanjem "da li je sud mogao samo na temelju dopisa H. donijeti zaključak da nisu dokazali pravni slijed stjecanja prava vlasništva na utuženim nekretninama..." i time izrazom nezadovoljstva kako su nižestupanjski sudovi ocijenili provedene dokaze, ne može nadomjestiti takvo pitanje - postojanje kojeg pitanja izvanrednu reviziju iz odredaba čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a upravo i razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a), valja prihvatiti da revizija tužitelja nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a i ne ispunjava pretpostavke za njezinu dopuštenost. Uostalom, osporena drugostupanjska odluka nije ni donesena na temelju zauzetog stava o nekom postupovnopravnom ili materijalnopravnom pitanju u svezi razloga na kojima revidenti temelje reviziju - a koje bi bilo u suprotnosti s nekim drugim načelnim shvaćanjem, već samo na temelju ocijene konkretnog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava na takvo činjenično stanje, a u svezi takve ocjene izvanrednoj reviziji nema mjesta.
Stoga je reviziju tužitelja valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a).
Zagreb, 18. kolovoza 2015.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.