Rev-1216/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1216/00-2

U I M E R E P U B L I K H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Č. iz O., kojeg zastupa punomoćnik B. P. iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske - Povjereništvo Osječko- baranjske županije u Osijeku, protiv tuženika IPK R.-s. O., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 2. rujna 1999. godine broj Gž-1524/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 21. travnja 1999. godine broj Pr-7/99, u sjednici održanoj 29. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja, kojom je tuženiku naložena isplata otpremnine tužitelju u iznosu od 30.232,68 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. svibnja 1998. godine do isplate.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom za preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva, odnosno za ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

O ostalim bitnim povredama postupka, zbog kojih se revizija može izjaviti, revizijski sud je ovlašten voditi računa samo kada se navodima revizije ukazuje na njihovo postojanje. Kako revident ni opisno ne upućuje na neku od bitnih procesnih povreda, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovan je i prigovor revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja kao zaposlenika tuženika, kojem je prestao radni odnos redovitim otkazom ugovora o radu, za isplatu otpremnine.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je prihvatio i sud drugog stupnja:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika 33 godine,

- da je odlukom o otkazu ugovora o radu od 31. ožujka 1998. godine tužitelju kao invalidu prestao radni odnos 31. ožujka 1998. godine,

- da tužitelj kao invalid ostvaruje prava kod MIORH - Područne službe Osijek počev od 1. travnja 1998. godine,

- da je istom odlukom o otkazu ugovora o radu odobrena tužitelju jednokratna pomoć u iznosu od 4.800,00 kn, koja mu je i isplaćena,

- da je prosječna plaća tužitelja u posljednjih tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu iznosila 2.123,18 kn, odnosno polovica te plaće 1.061,59 kn. Prema odredbi čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/2001 - dalje ZR) zaposlenik koji je stranka ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem zaposlenika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na duljinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, s tim da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od 1/2 prosječne mjesečne plaće isplaćene zaposleniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

Budući da ugovor o radu tužitelju nije otkazan iz razloga uvjetovanih njegovim skrivljenim ponašanjem, nego se radi o osobno uvjetovanom otkazu, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelj ima pravo na otpremninu od najmanje 1/2 prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika.

Po ocjeni ovog suda, prava iz čl. 243. ZR predstavljaju dodatnu zaštitu invalida rada, kojem poslodavac da je poslovno ili osobno uvjetovani otkaz, jer ga ne može zaposliti na nekim drugim poslovima, pa ostvarenje tih prava ne isključuje pravo na otpremninu stečenu sukladno čl. 118. ZR.

Pravilno su stoga nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženika odlučeno je temeljem čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 29. svibnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.