Povrv-85/2018-20 · Trgovački sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj 10 Povrv-85/2018-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. vlasnika obrta P., obrt za prijevoz i usluge OIB: , Č., kojega zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u O., protiv tuženika J. B. d.o.o. za trgovinu, graditeljstvo i usluge, OIB:, Č., , kojega zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u O. društvu O., R. & S., d.o.o. Osijek, radi isplate iznosa od 17.580,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2019. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 30. siječnja 2019.

p r e s u d i o j e

I. Održava se u na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika R. G. u V., poslovni broj Ovrv-1263/2017 od 10. studenog 2017., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku J. B. d.o.o. za trgovinu, graditeljstvo i usluge, OIB:, Č., platiti tužitelju Z. P. vlasniku obrta P., obrt za prijevoz i usluge OIB:, Č., V. N. 19, iznos od 14.605,00 kn (četrnaesttisućašestopetkuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. studenog 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 1.422,20 kn (tisućučetristodvadesetdvijekune i dvadesetlipa) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 10. studenog 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

II. Zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.975,00 kn (dvijetisćedevestosedamdesetpetkuna) zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos od 1. studenog 2017. pa do isplate, kao i glede troškova ovrhe u iznosu od 271,30 kn (dvjestosedamdesetjednakuna i tridesetlipa), te predvidivih troškova u iznosu od 1.037,50 kn (tisućutridesetsedamkuna i pedesetlipa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj trošak, odbija se kao neosnovan pa se platni nalog u tome dijelu ukida.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.225,58 kn (šesttisućadvjestodvadesetpetkuna i pedesetosamlipa) u roku osam dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko prebijenog dijela u iznosu od 1.000,00 (tisućakuna), odbija se kao neosnovan.

V. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko prebijenog dijela u iznosu od 1.776,00 kn (tisućusedmastosedamdesetšestkuna) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 17.580,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima. Javni bilježnik R. G. u V. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1263/2017 od 10. studenog 2017. Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj navodi da se utužena tražbina odnosi na neplaćeni račun za izvršene radove koje je dogovorio s prokuristom tuženika te je ujedno dogovorena i cijena. U odnosu na tuženikove prigovore navodi kako je tuženik prekludiran u pravu isticati prigovor nedostatka izvedenih radova, jer je to mogao istaknuti odmah po primitku radova, a ne tek nakon što je primio utuženi račun. Stoga tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

Tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi kao i tijekom postupka navodi kako osporava rješenje o ovrsi u cijelosti jer ne postoji dug prema ovrhovoditelju po bilo kakvoj osnovi. Ističe kako stranke nisu bile u poslovnom odnosu i da je tužitelj radove dogovorio s J. B. kao fizičkom osobom te su radovi i izvedeni na njegovoj nekretnini. Tuženik osporava osnovu i visinu tužiteljeve tražbine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u račun broj 81/1/2 od 16. listopada 2017., u povrat računa od 25. listopada 2017., u izvadak iz zemljišne knjige, u iskaz tužitelja Z. P., iskaz tuženikova zastupnika po zakonu A. Ž., u iskaz svjedoka J. B. u nalaz vještaka od 1. prosinca 2018. zajedeno s prilozima uz taj nalaz.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.580,00 kn na ime neplaćenog računa kojeg je tužitelj ispostavio tuženiku za izvršene radove. Uvidom u račun broj 81/1/2 od 16. listopada 2017. na listu 8. spisa sud je utvrdio kako je tuženik ispostavio taj račun tužitelju na ime dobave i ugradnje tucanika i valjanje tucaničke podloge te dobavu i ugradnju asfalta. Tužitelj za izvršene radove potražuje iznos od 17.580,00 kn.

Među strankama nije sporno kako je tužitelj radove izveo na nekretnini u Čepinu, J. J. Strossmayera 46, na kojoj adresi tuženik ima upisano sjedište društva. Nije niti sporno kako je riječ o nekretnini u vlasništvu fizičkih osoba i to D. B. i J. B., koji je ujedno i tuženikov prokurist.

Naprotiv među strankama je sporno, je li tužitelj radove izveo za tuženika ili za fizičku osobu J. B., te imaju li izvedeni radovi nedostatke i s tim u vezi koja prava pripadaju tuženiku u vezi tih nedostataka.

Tuženik je tijekom postupka isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem niti je naručio radove od tužitelja.

Sud je utvrdio kako je nekretnina na kojoj su se izvodili radovi u vlasništvu fizičkih osoba, ali da je upisano sjedište tuženika na toj adresi, te da je to nekretnina u suvlasništvu tuženikova prokuriste i njegove majke. Nadalje je sud utvrdio kako je tužitelj oko izvođenja radova pregovarao s prokuristom J. B..

Iz iskaza tužitelje nedvojbeno proizlazi kako je izvođenje radova dogovarao s J. B. i da je predmetni račun „izdao na račun njegove tvrtke iz razloga što isti nije decidirano naveo da li da predmetni račun izdan na njega fizičku osobu odnosno ili kako predstavnika pravne osobe“. Račun je izdao na ime tvrtke budući je radove izvodio kod njegove (B.) trgovine.

Iz iskaza tuženikove zastupnice po zakonu A. Ž. proizlazi kako za predmetnu nekretninu imaju ugovor o najmu s majkom prokuriste i da je osobno potpisala dopis u kojem navodi kako cijene nisu sukladne dogovoru te da radovi ne odgovaraju kvaliteti standarda za naručene radove takve vrste.

Tuženikov prokurist J. B. iskazuje kako je predmetne radove dogovorio s tužiteljem kako fizička osoba i da je dogovoreno izvođenje radova na kolnom prilazu kući po cijeni od 100,00 kn po m[2] . Navodi kako je tužitelju ponudio iznos od 10.000,00 kn u gotovini za izvedene radove, a što je isti odbio prihvatiti.

Uvidom u dopis „povrat računa broj 81/1/2“ od 25. listopada 2017. (list 23. spisa) sud je utvrdio kako tuženik tim dopisom vraća tužitelju utuženi račun i to zbog toga što su na računu iskazane cijene koje nisu sukladne dogovoru između Z. P. i J. B., te zbog toga što izvedeni radovi ne odgovaraju kvaliteti standarda za naručene radove takve vrste.

Imajući u vidu sadržaj toga dopisa, te iskaz tuženikove zastupnice po zakonu, sud je utvrdio kako je J. B. kao prokurist tuženika dogovorio izvođenje radova s tužiteljem u ime i za račun tuženika. Naime, tuženik ističe kako su radovi dogovoreni između tužitelja i J. B. te ujedno ističe prigovore glede cijene radova i na kvalitetu izvedenih radova.

Sud nije prihvatio iskaz prokuriste J. B. kao istinit u dijelu u kojem navodi kako je radove dogovorio kao fizička osoba. Naime, prokurist niti ne tvrdi niti je tuženik to tijekom postupka dokazao, da je o tome, kako radove ugovora za privatne svrhe i rekao tužitelju. Stoga, je tužitelj valjano zaključio kako radove ugovora za tuženika jer tuženik tamo ima sjedište i poslovni prostor.

Imajući navedeno u vidu sud je utvrdio kako tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan.

Tuženik je istaknuo kako izvedeni radovi imaju nedostatke. Tužitelj smatra kako je tuženik prekludiran u pravu isticati prigovore nedostataka.

U konkretnom slučaju riječ je o ugovoru o djelu. Prema odredbi čl. 604. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO), naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađem nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je J. B. bio nazočan prilikom izvođenja radova i da nije iskazao svoje nezadovoljstvo ugrađenim asfaltom i izvedenim uslugama. J. B. iskazuje kako je ugovoreno izvođenje radova sa sitnim asfaltom i da je nakon izvršenog pregleda odmah kontaktirao tužitelja s reklamacijom da radovi ne odgovaraju postignutom dogovoru odnosno da kvaliteta materijala nije ona koja je dogovorena.

Odredbom čl. 597. st. 1. ZOO-a je određeno kako je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke. Iz nalaza vještaka građevinske struke proizlazi kako je izgled zastora asfaltbetona pregrub. Navodi kako izgled finalne površine jako ovisi o načinu ugradnje asfalbetona. Ako se ugrađuje ručno izgled će biti dosta grub, pogotovo ako se u kamionu asfalt ohladi. Ujedno navodi kako se za haustor preporučuje radi izgleda asfaltbeton AB 4, koji se može ugraditi na postojeću asfaltnu i betonsku podlogu, ali ne i na tucaničku u toj debljini.

Stoga je sud utvrdio kako je tužitelj kao profesionalac morao znati kako će se ponašati asfalt određene granulacije na različitim podlogama. Zato sud smatra kako se izvođač ne može pozvati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kad se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju (čl. 607. ZOO-a). Imajući navedeno u vidu sud je utvrdio kako tuženiku pripada pravo na sniženje naknade u smislu odredbe čl. 606. st. 2. ZOO-a, jer ga tužitelj nije izvijestio o tome kako krupniji granulat konkretno AB 11 daje grublji izgled i nije pogodan za ugradnju u haustoru odnosno na postojeću asfaltnu i betonsku podlogu, a kako je to naveo i vještak u svojem nalazu.

Vještak je u nalazu utvrdio kako izvedeni radovi imaju nedostatke i to da se agregat kruni iz asfaltne smjese. Za popravak navedenog nedostataka potrebno je 2.975,00 kn, odnosno sud je utvrdio da je to vrijednost nedostatka odnosno da je za taj iznos potrebno sniziti ugovorenu naknadu. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka, jer je sačinjen jasno pregledno i sukladno pravilima struke, te stranke nisu imale primjedbi na taj nalaz. Stoga je sud utvrdio kako tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za izvedene radova treba umanjiti za iznos od 2.975,00 kn i da tužitelju pripada naknada u ukupnom iznosu od 14.605,00 kn. Prigovore tuženika glede ugovorene cijene sud je ocijenio neosnovanim. Naime iz nalaza vještaka, na koji tuženik nije imao primjedbi, nedvojbeno proizlazi da cijene iz utuženog računa odgovaraju prosječnim cijenama za predmetne radove.

Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, to je sud utvrdio kako tužitelj ima prema tuženiku dospjelu tražbinu u iznosu od 14.605,00 kn, koju tuženik nije platio, jer to tijekom postupka ničim nije dokazao, pa se tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim u ovom dijelu i valjalo ga je prihvatiti i primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, dalje:ZPP) platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi.

Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na dosuđeni iznos, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća pa do isplate.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Visina troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

Tužitelju su priznati troškovi ovrhe i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn, za javnobilježničku nagradu s PDV-om u iznosu od 657,25 kn i trošak dostave s PDV-om u iznosu od 56,25 kn odnosno ukupan trošak ovrhe u iznosu od 1.713,50 kn. Budući je tužitelj u ovom sporu uspio sa 83,00 % to mu u tom razmjeru i pripadaju troškovi, što čini iznos od 1.422,20 kn. Stoga je platni nalog u tome dijelu i održan na snazi, a glede preostalog iznosa od 271,30 kn kao i glede predvidivih troškova u iznosu od 1.037,50 kn platni nalog je ukinut, te je zahtjev tužitelja za naknadu ovih troškova odbijen kao neosnovan.

Sud je tužitelju priznao parnični trošak i to trošak sastava podneska od 21. veljače 2018. u iznosu od 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 18. travnja 2018., od 8. svibnja 2018., od 4. rujna 2018., od 22. siječnja 2019., te za nazočnosti na očevidu u iznosu od po 1.000,00 kn, te za pristup ročištu od 11. travnja 2018. u iznosu od 500,00 kn, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 526,00 kn odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 6.026,00 kn. Kako je tužitelj uspio sa 83 % to mu pripadaju parnični troškovi u iznosu u od 5.001,58 kn. Sud je tužitelju priznao i trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 8.001,58 kn. Tužitelju nisu priznati troškovi za zastupanje na ročištu od 11. travnja 2018. u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn, već je priznat trošak u iznosu od 500,00 kn za pristup ročištu, jer se na tom ročištu nije posebno raspravljalo o glavnoj stvari. Nisu priznati niti troškovi sastava podneska od 5. rujna 2018. u iznosu od 250,00 kn, kao i trošak izbivanja iz pisarnica u iznosu od 250,00 kn, jer po ocjeni ovog suda to nisu bili nužno potrebni troškovi za vođenje ovog spora.

Tuženiku su priznati troškovi sastava prigovora i obrazloženog podneska od 4. travnja 2018. u iznosu od po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu od 11. travnja 2018. u iznosu od 500,00 kn, za zastupanje na ročištu od 8. svibnja 2018., od 4. rujna 2018., od 23. studenog 2018. i od 22. siječnja 2019. u iznosu od po 1.000,00 kn, sve uvećano za PDV u iznosu od 1.625,00 kn, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 8.125,00 kn. Kako je tuženik uspio u ovom sporu u iznosu od 17,00 % to mu pripadaju troškovi u iznosu od 1.381,25 kn.

Tuženiku nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu od 11. travnja 2018. u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn, već je priznat trošak pristupa na ročište jer se na tom ročištu nije posebno raspravljalo o glavnoj stvari. Nije niti priznat trošak u iznosu od 1.152,00 kn, jer tuženik nije obrazložio na što se taj trošak odnosi.

Sud je izvršio prijeboj troškova tako da je od troškova priznatih tužitelju u iznosu od 8.001,58 kn oduzeo troškove priznate tuženiku u iznosu od 1.776,00 kn i razliku u iznosu od 6.225,58 kn dosudio tužitelju.

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 30. siječnja 2019.

Zapisničar:

S u d a c:

Snježana Andrijanić

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.